Ljetnje ludilo

Bosna i Hercegovina se po ko zna koji put našla u „najozbiljnijoj državnoj krizi od završetka rata“. Ako se pod tom krizom podrazumijeva odluka Adnana Terzića, predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, da prihvati neopozivu ostavku Mladena Ivanića, koju je ministar vanjskih poslova BiH kovertirao i adresirao na Terzića polovinom decembra prošle godine, u vrijeme još jedne od ozbiljnih kriza koja je potresala državu. Ista ostavka smatrala se povučenom nakon sastanka vladajućih političkih partija u Neumu u februaru ove godine, kada su ispunjeni uslovi koje je postavio Mladen Ivanić. Naime, on je tražio čvrste međunarodne garancije da će se „poštivati Dejtonski mirovni sporazum, provođenje reformi u institucijama BiH, ravnopravnost svih u odlučivanju i preuzimanje vlasti od međunarodne zajednice od strane BiH institucija i to do kraja godine“.

Istina, Ivanić ovakve garancije nikada nije dobio, ali se zadovoljio „zaključcima neumskog sastanka koji su se podudarili sa zahtjevima njegove stranke“. Ivanić je tako povukao ostavku, a Terzić potvrdio da je ista povučena.

OD ZASIĆENJA DO OPSTRUKCIJE: Konfuzni predsjedavajući Savjeta ministara BiH Adnan Terzić je, pošto je stranačkim rukovodstvima Srpske demokratske stranke RS (SDS) i Partije demokratskog progresa (PDP) Mladena Ivanića zabranjen ulazak u Sjedinjene Američke Države odlukom američke administracije polovinom decembra prošle godine, zatražio od ministra vanjskih poslova da kao moralan političar podnese ostavku, da bi ga ubrzo poslije toga gotovo zamolio da se vrati u državnu vladu, pogotovo što je cijenio Ivanićev rad i smatrao da je njihova saradnja izuzetno dobra. Dobra saradnja je trajala sve dok političare u BiH nije zahvatilo „ljetnje ludilo“. „Nakon odluke premijera Terzića (o smjeni ministra vanjskih poslova BiH, početak juna 2005, op.a.) moglo bi se zaključiti da su vlasti u BiH došle do kraja procesa reformi i ne mogu više uraditi ništa. Ako je ovo tačno, onda se BiH nalazi u zastoju i na mrtvoj je tački do slijedećih izbora“, rekao je Pedi Ešdaun, visoki predstavnik za BiH. On je u prvom trenutku našao i drugo objašnjenje za Terzićevu odluku: „Sva ova dešavanja su napad ljetnjeg ludila. Koja je od ove dvije opcije istinita, još se ne može reći, ali ja stojim na opciji da je ovo drugo i da nije riječ o zastoju, već o kraćoj pauzi u reformama.“ Prvi nagovještaji Terzićevog nezadovoljstva uslijedili su početkom juna ove godine kad je u vanrednim izborima vidio jedini „izlaz iz krize u kojoj se zemlja nalazi“.

Tad, međutim, nije spominjao nezadovoljstvo radom Mladena Ivanića. Razloge ovog zahtjeva prvi čovjek bosanskohercegovačke vlade objašnjavao je time da je zbog „neuspjeha reforme policije zaustavljen evropski put BiH“, a jedino rješenje u tom slučaju, po njegovom mišljenju, bili bi vanredni izbori. Dan kasnije ovakav stav je upotpunio mišljenjem da je u Republici Srpskoj „došlo do zasićenja reformama i poručio političkim liderima da razmisle o jedinom normalnom rješenju (izborima)“. Samo četiri dana kasnije, Terzić smjenjuje Ivanića zbog „sistematskih opstrukcija u radu Vijeća ministara BiH koje je provodio Mladen Ivanić“. „Ivanić je jedini ministar koji je 22. aprila ove godine glasao protiv imenovanja čelnika SIPA. Ostavio sam mu mogućnost dogovora, ali Ivanić je nastavio sa opstrukcijama“, pojasnio je Terzić odluku koju je donio iz „principijelnih razloga, ne političkih motiva“.

NEMOĆ DOMAĆIH POLITIČARA: SIPA (Agencija za istrage i zaštitu BiH) funkcionisala je više od mjesec dana bez rukovodstva. Koristeći princip nacionalnog ključa, političari u BiH su se dogovorili da ovo mjesto pripadne hrvatskom narodu. Nakon sprovedenog konkursa za ovo mjesto, najbolje plasirani bio je Sredoje Nović. Kako je pripadao srpskom narodu, njegovo imenovanje za direktora agencije osporavali su predstavnici bošnjačkog i hrvatskog naroda. Mladen Ivanić je insistirao na Novićevom imenovanju. Kako nije postignut konsensus, prvi čovjek Vlade BiH odluku o imenovanju prepušta visokom predstavniku u BiH, čime pokazuje nesposobnost i nemoć domaćih političara.

Ešdaun imenuje Sredoja Novića, osobu na kojoj je insistirao Mladen Ivanić, uz obrazloženje: „Visoki predstavnik ovu je odluku donio nakon sedam mjeseci čekanja i neizvjesnosti u pogledu ovog imenovanja. Imenovanjem Sredoja Novića visoki predstavnik je podržao evropski princip o uklanjanju politike iz rada policije, postavljajući kandidata kojeg je komisija Vijeća ministara BiH ocijenila kao najboljeg.“

Umjesto da se sam povuče zbog nemogućnosti vođenja ove institucije, Terzić smjenjuje Ivanića, koji odlučuje da unatoč ovoj odluci i dalje „ostane ministar“. „Ostajem na mjestu ministra inostranih poslova sve dok me Parlament BiH ne razriješi dužnosti, jer smatram da je pozivanje predsedavajućeg Savjeta ministara Adnana Terzića na moju ostavku od prije šest mjeseci – pravna zloupotreba.“

Iako su u prvi mah mnogi političari Terzićevu odluku smatrali provociranjem vanrednih izbora, kasnije su je uglavnom smještali u ravan ličnog sukoba između Adnana Terzića i Mladena Ivanića. Istina, Terzić je morao obaviti „dodatne konsultacije“ o Ivanićevoj smjeni. Sam Ešdaun je izjavio kako je „savjetovao Terziću, 45 minuta prije nego što je saopštio svoju odluku, da to ne radi“. Prvo mišljenje iz kancelarije visokog predstavnika u međuvremenu će biti promijenjeno, kao i trenutno najbitnije karike za funkcionisanje Savjeta ministara – Srpske demokratske stranke.

Osmog juna, tek pošto je Terzić smijenio Ivanića, iz OHR-a stiže slijedeće mišljenje: „Ne vidimo kako će ova Terzićeva odluka pomoći unapređenju reformi u ovom ključnom trenutku za odnose BiH sa Evropskom unijom. BiH se izjasnila nekoliko puta da je isključivo fokusirana na provođenje reformi koje će osigurati ulazak u evroatlantske integracije, otvoriti radna mjesta i omogućiti životni standard kakav građani ove zemlje zaslužuju.“ Sedam dana kasnije, za visokog predstavnika BiH „prihvatljivi su pravna pozicija i dalji koraci predsjedavajućeg Savjeta ministara Adnana Terzića, koji je najavio da će imenovati novog ministra umjesto Ivanića i da će to ime dostaviti Parlamentarnoj skupštini na potvrdu imenovanja“. A „Mladen Ivanić, razriješeni ministar inostranih poslova, prema istom saopštenju, treba da ostane vršilac dužnosti ministra u tehničkom mandatu sve dok ne bude imenovan njegov nasljednik, odnosno dok u Parlamentarnoj skupštini BiH i definitivno ne bude razriješen dužnosti“. Istovremeno se iz redova međurodnih zvaničnika u BiH ukazuje na to kako BiH nije sposobna sama dovesti zemlju do početka pregovora o stabilizaciji i pridruživanju, te će joj i dalje biti neophodno međunarodno tutorstvo.

NEZNANJE O PROCEDURI: U prvoj reakciji SDS-a kaže se da je Terzić svjesno izazvao krizu kako bi dokazao svoju tezu o neophodnosti vanrednih izbora. „Imam osjećaj da je Terzićeva odluka labava i oboriva, jer je i on sam potvrdio nakon sastanka u Neumu da je Ivanićeva ostavka povučena. Mislim da smo se vratili na krizu težu nego što je bila u februaru i u ovom trenutku je logično da problem treba da riješi Parlament BiH“, razmišljao je 9. juna 2005. predsjednik RS Dragan Čavić. Stranka koju on predvodi, samo sedam dana nakon ovakvog Čavićevog razmišljanja, počela je i sama razmišljati o nekim drugačijim rješenjima.

„SDS će podržati imenovanje nestranačkih kadrova na upražnjena mjesta u Savjetu ministara BiH, ali uz obavezu da svi reformski i sistemski zakoni budu usaglašeni na nivou tri premijera.“ Pri tome SDS-ova vlada RS smatra da je Ivanićeva smjena nezakonita i da se kao takva mora preispitati. Malo mekši stav SDS-a otvorio je rasprave o mogućoj prekompoziciji u Parlamentu BiH, čime bi PDP bio elimisan iz vlasti na državnom nivou. Pitanje je ko bi se upustio u parlamentarnu matematiku sa nacionalnim strankama.

U međuvremenu, prvi čovjek Savjeta ministara pokazao je da ne poznaje u potpunosti proceduru i zakone kad je riječ o instituciji koju predvodi. Imenovao je u kratkom vremenu dva v.d. ministra inostranih poslova, pri čemu ovdašnji zakon ne poznaje taj institut. Prilikom drugog imenovanja odlučio se za državnog službenika, koji također ne može obavljati dužnost ministra. Zakon predviđa davanje otkaza, pa tek onda otvara mogućnost imenovanja. Terzićeva ponuda ipak nije bila toliko primamljiva da neko zbog nje izgubi postojeći posao da bi bio imenovan za v.d. ministra inostranih poslova (nepostojeće mjesto). Mladen Ivanić i dalje radi svoj posao i čeka da se o njegovom slučaju izjasni i Predsjedništvo BiH, koje u „situaciji imenovanja i smjenjivanja ministra vanjskih poslova ima uporište za aktivnu ulogu u tom procesu“.

Sigurno je da vanrednih izbora neće biti, najprije zbog toga što za njihovo raspisivanje i sprovođenje nema „tehničkih uslova“. BiH u kasi nema najmanje deset miliona KM, koliko je potrebno za organizovanje i sprovođenje izbora, raspisivanje redovnih izbora predviđeno je za početak naredne godine, a prema sadašnjem izbornom zakonu mandat biranih trajao bi samo do održavanja redovnih izbora 2006. Rješenje koje ne odgovara ni opoziciji.

PARADOKSI: Do tada, paradoksi življenja u BiH se nastavljaju. Zbog incidenta prilikom polaganja zakletve vojnika na Manjači sredinom aprila ove godine, kad su se regruti umjesto BiH zakleli Republici Srpskoj (dio BiH), komandanti Štaba NATO-a i EUFOR-a u BiH smijenili su načelnika Generalštaba Vojske RS. Vojnici su istom odlukom otpušteni sa služenja vojnog roka iz kasarne na Manjači. Prilikom polaganja zakletve regruta hrvatske komponente Vojske Federacije BiH u Čapljini, nakon intoniranja himne BiH, intonirana je i himna susjedne Republike Hrvatske. Istina, ministar odbrane BiH Nikola Radovanović upozorio je federalnog ministra odbrane Miroslava Nikolića da „izmijeni proceduru polaganja zakletve, kako se ne bi ponovili incidenti slični onima na Manjači i u Bileći“. Štab NATO-a u BiH smatra da intoniranje hrvatske himne Lijepa naša nije incident: „Intoniranje hrvatske himne prilikom polaganja zakletve u Čapljini ne može se porediti sa događajima na Manjači i u Bileći“, rekao je portparol NATO-a Derek Čapel.

Ministar odbrane Federacije BiH Miroslav Nikolić izjavio je da se „od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, kao i nakon usvajanja Zakona o odbrani BiH, ova pjesma intonira prilikom polaganja zakletve jer je to svečana pjesma hrvatskog naroda“.