img
Loader
Beograd, 16°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Rusija

Putinov udar na oligarhe

23. oktobar 2003, 16:31 Marko Savić
Copied

Postoji nagoveštaj da je vreme u kome su ruski predsednik i oligarhija bili saveznici u borbi protiv komunista prošlo. Oligarhija, koja je, ako se posmatra iz tog ugla, odigrala pozitivnu ulogu u ranom postkomunističkom periodu u Rusiji, sada je počela da smeta i da koči reforme, u želji da zadrži postojeće stanje

Neformalni dogovor iz 2000. godine po kome se ruski milijarderi neće mešati u politiku, a ruski predsednik Vladimir Putin neće ispitivati poreklo njihovog bogatstva definitivno više ne važi. Ko je i kako prekršio dogovor više i nije važno, tek sukob je u punom jeku i neizvesno je kako će se završiti. Svojom namerom da primeni zakone preko kojih će se ispitati poreklo bogatstava zarađenih za vreme Jeljcinove ere, predsednik je pogodio u najbolniju tačku novopečene ruske biznismene i ušao u otvoren sukob s njima.

Većina ruskih milijardera u suštini izgleda isto. Mnogi od njih još nemaju četrdeset godina, a u poslu su tek nešto više od deset. Za to vreme uspeli su da steknu enormno bogatstvo na nameštenim licitacijama, otimanjem deonica koje su podeljene radnicima i preko naručenih ubistava u interesu ukrupnjavanja kapitala. Svoje bogatstvo uvećavali su ulažući u vlast, štiteći svoje kandidate, najpre Jeljcina, a zatim tako što su Putina doveli na vlast. Sada, četiri godine nakon njegovog dolaska u Kremlj, tu investiciju mogu da nazovu propalom jer ona preti da ih sve povuče u propast. Oni koji su poverovali da im je lako stečeno bogatstvo božji dar, sada moraju da se probude i suoče s realnošću.

ZAJEDNIČKI PROTIVNIK: Od 2000. do danas neki od milijardera su otišli (pobegli ili su proterani) iz Rusije, neki novi su se pojavili, neki su tu gde su bili i ranije, a u predsedniku Putinu svi imaju zajedničkog protivnika. Vladimir Putin se davno obračunao s milijarderima i medijskim magnatima Gusinskim i Berezovskim, vlasnicima NTV-a i ORT-a, dve najjače tv-stanice u zemlji. Povod za to bili su njihovi izveštaji u vezi s tragedijom podmornice „Kursk“ 2000. godine. Posle tog incidenta dva „ostatka“ iz Jeljcinove ere, koji su i Putina doveli na vlast, morali su da napuste zemlju, a upravljanje njihovim tv-stanicama preuzela je država. Berezovski se uputio u Englesku, prodavši pre toga Romanu Abramoviču svoj deo Sibnjefta, pete naftne kompanije po veličini u Rusiji u to vreme. Gusinski, koji ima i izraelski pasoš, uhapšen je nedavno u Grčkoj, ali nije izručen Rusiji.

Posle toga, sve do jula ove godine, gotovo da se ništa nije dešavalo. Ono što je sigurno jeste to da je Putin otkrio da milijarderi finansiraju manje političke stranke i da su tako stekli kontrolu nad većinom poslanika u Donjem domu ruskog parlamenta s ciljem da spreče izglasavanje zakona koji će ih ne samo jače udariti po džepu, što se tiče plaćanja poreza, već i ispitati poreklo njihove imovine. Kako su parlamentarni izbori zakazani za decembar, vremena za čekanje više nije bilo, te su se ruske vlasti usmerile na ostatak oligarhije. Posle medijskih magnata na red su došli oni koji imaju najviše udela u industriji i energetici. U julu ove godine iznenada je uhapšen Platon Lebedev, milijarder i predsednik Menatepa, holdinga u čijem je vlasništvu Jukos, najveća ruska naftna kompanija i glavni partner američkih naftnih kompanija u poslovanju s naftom Rusije. Ruske vlasti terete ga da je utajom poreza oštetio državu za 283 miliona dolara, a prikačili su mu i neka nerešena ubistva, za koje se smatra da su izvršena u interesu ukrupnjavanja kapitala. Posle njegovog hapšenja i drugim milijarderima zazvonilo je zvono za uzbunu.

IĆI ILI OSTATI: Prvi je reagovao Roman Abramovič (36), gubernator Čuhotke i vlasnik fudbalskog kluba „Čelzi“, odnedavno engleski rezident. Verovatno osetivši šta se sprema, iznenada, malo pre hapšenja Lebedeva, otišao je u Englesku i za mesec dana potrošio više od 200 miliona funti na kupovinu fudbalskog kluba „Čelzi“, plaćanje njegovih dugova i dovođenje pojačanja. Svoje bogatstvo, koje se procenjuje na 1,8 – 3,8 milijardi funti (nije tačno procenjeno, što naročito pomaže kada se plaća porez) zaradio je na mutan način, držeći se svog nekadašnjeg mentora Borisa Berezovskog, koji je bio svemoćan u vreme Jeljcina. Godine 2000. postao je gubernator slabo naseljene, ali resursima izuzetno bogate Čuhotske oblasti i od tada kreće njegov pravi uspon. Svoj kapital uložio je u poslove s naftom, u proizvodnju aluminijuma i u Aeroflot. Sada, prodajući jedan po jedan unosan posao u Rusiji, svojim kolegama i „saborcima“ želi da svoje bogatstvo preseli u Veliku Britaniju. Svoj udeo u Sibnjeftu prodao je Jukosu, a 50 odsto svog udela u ruskom aluminijumu Olegu Deripaski, još jednom milijarderu. Oleg Deripaska (35) tako sada poseduje drugu najveću kompaniju za proizvodnju aluminijuma u svetu.

Sledeći na listi svakako je Mihail Hordokovski (40), najbogatiji čovek Rusije (oko osam milijardi dolara) i ključni vlasnik Jukosa. Od kada je 1987. osnovao banku Menatep, prvu privatnu banku u Rusiji od vremena Oktobarske revolucije njegov uspon bio je vrtoglav. U vreme privatizacije državne imovine uspeo je da se dokopa državnog Jukosa po smešno niskoj ceni od 365 miliona dolara, sto puta manjoj od njegove sadašnje tržišne vrednosti. Upad u prostorije Jukosa u septembru i istraga o njegovom poslovanju od strane ruskih vlasti, uverenih da je sadašnju imovinu stekao na nezakonit način, mogu da predstavljaju napor da se i on osudi ili protera. Ipak, za razliku od ostalih, on ima moćne saveznike i u Rusiji i van nje. Njegovi američki poslovni partneri mogu mu biti moćni zaštitnici, bez obzira na to što se on trenutno nalazi u Rusiji. Za svaki slučaj je, prilikom jednog poslovnog putovanja u SAD, preselio porodicu tamo i u Rusiju se vratio sam. Ipak, njegova sudbina i sudbina Jukosa već se dovode u pitanje. Posle njega, sigurno je glavno pitanje ko je sledeći. Da li je to Oleg Deripaska ili neko drugi, videće se uskoro.

MAŠINERIJA: Posle svega, sigurno je da ni milijarderi neće sedeti skrštenih ruku. Da li će se odazvati pozivu Borisa Berezovskog da zbiju redove i zbace „tiranina“ već na predsedničkim izborima 2004. ili će bitku predvoditi neko drugi, još nije poznato. U svakom slučaju, pitanje je – ili on ili oni. U tom kontekstu treba gledati i na najnoviju spekulaciju londonskog „Sandej Tajmsa“ o pokušaju atentata na ruskog predsednuka.

Predsednik Putin je još pre tri godine izjavio da „država ima batinu koja može da udari po neposlušnima“. Ona danas udara punom snagom po „protivnicima države“. Posle tri godine predsednikovanja, Vladimir Putin se, okružen svojim „čekistima“, upustio u otvoren sukob s oligarhijom. Pošto je izvršio potrebne smene u tužilaštvu i policiji, osetio se dovoljno jakim da im se suprotstavi. Tužilaštvo i policija sve više liče na moćnu mašineriju, sposobnu da obavi svoj posao, ali i da funkcioniše kao predsednikov servis, tako da se optužbe ređaju jedna za drugom.

Takođe, odabran je i povoljan trenutak za obračun. Pobeda na parlamentarnim izborima u decembru je ključna i mora se izvojevati, jer se već sada smatra da Putin na predsedničkim izborima nema pravog protivkandidata. Mišljenje sveta, a naročito SAD, promenilo se u njegovu korist. Dok je ranije Klintonova administracija optuživala Putina zbog proterivanja Gusinskog, Bušovoj je on mnogo važniji zbog situacije u Iraku, Iranu i u Severnoj Koreji. Postoje čak i glasine da su i američki poslovni krugovi spremni da puste da stvar sa Jukosom ide svojim tokom i tako ostave na cedilu Hordokovskog.

S druge strane, borbu protiv oligarhije podržavaju četiri petine ruskog stanovništva i – eto moćnog oružja u predizbornoj kampanji koje može dovesti do pobede i koje je mnogo pouzdanije od rata u Čečeniji i ostalih izbornih slogana na koje se Putin do sada oslanjao.

PREKRETNICA: Događaji koji se upravo odvijaju mogu biti svojevrsna prekretnica za Rusiju. Glavno pitanje je da li će se krenuti napred ili ostati na dosadašnjem stanju stvari, koje odgovara milijarderima. Ovo je nagoveštaj da je vreme u kome su ruski predsednik i oligarhija bili saveznici u borbi protiv komunista prošlo. Oligarhija, koja je, ako se posmatra iz tog ugla, odigrala pozitivnu ulogu u ranom postkomunističkom periodu u Rusiji, sada je počela da smeta i da koči reforme, u želji da zadrži postojeće stanje.

Ako uspe da se izbori s njima, Puitn će i dalje biti daleko od rešenja svih ruskih problema. Posle njih bi morali da dođu na red službe bezbednosti, poreznici, lokalni funkcioneri, tačnije svi državni organi u kojima je korupcija najizraženija. Posle raspada Sovjetskog Saveza nekada moćne centralističke stege su popustile, pa su se lokalni moćnici praktično osamostalili i njihovi postupci, u stvari, najviše pogađaju stanovništvo. Zato u Rusiji danas, za razliku od drugih delova Evrope i sveta, postoji demokratski pritisak da se prošire savezna ovlašćenja na račun regionalnih, zato što je federacija demokratičnija od regiona. Zato se smatra da će širenjem Putinovog uticaja biti stavljene pod kontrolu regionalne vlasti.

Što se ekonomije i s njom tesno povezane oligarhije tiče, ovo može biti jedinstvena prilika da se stvari dovedu na svoje mesto i da se državna vlast oslobodi velikog pritiska izuzetno moćnih poslovnih krugova koji u svojim rukama drže rusku ekonomiju. Rusija se tu može koristiti iskustvima svijih bivših republika, na primer Ukrajine, koja je poput nje loše krenula u proces tranzicije, ali je kasnije ipak uspela da stavi pod kontrolu svoju „oligarhiju“. Ipak, ograničavajući se samo na najuži krug najbogatijih i najmoćnijih, ruski predsednik možda nije zahvatio dovoljno duboko. Iz velike gomile teških problema on je uzeo da rešava onaj koji bi u skoroj budućnosti mogao najviše da mu smeta. Da li će dočekati da pokuša da reši i neki drugi, ostaje da se vidi.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Svet

Ujedinjeni Arapski Emirati

29.april 2026. B. B.

Ujedinjeni Arapski Emirati napuštaju OPEK

Najava UAE da napuštaju OPEK je ublažila rast cena nafte

Donald Tramp, portret

SAD

29.april 2026. David El (DW)

Trampu 1. maja ističe rok za rat sa Iranom

Bez saglasnosti Kongresa predsednik SAD po zakonu može da vodi neku vojnu operaciju najviše 60 dana, a taj rok Donaldu Trampu ističe 1. maja

Kralj Carls III i Donald Tramp nazdravljaju

Poseta kraljevske porodice SAD-u

29.april 2026. Anja Mihić

Ogledalo kralja Čarlsa III: Kako je britanski monarh održao bukvicu Trampu

U trenutku kada je američko-englesko prijateljstvo na nikad nižim granama, britanska kraljevska porodica posetila je Vašington. Među šalama i dovitljivim govorima, kralj Čarls III je provukao gorku istinu

Modžtaba Hamnei sa prosedom bradom i turbanom u gomili ljudi

Rat na Bliskom istoku

28.april 2026. Šabnam fon Hajn / DW

Šestorica moćnika: Ko su ljudi koji kroje sudbinu Islamske Republike

Dok pregovori između Sjedinjene Američke Države i Iran tapkaju u mestu, sve je više znakova da unutrašnje podele u Teheranu određuju njihov tok i domet

Sudan

Sudan

28.april 2026. Simone Šlindvajn / DW

Desetine hiljada ubijenih u El-Faširu: Masakr sa „jasnim obeležjima genocida“

U sudanskom gradu El Fašir, gde je prošlog oktobra ubijeno desetine hiljada civila, istražitelj Ujedinjenih nacija upozorava da zločini imaju sve odlike genocida

Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Nikola Selaković

Komentar

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Sonja Ćirić
Vidi sve
Vreme 1842
Poslednje izdanje

Represija i dirigovana anarhija u Vučićevoj Srbiji

Koliko živ čovek može da podnese Pretplati se
Represija i dirigovana anarhija (III): Informerov rijaliti sa “dekom”, pozornikom i Vučićem

Združeni napad na zdrav razum

Paralele: Srbija i Mađarska

Borba za duše nagnute nadesno

Intervju: Srđan Dragojević, režiser i pisac

Pokažite kičmu, pokažite obraz

Roman

Poigravanje pravilima igre

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure