"Građani mogu biti sigurni da od marta 2003. nijedan sporni nalaz u slučaju ove konkretne laboratorije nije konstatovan"
STRAŠAN DOGAĐAJ: Ministar Tomica Milosavljević
Vidno uzrujan što su tri osobe zaražene virusom HIV putem transfuzije, ali i zbog izjava za štampu od strane stručnjaka-neistomišljenika, ministar zdravlja dr Tomica Milosavljević kaže za „Vreme“ da je „Služba za transfuziju u februaru 2003. godine dobila novog načelnika odeljenja, novog šefa odseka, novu glavnu sestru, nezavisno od ovog slučaja i bez veze sa ovim slučajem, jer je bilo propusta u radu.“
MILOSAVljEVIĆ: Panika je vrlo ozbiljna reč. Ja ne bih rekao da je u pitanju panika, ali zabrinutost svakako da. Radi se o strašnom događaju, koji mene lično kao čoveka i roditelja vrlo pogađa. Kao ministra me pogađa na način da analiziram jesmo li mi uopšte nešto uradili na polju transfuzije. Od oktobra 2002. godine teče ozbiljan projekat Nacionalne službe transfuzije, s ciljem da se ona dodatno unapredi i dovede u sklad sa visokim standardima ove struke. S druge strane, treba reći da se transfuzija obavlja u našoj zemlji već 60 godina i da se pacijentima godišnje dâ 200.000 transfuzija. Niz ljudi – doktora, sestara i osoba drugih profila – svoj posao radi krajnje savesno i odgovorno, onako kako treba. To je toliko odgovoran posao da grešku diže do ogromnih razmera. Vidimo na ovom primeru. Uradićemo sve što možemo, a to je da građani mogu biti sigurni da od marta 2003. nijedan sporni nalaz u slučaju ove konkretne laboratorije nije konstatovan.
Nema govora o epidemiji. Kada se bilo koja zarazna bolest masovno pojavi, govori se o epidemiji. Prema tome, koristiti u javnim nastupima za medije reč epidemija u ovom kontekstu u kom je kolega koga ste pomenuli koristio neodgovorno je jer nije tačno. Nažalost, u izjavama pomenutog doktora i još nekolicine doktora ima veoma mnogo ličnih pobuda, koje izbijaju u prvi plan i stvaraju sliku koja nije dobra. Reći ću slobodno da to prelazi granice etičnog ponašanja lekara i nastupa u javnosti. Treba biti veoma oprezan pri obraćanju medijima i meriti svaku svoju reč. To se posebno očekuje od osobe koja je predsednik jedne od sekcija Srpskog lekarskog društva. Ali nije na meni da to procenjujem, Sekcija će to sama morati da proceni, jer on govori u svoje ime a ne u ime Sekcije što nije korektno. S druge strane, među kolegama koji su nastupali u javnosti ovih dana ima ljudi koji su nekoliko godina bili na pozicijama zamenika direktora instituta ili pomoćnika, ima ljudi koji su godinama vodili određene institucije pa ih više ne vode, ima ljudi koji su lično nezadovoljni svojim trenutnim statusom i onda, bojim se, koriste ovu situaciju kao priliku da svoje lično nezadovoljstvo stave u prvi plan, davanjem ovakvih neodgovornih izjava. Mnogi od njih su u okviru podrške EU-a zdravstvu Srbije za projekat Nacionalnog sistema transfuzije konkurisali da rade kao eksperti u tom projektu pa nisu odabrani.
Slažem se. Da Služba nije dobra, mi ne bismo bili u stanju da na ovaj način ispitamo sve okolnosti. Ali nijedna služba nije dovoljno dobra da ne bi mogla da bude još bolja. Postoje određene direktive iz ove oblasti, na primer EU-a, koje kažu da posao koji se odnosi na prikupljanje uzoraka krvi i na davanje transfuzije pacijentima treba da bude razdvojen od posla koji je vezan za testiranje. To su stvari koje kroz ovaj projekat treba da budu promenjene. Reč je o donaciji EU-a od pet miliona evra koja nije mala i biće investirana jednim delom u građevinske radove u tri centralne institucije, drugim delom u opremu. Mi nismo čekali donaciju, nego je oprema kupovana iz budžeta 2002. godine i instalirana početkom 2003. u centralnom Institutu za transfuziju krvi Srbije. Moram reći da smo i tada imali poslaničko pitanje koje se odnosilo na transfuziju, a vezano je za nenamensko trošenje budžetskih sredstava što nije odgovaralo istini. To je na kraju i objašnjeno, jer upravo to što je kupljeno koristi za obradu krvi koja je dobijena donacijama. Podizanje kvaliteta transfuziološke službe, naime, treba da dovede do ujednačavanja dobrovoljnog davalaštva cele zemlje koje je neravnomerno. Hoćemo da ujednačimo standarde u svim delovima Srbije, a sve drugo vezano za detalje oko organizacije jeste pitanje struke i tu su ti transfuziolozi sa dugogodišnjim iskustvom najpozvaniji. Oni treba da daju glavni doprinos, a ne samo da budu protiv, da ne postoji ništa što će podržati. U protivnom, nešto nije u redu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Birajući između dve loše opcije, opozicija je uspela da izabere treću, najgoru: da se međusobno posvađa i podeli. Paradoks je tim veći što su predmet spora bili, kako stvari stoje, samo beogradski izbori. Na ostale lokalne će kanda izaći i bojkot-stranke prepuštajući lokalnim odborima odluku o tome. Šteta će biti mnogo veća ukoliko se bojkot-stranke i “borbene” stranke nastave međusobno obračunavati, ostrašćeno deleći opoziciono biračko telo
Kada je izgledalo da bi opozicija konačno mogla da se izbori za neke predizborne koncesije i natera vlast da odstupi, koalicija “Srbija protiv nasilja” se pocepala i zbunila svoje birače: da li su predstojeći lokalni izbori jačanje snaga pred neku buduću bitku ili slavno umiranje nečega što je ličilo na pobedničku kombinaciju
“Spin diktator treba da ubedi javnost da je on kompetentan lider. Zato mu je potreban ekonomski rast. Njegov problem je što mu je za ekonomski rast potreban savremeni sektor usluga zasnovan na znanju – a za to mu je potrebna kreativna klasa, preduzetnici i profesionalci sa visokim obrazovanjem. Dakle, ekonomski problem spin diktatora je taj što mu je za ekonomski rast potrebna obrazovana klasa, ali ako ova klasa postane previše brojna, ona postaje previše skupa za utišavanje i/ili kooptiranje. A što se više novca troši na utišavanje obrazovane klase, to ga je manje za ostatak društva”
Godinu dana od majskih ubistava, sedimo i dalje paralisani zlom koje nas preplavljuje, svađamo se oko toga da li izaći na izbore ili ne, dok sistem ne zakazuje samo u jednom – u sistematičnom uništavanju saosećanja i nade. Razum su nam već uništili
Kada se ispostavilo da je D. D. umro nasilnom smrću, malo ko je bio zaista iznenađen. Nije se tu radilo samo o želji za osvetom, čak ni o tome da smo oguglali na različite oblike zla, već da smo očekivali da država deluje protivdržavno, da oni koji bi trebalo da štite sistem jesu isti oni koji ga podrivaju i ruše
Jovanović i Vučić za razliku od Grbovića i Đilasa ne priznaju presude Haškog tribunala. Međutim, PSG i SNS će se ogledati na beogradskim izborima gde neće biti SSP-a i NDSS-a. Odnos prema Rezoluciji o Srebrenici daleko je od najvećeg problema opozicije u Srbije, ali je prilično ilustrativan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!