

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


U nedelju 16. novembra Piroćanci i Kraljevčani su, pored glasanja za izbor predsednika Srbije, na vanrednim lokalnim izborima birali i predsednika opštine i odbornike opštinskih skupština
Odziv birača u ova dva grada bio je znatno iznad proseka u Srbiji (u Pirotu čak 56,5 odsto, u Kraljevu 44 odsto), što govori o tome da su birači bili zainteresovaniji za lokalne nego za predsedničke izbore.
Nijedan od kandidata za gradonačelnika, kojih je u oba grada bilo po deset, nije dobio poverenje više od polovine birača, pa će biti održan drugi izborni krug 30. novembra.
U Pirotu od desetoro kandidata za predsednika opštine najuspešniji su bili Vladan Vasić koji je dobio podršku 18,80 odsto birača i Dragan Todorović koji je dobio podršku 13,13 odsto birača. Vasić je kandidat Koalicije za Pirot (čine je Socijaldemokratija, Narodna stranka Pravda, Nova Srbija i nestranačke ličnosti), a Todorović je kandidat SPS-a.
Ostalih osam kandidata, koji nisu ušli u drugi izborni krug bili su Boban Vojinović, kandidat SRS-a, koji je na trećem mestu sa 11,57 odsto, Dušan Mitić iz DOS-a dobio je 10,36 odsto, Boban Tolić iz SPO-a – 9,75, Goran Jakšić iz G17 plus – 9,03, Aleksandar Manojlović iz NDS-a – 7,22, Kaja Tričković, kandidat Grupe građana „Naši ljudi“ – 5,87 odsto, Jovica Đurić iz DSS-a – 5,24 i Dobrivoje Aranđelović iz SNS-a – 4,42 odsto.
Za 56 odborničkih mesta nadmetala su se 703 kandidata sa 23 liste stranaka, koalicija i grupa građana. Najviše mandata pripalo je Koaliciji za Pirot, čiji je nosilac liste Vladan Vasić. Ova koalicija ima deset mandata, SRS osam, po sedam G17 plus i SPS, po šest DOS i SPO, DSS ima pet, četiri NDS, a SNS tri odbornička mandata. Pošto u novoizabranom opštinskom parlamentu niko nema većinu, izvesno je da će pobednici pregovarati o koalicijama.
Cenzus od tri odsto nije uspelo da prođe devet listi – Grupa građana, kao i lista Laburističke partije, lista „U akciju“ koju čine SDP i DA, Srpska sloga, lista koalicije Narodne seljačke stranke i Srbije zajedno, te lista Grupe građana „Naši ljudi“.
U Kraljevu, prema izveštajima agencija, za novog predsednika opštine najviše glasova dobio je kandidat SPO-a Radoslav Jović, čiji će protivkandidat u drugom krugu biti Ljubiša Jovašević, predstavnik DSS-a i NDS-a.
Prema podacima Regionalne kancelarije CESID-a, Jović je osvojio 22,4 odsto tj. 10.514 glasova, a Jovašević 16,26 odsto tj. 7618 glasova.
Ostalih osam kandidata, koji nisu ušli u drugi izborni krug, bili su Miroslav Karapandžić (GG) sa 11,83 odsto glasova, Zvonko Obradović (G17 plus) sa 11,11 odsto glasova. Slede Slobodan Mihajlović (DS) sa 10,87 odsto glasova, Miljko Cetrović (SRS) sa 9,33 odsto, Sreten Jovanović (SPS) sa 6,37 odsto, Predrag Stojanović (DHSS) sa 5,56 odsto, Zoran Jovanović (NS i „Preporod Srbije“) sa 3,78 i Stamenka Arsić (LS i DC) sa 2,46 odsto osvojenih glasova.
Posle trogodišnje pauze, radikali se osećaju pobednički, jer su na izborima za opštinski parlament osvojili 13 od ukupno 70 odborničkih mesta.
Na korak iza radikala, SPO je sa 12 odbornika (pet u prethodnom sazivu), dok je DS sa 11 mesta (ranije 18). Uz njih, u skupštinskim klupama koalicija DSS–NDS imaće deset, G17 plus – devet, SPS sedam, DHSS pet i Nova Srbija tri odbornika.
Zbog izbornog cenzusa od tri odsto (1456 glasova) otpali su „otporaši“, liberali, laburisti, SSJ, SNS, Liga za Šumadiju i svih sedam grupa građana.
I u Kraljevu niko nema većinu, pa je neizvesno ko će i s kim podeliti opštinsku vlast.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve