Nikakav se "beli dim" nije zavijorio iz dimnjaka letnljikovca u Kenebankportu, nije pala nijedna sudbonosna odluka, što je bilo jasno i na konfrenciji za novinare. Kenebankport, na kraju krajeva, nije Jalta, i dvojica predsednika su se tu našli pre svega da vide da li svojim naslednicima mogu u amanet da ostave popravljene odnose
Odspecijalnogizveštača „Vremena“
ULOV: Buš i Putin na pecanju
Da su odnosi SAD i Rusije srdačni kao što su bili nedugo posle napada na Svetski trgovinski centar u Njujorku i na Pentagon 2001. godine, Buš bi Putina ugostio tamo gde se najbolje oseća – na svom imanju u Krofordu, Savezna Država Teksas. Umesto jastoga i marinirane sabljarke, grickale bi se kokice i jeo bi se biftek na žaru. Gotovo šest godina nakon prvog susreta u Ljubljani, kada je među dvojicom lidera kresnula varnica ljubavi na prvi pogled, Volođi i Džordžu kao da je za ovaj samit bio potreban staratelj.
Odnosi su već odavno krenuli silaznom putanjom, a ovog proleća delovalo je da idu u sunovrat. Neke od uvreda koje su iz Kremlja stizale na adresu Bele kuće nisu se čule ni za vreme hladnog rata, naročito ne uoči nekog samita. Iako je ruska agencija Interfaks prenela da je Putin pre polaska u Ameriku rekao da sa Bušom ima „dobre, čak prijateljske odnose“, to se poslednjih meseci iz Putinovih izjava teško dalo dokučiti.
U Minhenu je ruski predsednik prošlog februara izjavio da su SAD „prekoračile granicu u svakom pogledu“. Na dan pobede nad fašizmom Putin je SAD čak uporedio sa Trećim rajhom. Putin je tada upozorio da „ideologija konfrontacije i ekstremizma“ predstavlja novu globalnu pretnju koja „pokazuje isti onaj prezir prema životu, i težnju da jedina diktira odnose u svetu, baš kao i u Trećem rajhu“. Kremlj je kasnije demantovao da se ovo poređenje odnosi na SAD. Upitan u razgovoru sa stranim novinarima pre samita G8, o stanju demokratije u Rusiji, Putin je nehotice parafrazirao onaj hladnoratovski vic, kada na slično pitanje Amerikanaca sovjetski lider odgovara kontraoptužbom: „A što vi maltretirate crnce?“ Putin je novinare pozvao da pogledaju šta se dešava u Americi. „To je naprosto strašno. Tortura, beskućnici, Gvantanamo, ljude tamo drže u pritvoru bez suđenja i istrage…“ U susretu sa nastavnicima istorije nedelju dana pre samita u Kenebankportu, predsednik Putin je izjavio da „mračne stranice istorije Sovjestkog Saveza“ nisu bile tako mračne u poređenju sa nekim drugim zemaljama u XX veku. „Na primer, mi nikada nismo upotrebili nukelarno oružje protiv civila … niti smo na jednu majušnu zemlju bacili više bombi nego što ih je palo za vreme Drugog svetskog rata. Kao što je to bilo u Vijetnamu.“
ZATEZANJE: Kao da ove teške reči po sebi nisu bile dovoljne, Putin je samo nekoliko dana pre polaska na put u Ameriku ugostio predsednika Venecuele Huga Čavesa, čoveka čije ime predsednik Buš od silnog prezira ne želi ni da izgovori, dok je Čaves Buša više puta javno nazivao đavolom, magarcem, pijanicom i častio ga sličnim pogrdama. Buš je uzvratio sličnim gestom kada je uoči odlaska u Kenebankport u Beloj kući primio Tomasa Hendrika Ilvesa, predsednika Estonije, države koja je nedavno navukla gnev Kremlja kada je uklonila groblje i spomenik palim sovjetskim vojnicima.
Analitičari u Americi, ali i oni u Rusiji, smatraju da je ova hladnoratovska retorika pre svega za domaću upotrebu uoči parlamentarnih i predsedničkih izbora u Rusiji. Izvesno je, međutim, da se u odnosima Rusije i SAD nakupilo problema i da su se interesi sukobili na više frontova. Najneuralgičnija tačka, kako se videlo i na samitu G8, jeste težnja SAD da u Češkoj i Poljskoj postavi raketni štit.
Dvojica lidera su još tokom samita G8 poželela da se vide nasamo i na miru pretresu neka od pitanja koja opterećuju odnose ove dve sile. Putin je predložio vreme, Buš – mesto. Ruski predsednik nije prvi svetski državnik koji je iskusio blagodeti boravka u letnjikovcu porodice Buš u Kenebankportu, u Saveznoj Državi Mejn, ali je Buš prvi američki predsednik koji samit priređuje na imanju svojih roditelja. U spektakularnom pogledu na stenovitu obalu koju zapljuskuje Atlantski okean, svežem morskom vazduhu, sjaju starog zlata Nove Engleske, jastogu i školjkama, pre Putina uživali su jordanski kralj Husein, britanski premijer Džon Mejdžor, Poljak Leh Valensa, premijer Izralea Jicak Rabin, i predsednik Francuske Fransoa Miteran. Iako je Buš svojevremeno rekao da se u teškim trenucima ne oslanja na savete svog oca, već pomoć traži od Svevišnjeg, prisustvo Buša starijeg imalo je ogroman simbolički značaj. Nenametljivo gostoprimstvo Bušovog oca, koji nije prisustvovao radnim sastancima dvojice lidera, bio je stalni podsetnik na stara dobra vremena – na kraj hladnog rata.
SMANJIVANJEOČEKIVANJA: I ruski i američki zvaničnici uključeni u pripremu susreta, svesni da su očekivanja od „jastog-samita“ narasla u mnogim krajevima sveta, trudili su se da prevelika očekivanja smanje. Buš stariji je u ekskluzivnom intervjuu za lokalnu TV stanicu rekao da želi da bude „kao kad je bio Miteran – bez leptir-mašni i zapisničara“. Bušov otac je najavio da će biti i pecanja, jer je „odlazak na pecanje prilika da se ljudi dobro upoznaju“. Pakosnici su primetili da su prethodnih dana, u očekivanju uvaženog gosta, otac i sin proveli mnogo vremena na pecanju. I Putinov portparol Dimitrij Peskov, koji je u Mejn doputovao pre predsednika, odagnao je nade u razgovoru sa novinarima da će dvojica lidera ispeglati sve nesuglasice, ali i dodao da u njima „ne treba tražiti znake duboke krize u bilateralnim odnosima“. Iako je portparol Bele kuće najavio da nema utvrđenog dnevnog reda, svima je bilo jasno da će se pored jastoga i sabljarke na meniju naći pitanja koja opterećuju odnose između dve zemlje, kao što su raketni štit, sužavanje obruča oko Irana, širenje NATO-a na istok u svetlu kandidature Gruzije, status Kosova. Dvadeset četiri časa koja je Putin proveo u letnjikovcu na punti Voker, koju je 1903. izgradio Bušov pradeda, nisu bila dovoljna da se svim ovim teškim pitanjima posveti podjednaka pažnja, a kamoli da se ona reše.
Štaviše, večera, kojoj su, osim Bušovih roditelja prisustvovali i šefica američke diplomatije Kondoliza Rajs i predsednikov savetnik za nacionalnu bezbednost Stiven Hedli, nije bila radna, već neformalna. Putinov portparol rekao je kasnije novinarima da su se između zalogaja razmenjivale šale, i da su dvojica predsednika jedan drugog propitivali kako nameravaju da se dogodine oproste od mandata. Obojica brinu o tome šta će ostaviti u amanet svom nasledniku.
Jedno globalno istraživanje objavljeno uoči samita otkriva da se ugled i jednog i drugog predsednika u svetu prilično srozao u međuvremenu. Ono po čemu se dvojica razlikuju, međutim, jeste popularnost koju uživaju kod kuće. Buš je spao na samo 30 odsto, i ima najniži rejting otkad je postao predsednik, dok Putinu popularnost jača u Rusiji, gde građani na njega gledaju kao na lidera koji je Rusiji vratio dostojanstvo i ugled u svetu.
Sudeći po atmosferi u lokalnim kafanicama u Kenebankportu, Putin je od svog domaćina omiljeniji čak i na domaćem terenu. Jedan bar je po ruskom predsedniku nadenuo dva koktela – „Hootin’ Putin“ (votka „stoličnaja“ sa ukusom maline, limunada i ledeni čaj) i „Punč Putin“ (rum, sok od ananasa i pomorandže). Zbog Buša je, istovremeno, u ovaj primosrki gradić pristiglo nekoliko stotina demonstranata koji su tražili okončanje rata u Iraku i Bušovu ostavku.
PECANJEI …: Kao što je obećano, bilo je i pecanja. Čim je stigao, Putina su tata i sin Buš odvukli na ribolov. Da je večera zavisila od ulova, i gosti i domaćini bi ostali gladni, jer su se pecaroši vratili praznih ruku. Jedinu ribu, strajpera od sedamdeset centimetara, upecao je Putin, ali je iz ljubaznosti prema domaćinima na zajedničkoj konferenciji za novinare izjavio kao je to bio „timski rad“.
Nikakav se „beli dim“ nije zavijorio iz dimnjaka letnljikovca u Kenebankportu, nije pala nijedna sudbonosna odluka, što je bilo jasno i na konfrenciji za novinare. Kenebankport, na kraju krajeva, nije Jalta, i dvojica predsednika su se tu našli pre svega da vide da li svojim naslednicima mogu u amanet da ostave popravljene odnose. Raketni štit, oko koga su ukrstili koplja, predviđen je tek za 2013. godinu. No, Putin je među ponudama ipak doneo novi predlog – da u ovu temu treba uključiti NATO, odnosno Savet NATO–Rusija, i ponudio da osim u Azerbejdžanu radarski sistem bude izgrađen i u južnoj Rusiji. Domaćin je ovaj predlog pozdravio, nazvavši ideju „strateškom“.
Od čoveka koji za sebe kaže da je „strateški mislilac“ ovo sigurno treba tumačiti kao kompliment, ali je Buš ostao pri tome da Češka i Poljska moraju biti deo sistema. Usko vezano za pitanje izgradnje raketnog štita jeste i pitanje Irana, na koje Putin i Buš ne gledaju sa podjednakom dozom surevnjivosti. Ipak, čitajući između redova, Buš je od svog gosta dobio uveravanja da neće kočiti treću rezoluciju u Savetu bezbednosti UN-a kojom se za Iran predviđaju oštrije sankcije. Tako je svako od njih dobio ponešto – Buš podršku oko Irana, Putin uvažavanje pred očima celog sveta, kakvu predsednik Buš do sada nije nikome priredio. Štaviše, na zajedničkoj konferenciji za novinare, Buš je pohvalio napredak i reforme koje je Rusija učinila za vreme Putina, iako zapadni mediji bruje o tome da ruski predsednik gazi demokratiju u svojoj zemlji. Putin je potom otputovao u Gvatemalu, na sastanak Međunarodnog olimpijskog komiteta, gde će, nakon što mu je Buš dao vetar u leđa, moći snažnije da lobira da se zimska olimpijada 2014. održi u Sočiju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!