Popravka se ne sme odlagati, progresija oštećenja je neizbežna, a kolaps konstrukcije bi nastupio trenutno i bez znakova upozorenja
Prošlo je sedam dana otkako je Ministarstvo za kapitalne investicije formiralo stručnu komisiju koja je pregledala, i ocenila kao bezbedno, stanje mosta na Dunavu kod Beške u opštini Inđija. Isto to već nedeljama tvrdi ministar Velimir Ilić. Ali ministar nije ekspert, pa je angažovao najkompetentnije domaće stručnjake iz oblasti mostogradnje, koji su u najkraćem roku ustanovili da je sve u redu.
Predsednik Skupštine Opštine Inđija Marjan Rističević, takođe već nedeljama – tvrdi suprotno. On je u više navrata javno kazao da most može svaki čas da padne. Niko ga nije ozbiljno shvatao. Prvo se mislilo da je dilatacioni procep na spojevima prilaznih i glavne konstrukcije, koji je projektom predviđen za amortizovanje oscilacija, zapravo nekakva grozna pukotina koja se razjapila pod točkovima šlepera. Rističević je još rekao i da je ta pukotina, iako projektovana, sada još više „zinula“. Tim rečima.
Predsednik opštine je zapretio Velji da opština Inđija neće izdati građevinsku dozvolu za most „blizanac“ koji je planiran tik uz postojeći. Jedino nije rekao kako će opština sprečiti ovu nelegalnu izgradnju na svojoj teritoriji, odnosno ko će srušiti građevinu ako ova ne bude zdelana u skladu sa opštinskim propisima.
Međutim, ispostavilo se da Marjan Rističević nije baš u prazno pričao o ugroženosti mosta već mu je, izgleda, neko rekao da postoji elaborat o stanju konstrukcije, koji su 2003. za račun Direkcije za puteve napravili stručnjaci beogradskog preduzeća Mostprojekt. Za razliku od „Veljinih“ inženjera koji su posao završili za nekoliko dana, tokom oktobra i novembra 2003. godine šest diplomiranih građevinskih inženjera i dva tehničara Mostprojekta pregledali su stanje i predložili mere sanacije.
Elaboratom, u koji „Vreme“ ima uvid, utvrđeno je da su pojedini noseći stubovi mosta „ozbiljno ugroženi“, te da je „neophodna sanacija bez odlaganja“ jer je „direktno ugrožena nosivost objekta u celini“. Najteža, oštećenja prvog stepena hitnosti sanacije, identifikovana su na tri noseća stuba. Njihova popravka se „ne sme odlagati, progresija oštećenja je neizbežna, a kolaps konstrukcije bi nastupio trenutno i bez znakova upozorenja“. Tim rečima.
STOJI, DOK NE PADNE: Jedno od oštećenja
Upravo najoštećeniji stubovi bili su zanemareni tokom sanacije koja je izvedena 1994. Tada su popravljeni stubovi C11, C16 i C21, dok za popravku stubova C26, C31 i C36 verovatno nije bilo dovoljno novca. Sada je i njima došao zeman; aman, moraće da izdrže još malo.
Asfaltni zastor na mostu preko kog dnevno pređe oko 15.000 vozila, posebna je priča. „Generalno stanje ivičnjaka ne zadovoljava osnovne uslove u pogledu bezbednosti saobraćaja, a kroz mnogobrojne otvore prolazi agresivna voda sa kolovoza koja konstantno kvasi noseću konstrukciju objekta.“ Slivanje vode sa kolovoza uzrok je i „izrazite degradacije betona, ogoljavanja i korozije armature na glavnoj i prilaznoj konstrukciji.“ Zatim: „odbojna ograda duž kolovoza izvijena je i iskrivljena na dužini od po deset do petnaest metara“, što je ocenjeno kao posledica udara vozila. Veća oštećenja ograde duž pešačke staze takođe su okarakterisana kao posledica udara vozila. Mnoga oštećenja konstrukcije posledica su korozije ili udara NATO šrapnela, ali ima i mesta na kojima je loše izvedeno betoniranje.
Direktor Republičke direkcije za puteve Branko Jocić kaže u izjavi za „Vreme“ da je tačno da su delovi mosta nagriženi korozijom, ali da „to ne znači da će most pasti“. On je najavio da će tender za popravku postojećeg i izgradnju novog mosta kod Beške biti raspisan tokom narednih dana. Na tenderu će se 13 kompanija takmičiti za realizaciju posla koji će biti finansiran kreditom Evropske banke za obnovu i razvoj (EBRD). Direktor kancelarije EBRD-a u Beogradu Ulf Hindstrom za „Vreme“ kaže da je bord direktora ove banke već odobrio kredit u iznosu od 72,5 miliona evra za izgradnju novog, sanaciju postojećeg mosta i dovršetak autoputa prema Novom Sadu. Ugovor o ovom zajmu, koji će građani Srbije otplaćivati tokom narednih 15 godina, biće potpisan na skupštini EBRD-a u Beogradu, 21 maja.
Kako smo nezvanično saznali u Direkciji za puteve, predstavnici EBRD-a zahtevali su razdvajanje tenderske dokumentacije. Predstavnici vlade planirali su da četiri velika posla (generalni projekti sanacije postojećeg i izgradnje novog mosta i realizacija ovih projekata) dodele jednom izvođaču, što je „daleko od evropske prakse“, kako kaže naš izvor. Direkcija za puteve se odlučila na ovakav potez u nameri da izbegne eventualne međunarodne parnice zbog neregularnosti konkursa za Prošireni generalni projekat, koji je održan 2002. godine, o čemu je „Vreme“ pisalo u 739. broju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!