Javnost Ukrajine je podeljena: jedni tvrde da je ministar Kravčenko izvršio samoubistvo, dok su drugi sigurni da je reč o "staroj školi" rešavanja državnih pitanja
RASPLET ILI ZAPLET: Sahrana ministra Kravčenka
Prošlog petka u svojoj vikendici nedaleko od Kijeva pronađen je mrtav bivši ministar unutrašnjih poslova Ukrajine Jurij Kravčenko, koji je trebalo da bude krunski svedok u slučaju ubistva novinara Georgija Gongadzea.
Prema prvim rezultatima istrage, bivši ministar unutrašnjih poslova Jurij Kravčenko izvršio je samoubistvo u svojoj vikendici, dači, pored Kijeva u kojoj je sa porodicom provodio vreme nakon predsedničkih izbora i promene vlasti ishodovane „narandžastom revolucijom“. Istog dana, samo sat pre nego što su organi reda pronašli mrtvo telo sa dva hica ispaljena u glavu, Kravčenko je trebalo da dâ izjavu državnom tužiocu Ukrajine u vezi sa ubistvom novinara Georgija Gongadzea. Novinar Gongadze stradao je pod čudnim okolnostima krajem 2000. godine, a za njegovo ubistvo više puta su optuživani režim i bezbednosne strukture bliske bivšem ukrajinskom predsedniku Leonidu Kučmi. Javnost Ukrajine je podeljena: jedni tvrde da je ministar Kravčenko izvršio samoubistvo, dok su drugi sigurni da je reč o „staroj školi“ rešavanja državnih pitanja.
CEDUljICA: Pored tela bivšeg ministra unutrašnjih poslova Jurija Kravčenka pronađena je ceduljica na kojoj je on, navodno, neposredno pre nego što je digao ruku na sebe napisao nekoliko rečenica. Na ceduljici je pisalo da Kravčenko „nije odgovoran za smrt novinara Gongadzea“ i da je „postao žrtva intriga bivšeg predsednika Leonida Kučme i njegovih ljudi“.
Nestanak i ubistvo ukrajinskog novinara (gruzijskog porekla) Georgija Gongadzea pre pet godina uzburkalo je ukrajinsku i svetsku javnost, a nekoliko meseci nakon njegovog surovog ubistva tadašnji lider opozicije Oleksandar Moroz obelodanio je pred parlamentom snimke koji ukazuju na dirketnu umešanost u ubistvo novinara Gongadzea kijevske „vrhuške“ iz okruženja Leonida Kučme. U medijima je tada ministar Jurij Kravčenko bio optužen kao nalogodavac za ubistvo Gongadzea. Bivšeg predsednika je, navodno, tajno snimio šef njegovog obezbeđenja major Mikola Meljničenko, koji je ubrzo nakon „skandala sa kasetom“ napustio zemlju i dobio politički azil u Sjedinjenim Državama. Na trakama, čija ekspertiza za autentičnost još uvek traje, snimljene su stotine sati razgovora Leonida Kučme i ljudi iz vlasti, a na nekim mestima uočljive su pripreme za pritisak na novinara Gongadzea. Glas sličan Kravčenkovom na trakama govori da je „spreman da reši probleme sa novinarom“. Georgij Gongadze bio je urednik internet izdanja „Ukrajinska pravda“ i poznat je kao novinar oštrog pera i kritičar režima Leonida Kučme. Slučaj prisluškivanja ukrajinskog predsednika nazvan je tada u svetskim medijima kao „Kučma gejt“, po uzoru na poznati američki Votergejt. Tokom prethodnih pet godina istraga nije dala očekivane rezultate o ubistvu novinara. Posle narandžastog prevrata u Kijevu, novoizabrani predsednik Viktor Juščenko izjavio je da „zna ko su ubice Georgija Gongadzea i da su nove vlasti obavezne da pronađu odgovorne“. Kako je pokazala stručna medicinska ekspertiza, na Viktora Juščenka takođe je pokušan atentat navodnim trovanjem hranom neposredno pre predsedničkih izbora prošle jeseni. Smrt Georgija Gongadzea izazvala je na neki način ujedinjenje opozicije i početak studentskih demonstracija u Ukrajini 2001. godine.
DVAHICA: Bivši ministar unutrašnjih poslova Jurij Kravčenko bio je ključna osoba u istrazi ubistva Georgija Gongadzea. Posle njegove tragične smrti, od „krunskih svedoka“ kijevskih intriga ostao je samo bivši šef obezbeđenja predsednika Kučme, major Mikola Meljničenko, koji je „odgovoran“ za snimanje čitave afere. To što je, navodno, ministar Kravčenko ispalio hice sebi u glavu kod mnogih je izazvalo nedvosmislenu reakciju, ali ukrajinski medicinski stručnjaci tvrde da su takva samoubistva moguća… Na sahrani Kravčenka primećen je mali broj političara, među kojima je bio i bivši predsednik Leonid Kučma. Kučma se odmah nakon navodnog samoubistva ministra Kravčenka vratio u Kijev sa dvomesečnog odmora u Karlovim Varima da bi, kako kaže, „bio na raspolaganju ukrajinskom tužilaštvu“. On je odbacio bilo kakvu umešanost u smrt eksministra unutrašnjih poslova.
Advokat supruge pokojnog novinara Gongadzea Andrij Fedur ne veruje da je Kravčenko izvršio samoubistvo jer, kako on kaže, „jednostavno nije imao povoda za to“. Advokat porodice Gongadze tvrdi da je to „ubistvo inscenirano kao samoubistvo“. Fedur tvrdi da je za tragičnu Kravčenkovu smrt direktno odgovoran glavni državni tužilac Ukrajine koji nije u dovoljnoj meri brinuo o bezbednosti toliko važnog svedoka.
Predsednik Ukrajine Viktor Juščenko zamolio je javnost da ne zloupotrebljava tragičnu smrt političara i novinara u predizborne i senzacionalističke svrhe. Juščenko je pristalica onih koji tvrde da se Kravčenko ubio, te da je – kako kaže Juščenko – „on imao izbor da prepusti slučaj istrazi ili da sam sebi presudi“. Analitičari su podeljeni u tvrdnjama oko dalje istrage ubistva Georgija Gongadzea: jedni kažu da je istraga ubistva novinara posle Kravčenkove smrti znatno otežana, dok drugi smatraju da će ubice Gongadzea i bez iskaza ministra unutrašnjih poslova biti izvedene pred lice pravde u najskorije vreme.
Jurij Kravčenko je stradao dan pre svog 54. rođendana. On je bio ministar unutrašnjih poslova u vladi u kojoj je premijer 1999. godine bio sadašnji predsednik Viktor Juščenko. Premijer Juščenko je tada Jurija Kravčenka smatrao jednim od „najmanje kriminalizovanih ministara“ i pored toga što su mediji tvrdili suprotno. Kravčenko su oduvek smatrali „Kučminim čovekom“. On je bio na čelu Hersonske oblasti i državne poreske uprave. Nikad nije dao nijedan intervju.
Misteriozna smrt nezavisnih i opozicionih novinara, kao i reformskih političara česta je pojava na prostorima bivšeg Sovjetskog Saveza. U Gruziji je pre mesec dana od trovanja gasom stradao premejer Zuraba Žvaniju, dok je početkom marta u Azerbejdžanu ubijen urednik časopisa „Monitor“ Elmar Gusejinov, koji je bio oštar kritičar vlasti i predsednika Azerbejdžana Iljhama Alijeva.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Trijumf krajnje desnice u saveznoj državi Saksonija-Anhalt ozbiljno je uzdrmao Nemačku i zapretio novim potresima po Evropi koja već duže od decenije nema odgovor na uzlet konzervativnih suverenista i antimigracionih nacionalističkih ekstremista, te pokušava da se odupre pritiscima Vašingtona i Moskve
Republikanci nisu stavili Donalda Trampa za kandidata na izborima na polovini njegovog predsedničkog mandata. Ali ga zato masovno promovišu, što može da im se obije o glavu
Poštar iz Čapljine nestao je nakon što je trebalo da podeli penzije, a prema pisanju medija iz Bosne i Hercegovine, preko Sarajeva i Turske stigao je do karte za Bangkok. Iz pošte u Mostaru poručuju da će svi penzioneri dobiti svoj novac
Rat na Bliskom istoku se opet širi. Iran je napao američku bazu u Jordanu, nakon što su Sjedinjene Američke Države uništile pet iranskih tankera za naftu u Zalivu
Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe
Na šta bi Vučić ličio ispred nekoliko hiljada migratornih mitingaša okružen kordonima i, iza njih, masom bijesnih Novosađana? Zar njegov marš na Novi Sad nije bio otkazan i prije nego što je zakazan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.