Kako je Olivera Kovačević pobrkala Borisa Stajkovca i Borisa Tadića i kako je ovaj prvi Mobtelovu kesu poslao na Kosovo
MEDIJSKI DOBROTVOR: Boris Stajkovac
Iako se njegovo ime još ne pojavljuje u istraživanjima javnog mnjenja o poverenju u pojedine političare, Boris Stajkovac, pridruženi član Pokreta Snaga Srbije Bogoljuba Karića, ima šanse da uskoro dospe na tu listu „važnih ljudi“ o čijim zaslugama i stepenu ubedljivosti procenjuje javnost. U maniru tehno-menadžera koji se bori za interese svoje firme, bilo da je u pitanju klinika, humanitarna organizacija ili stranka, Stajkovac se iz sektora brige za decu nedavno prebacio u sektor brige za celu populaciju, Odeljenje za sekiraciju zbog Srba na Kosovu. U realizaciji tih ciljeva ovaj put nesebična pomoć dolazi od njegovog stranačkog pretpostavljenog, koji će mu omogućiti prohodnost posredstvom BK televizije.
U emisiji Olivere Kovačević „Klopka“, koja je u sredu 3. februara 2005. uživo emitovana na BK televiziji, gledaoci su imali priliku da se uvere u duboku zabrinutost Borisa Stajkovca, direktora Odbora za socijalnu politiku Pokreta Snaga Srbije (PSS), zbog stanja na Kosovu. Tema emisije bila je situacija u srpskim selima na Kosovu koja su već danima bez struje i pijaće vode, i čiji žitelji žive u ekstremno nehigijenskim uslovima. Pored Stajkovca, o temi su govorili i Ninoslav Ranđelović, nezavisni autor i producent više kratkih filmova o stradanju Srba na Kosmetu, Živojin Kovačević, glavni i odgovorni urednik srpskog Radija Kosovo i Metohija u Gračanici i Pera Savić, šef Kriznog štaba u selu Batuse i vlasnik kafane u istom selu. U svetlu nove funkcije i želje da se dokaže na novom zadatku, Stajkovac je istakao angažovanje svoje stranke na Kosovu – sto agregata za struju u selu Batuse – zdušno napadajući Vladu Srbije zbog nebrige za srpski narod u sve južnijoj i sve manje srpskoj pokrajini. Činjenica da „gazda Bogoljub“ poziva svoje ljude u emisije svoje televizije da pričaju o uspesima njegove stranke na Kosovu, svakog pristojnog gledaoca odvratila bi od namere da emisiju odgleda do kraja.
Zaplet u emisiji počinje kada televizijski stvaralac, isprva fin i uljudan prema Stajkovcu, optužuje istog za samoreklamerstvo, a ovaj mu žestoko uzvraća nazivajući ga „advokatom Vlade“ za koju snima materijal sa Kosova. Dok se sve to odvija, gospodin Pera Simić se u ime žitelja Batuse nekoliko puta pred kamerama zahvaljuje PSS-u i Stajkovcu na poklonjenim agregatima (sve dok ga voditeljka ne zamoli da prestane), opisujući svakodnevni život u selu, decu koja piju vodu iz prljave bare, strah i očaj. Emituju se prilozi koje je Ranđelović snimio na Kosovu (potresne slike začas prekidaju političara u usponu da gledaoce informiše o aktivnostima svoje stranke), autor priča o svom tužnom delu i zaključuje da bi nam bilo mnogo bolje samo kada bi se Srbi međusobno više voleli. Direktor gračaničkog radija, iako se svojski trudi da ne umanji značaj bilo kakve pomoći srpskom narodu, komentariše poklonjene agregate izjavom da će „poverovati u iskrenost Pokreta Snaga Srbije kada Bogoljub Karić uloži milion evra u Kosovo“, ukazujući na nebrigu matice za probleme srpskog naroda na Kosovu bez želje da se upušta u preterano kritikovanje rada Vlade Srbije. Iznošenje takvog uopštenog stava očigledno ne odgovara sasvim Stajkovcu, koji ga uporno navodi na zaključak da briga i solidarnost sa srpskim narodom nije dužnost pojedinca već države, koja je l’ te sedi skrštenih ruku i ne radi ništa, za razliku od njegove stranke i njega lično. „A ko je za to odgovoran? Vlada. E, to sam hteo da čujem, ja vam to od početka govorim!“, zaključio bi Stajkovac kao da se pre njega toga niko nije dosetio. Njegov nastup mogao bi se opisati kao gnev pravednika koji je čvrsto rešio da obezbedi što bolji rejting svoje stranke na narednim izborima.
U studiju se gost iz Gračanice vrteo u stolici, odmahivao glavom i nemoćno dizao ruke u vazduh svaki put kad bi se političar i umetnik uhvatili u koštac oko toga ko je više učinio za Kosovo, da l’ ovaj s kamerom u ruci, da l’ onaj iz direktorske fotelje. Govorio je o zloupotrebi napaćenog naroda od strane političara i bivao prekidan od „pozvanijeg“ da govori o toj temi, Stajkovca. Onda je došla na red publika u studiju: podmladak Pokreta Snaga Srbije i studenti Fakulteta političkih nauka. Prvima se nije sviđalo to što autor kratkih filmova zamera njihovom pretpostavljenom samoreklamerstvo, dok su studenti uputili poneko pitanje i za žitelje Kosova. U jednom trenutku, mladić iz podmlatka PSS-a spomenuo je u nekom kontekstu „predsednika Borisa“ (misleći na aktuelnog predsednika Srbije), i tu je nastala zbrka: voditeljka je shvatila da se to odnosi na njegovog imenjaka Stajkovca, valjda zbog njegove predsedničke funkcije u stranci i dominantnog ponašanja koje dolikuje jednom vođi. Smeh; prisutnom Borisu milo mada grč duboke zabrinutosti nije ni tom prilikom popustio.
Sve u svemu, već viđeno milion puta na domaćim i stranim televizijama –mučna nefiltrirana mešavina politike, estrade, advertajzinga i ostalih lakogutajućih-teškosvarljivih televizijskih sastojaka. Vrhunac emisije predstavlja završetak. Voditeljka najavljuje kraj, još samo da se uruče poklončići od Mobtela, sponzora emisije, ulazi u kadar sa četiri velike kese i predaje ih gostima. U istom trenu kada je kesa uručena Stajkovcu, on ustaje i pred kamerama svoj poklon predaje žitelju sela Batuse, rekavši nešto poput „vašem sinu je ovo potrebnije nego meni“. I dok se gromoglasan aplauz podmlatka stranke Pokret Snaga Srbije polako stišava, stanovnik Kosova i direktor gračaničkog radija izgovara jasno i razgovetno: „Bože, sačuvaj nas populizma“…
Kad se funkiconer neke stranke pred televizijskim kamerama odrekne ličnog poklona u korist šefa Kriznog štaba u selu Batuse, onda je to marketinški potez, ili još gore, jeftin marketinški trik, čist slučaj zloupotrebe nesreće srpskog naroda na Kosovu za ličnu i stranačku slavu. Kad taj poklon funkcioner stranke uruči „nekome kome je to potrebnije“ posle emisije, kad ga ne gleda milionski auditorijum, e, to bi se već moglo smatrati izrazom solidarnosti. To bi gospodin Stajkovac, stručnjak iz više oblasti (medicina, humanitarni rad, enterijeri, kafići, izdavaštvo, politika…) trebalo da zna.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ako se Selaković ili Vlada ne pozovu na ministrov imunitet, ako se nešto ne desi postupajućim tužiocima i njihovim porodicama, ako glavni tužilac TOK a Mladen Nenadić ne odluči da će TOK da “batali” ceo slučaj ili se zadovolji da sve ostane na ministru Selakoviću, ako vlast ne uspe da uguši tužilaštvo ili blokira njegov rad, ako policija i drugi državni organi budu postupali po nalozima tužilaštva, moguće je da će se predmet “Generalštab” probiti do samog “srca tame”, odakle je i potekao
Data i najavljena pomilovanja po službenoj dužnosti, svedoče o bojazni da pravosuđe neće biti poslušno. Predsednik Srbije, po svemu sudeći, nije svestan da oslobađanjem od krivičnog gonjenja posredno priznaje da ne veruje pravosuđu jer zna da je do sada na pravosuđe moglo da se utiče s vrha, ali da je odnedavno uspešnost takvog patronata neizvesna, i da bi krivica pomilovanih u redovnom postupku bila dokazana. Inače, posredi je očigledna zloupotreba
Šta je izazvalo veliku potražnju za evrima u menjačnicama
U menjačnicama godinama nije bila veća gužva nego ovog decembra, a jagma za evrima i dalje tinja. Uzrok je neizvesnost povodom posledica do kojih mogu dovesti sankcije Nisu. Dok režim krivi narod i medije za paničenje, razloge navale ljudi na devize treba prvenstveno tražiti u neodgovornim porukama Aleksandra Vučića i guvernerke Narodne banke Srbije, Jorgovanke Tabaković, javnosti
Iz revizorskog ugla, najveći propust u upravljanju gradom u poslednjih nekoliko godina jeste odsustvo funkcionalnog sistema upravljanja. Ne postoji jasna i dosledna veza između postavljenih ciljeva, planiranja i stvarne potrošnje budžetskih sredstava. Učinak se gotovo uopšte ne meri, ne prati se da li je utrošeni novac dao očekivane rezultate, a upravljanje rizicima praktično je zanemareno. Na to se nadovezuje činjenica da se na gotovo svakom koraku krše zakoni i propisi
O ishodima ove krize za sada postoje samo želje učesnika. Studenti u blokadi bi hteli da i protest u nedelju, 21. decembra pomogne da “isteraju svoje” – da se promeni uprava, da se promeni način na koji se bira uprava, da se uradi kompletan reset univerziteta. Oni koji sada upravljaju nadaju se da će sve ostati po starom i da će eventualna promena na mestu rektorke biti jedna vrsta kompromisa sa kojim može da se živi
Niko od nas nema prava na odustajanje od slobode. Neprihvatljivo je klonuti duhom. Neprihvatljivo je napuštanje poslednje linije odbrane. Jer juriš varvara na tužioce i sudije njihov je poslednji atak. Iza toga je ambis
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!