

Komentar
Možda Danka Ilić nije ni postojala
Dve godine od nestanka male Danke Ilić nema ni tela, ni optužnice. Jedini opipljiv rezultat istrage je što je policija nekažnjeno ubila čoveka u pritvoru. I nikom ništa


Otvoreno pismo ruskoj dumi, načelniku moskovske policije, Visokom komesarijatu za izbeglice i ruskom narodu
– Oli smo mi nešta propustili ili protestna nota Srbije pravnom nasledniku Sovjetskog Saveza još nije uručena?
– Misliš na to što Miru i Marka drže kao malo vode na dlanu?! Mi ih prijavili Interpolu a Rusima ispadoše ponajmilije izbeglice…
– Zar niko u MIP-u nije plaćen da se službeno duri iako nas se oni u Moskvi boje ko vrana skeledžije…
– S druge strane, Miru su naši optužili bez veze: uticala da dadilja dobije stan…
– Ma meni je to simpatično, ali su Rusi dužni da se drže poternice, makar se cela Srbija sutra učlanila u SPS i u JUL…
– Tako je, postupićemo strogo birokratski: je li za tom i tom građankom SCG raspisana takva i takva poternica, jeste, spasibo, želite li da sačuvate diplomatske odnose sa demokratskom Srbijom, konecho, da, pa nemojte nam onda gurati prst u oko…
– Vadiće se na tradiciju, pre Drugog svetskog rata Moskva je bila utočište za istaknute komunističke prvake… Kako beše onaj hotel gde su kicoši poput Tita imali sve plaćeno, Luks?
– Brkam kera koji se telohraniteljski bacio da primi šrapnel i tu povijesnu gostionicu, jedno je Reks, drugo Luks, ali koje je koje…
– Nema veze. Da se držimo mi teme: Vashe visokoblagorodie, bla, bla, bla, najoštrije protestujemo što ste begunce pred našim kakvim god zakonom primili sa upravo imperijalističkom arogancijom…
– To čak i ne krijete…
– Marka po Hagu vozi limuzina koja pripada ruskom veleposlanstvu…
– Kako na to gledaju druge izbeglice koje se tu i tamo takođe nađu izvan pomajke Rusije, a na tuđinskom aerodromu ih ne čeka nikakav podvoz…
– A kamoli zaštita od zemljaka vazda ornih na krvnu osvetu!
– Da, ima tu posla i za Ustavni sud Rusije: izbeglice su ravnopravne bez obzira na pol, veroispovest…
– To nek oni vide. Naše je da branimo dostojanstvo naše zemlje: nije prvina da Rusima Srbija služi kao strašilo kojim sablažnjavaju Zapad i testiraju dokle mogu ići…
– Dobro, ne mora baš tim rečima u protestnu notu…
– Kako bi njima bilo, jure nekog Čečena a mi im posle jedno tri godine kažemo, pa Čečen je kod nas…
– Trebaće nam jedan pasus o ovim našima, oni mudro ćute pa mi, lilshnye liudi, takoreći, moramo da se laćamo pera…
– Da ne potpadnemo pod kakav domaći paragraf pa da nam presedne ova naša inicijativa…
– Možda je Vuk poslao oštar demarš…
– Koji je nama promakao?!
– Bumo proverili, ako kojim slučajem i jeste, pomenućemo ga usput kao nekoga ko je to učinio na svoju ruku, vođen pomalo i ličnim premda razumljivim zlopamćenjem…
– Koštunica se, naravno, ne bi zamerao pravoslavnoj braći što goste udovicu njegovog idola…
– To ćemo malo ublažiti…
– A Tadić, koji prvi izjavljuje saučešće SPS-u!
– Zamisli, dođe Baki u Narodnu kancelariju, dobar dan, dobar dan, predsednik Tadić nam je izrazio najdublje saučešće, ali osim nenadoknadivog gubitka imamo i jedan nadoknadiv…
– Koji iznosi petnajst hiljade evra…
– Dobro, ali kad ocrnimo naše i ukorimo Ruse, moramo da ih i pritegnemo… Ruse mislim…
– Da im damo neki rok…
– Da Duma pre 1. maja okrene ćurak naopako…
– Jer se gošća zadržala znatno duže nego što je potrebno da se obiđu kulturne znamenitosti Moskve…
– Marku isto – one way ticket!
– Ako li se Rusi ogluše – zna se…
– Sankcije!
– Prvo delimične….
– Koje bi u početku obuhvatale nas dvoje, ali bi za našim primerom mogli poći mnogi…
– Nema krstarenja Volgom, nema posete Ermitažu…
– Plači Suzdalju, žali Vladimire…
– Bojkot ruske robe…
– To već radimo…
– Nepevanje ruskih pesama…
– Proshchai riabinushka! Ako ste mislili da je ovde ušla u redovan grobljanski repertoar, gorko ste se preračunali…
– A da im nešto i ponudimo, da ne bude samo palica bez šargarepe?!
– Nichut’! Ovo je protestna nota, nakon koje može da usledi samo ultimatum…
– A da pišemo Putinu?
– Ako su Putinu Mira i Marko izbeglice kao nama Krajišnici, nemamo šta da mu kažemo!
– Ali, ako nam se sam javi, nećemo zatezati do besvesti. Neka se zvanično izvini, sve je urađeno mimo njegovog znanja, iza njegovih takoreći leđa za šta će neko debelo da odgovara…
– V takom sluchae ne treba ono dvoje ni da nam deportuje!
– Šta će nam glupa ročišta na koja niko ne dolazi…
– Pa izuzeća sudija u čiju nepristrasnost Tomanović duboko sumnja…
– Pa nekoliko godina pisanja presude…
– Samo da nam dižu tlak!
– Mi zapravo ne tražimo da majka i dete budu izručeni…
– Samo želimo da naša država bude dostojanstvena…
&
– Uf, sad kad smo napravili koncept mene nekako prošla ljutnja…
– I meni dođe da ovo naše otvoreno pismo i ne šaljemo!
– Pa ko nas tera! Zapečatićemo ga i čuvati, pa ako Rusi naprave još koji faul, aktiviraćemo što reče naš ministar to što imamo u fioci, to je prestuplenie koje ne zastareva!


Dve godine od nestanka male Danke Ilić nema ni tela, ni optužnice. Jedini opipljiv rezultat istrage je što je policija nekažnjeno ubila čoveka u pritvoru. I nikom ništa


Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka frizirali su Platonovu ideju države i postigli ono što se u istoriji retko viđalo: kriminalizovali su sebe same


Prisluškuju li vas? Bez brige – prisluškuju. Prikupljaju li vaše lične podatke? Nego šta. Prate? Sasvim moguće. Prete li vam? Kako je kada to osetite na sopstvenoj koži, pitajte Verana Matića


Istorijski skup od Petnaestog marta nije bio „propuštena prilika“ nego važna stanica u borbi protiv režima. Narod je tada video koga je više, ali sada se vodi drugačija igra


Zbog čega Darko Glišić vreba starije osobe? Kako režim po ko zna koji put hoće da ih prevesla? Šta im Aleksandar Vučić daje desnom, a uzima levom rukom? I šta nam govori dramatično poskupljenje domova za stare
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve