img
Loader
Beograd, 4°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište

Uloga publike

08. avgust 2007, 15:48 Olga Dimitrijević
Copied

Parlamentarna istorija Korete
Režija: Vlatko Ilić
Tekst: Vojislav Klačar
Uloge: Ana Sofrenović, Igor Filipović, Slobodan Ćustić, Marija Opsenica, Miloš Vlalukin…
Belef

Parlamentarna istorija Korete, izvedena u rovu kod Vojnog muzeja na Kalemegdanu, nova je etapa u razvoju zajedničkog projekta Vojislava Klačara i Vlatka Ilića, čiji je javni život započeo ovog juna u Skupštini Grada, i koji će se verovatno i dalje razvijati. Koretu – fiktivnu državu sa svim pratećim elementima: parlamentom, strankama, regijama – osmislio je i aktivno radi na njoj još od devedesetih, Vojislav Klačar. Ova država tokom godina uredno prolazi kroz izborne cikluse, menja vlade i državna uređenja, a njeni različiti političari bore se za vlast, dolaze i odlaze sa vrha. Možemo praviti aluzije i paralele sa današnjicom, ali i ne moramo, kao što ih ni Klačar ne pravi; Koreta postoji i menja se sama za sebe, kao entitet nezavisan od aktuelnih svetskih i lokalnih političkih dešavanja i promena. Dva umetnika, Klačar i Ilić, dolaze iz različitih backgrounda – likovnog i pozorišnog, te svoje različite prakse primenjuju i kombinuju stvarajući delo kome se umetnička disciplina ne može jasno odrediti. Drugim rečima, ovim projektom bi se takođe mogla baviti i kritika vizuelnih umetnosti.

Tekst korišćen u ovoj Belefovoj produkciji koncipiran je kao 20 šturih agencijskih vesti, o rezultatima izbora, sastavu novih i starih vlada itd. Klačar je osmislio i scenografiju i kostim za ovu priliku: 12 muškaraca i osam žena u jednakim, strogim crnim odelima sa kravatama i bezličnim cipelama. Raspoređeni u dva reda od po deset ljudi, u belim nišama/pregradama, sa mikrofonima ispred sebe, oni su okrenuti jedni prema drugima. Između ta dva reda je prostor širok toliko da se dve osobe bez problema mimoiđu, i to je prostor predviđen za publiku.

Kako ovaj projekat stoji na granici vizuelnih i izvođačkih umetnosti, jedini kriterijum što je deo pozorišnog, a ne u vizuelnog programa Belefa jeste to što u njemu učestvuje 20 živih osoba – glumaca koji svi imaju podjednak udeo u izvedbi (Ana Sofrenović, Igor Filipović, Slobodan Ćustić, Marija Opsenica, Miloš Vlalukin, Miloš Timotijević, Tamara Krcunović, Nikola Vujović, Branka Sekulović, Mile Stanković, Tanja Kecman, Ivan Zekić, Dragana Milošević, Radan Vilotić, Snežana Milojević, Petar Mihailović, Vladislav Mihailović, Vladislava Đorđević, Miloš Jelisavac, Branislav Jevtić). U istim ukočenim stavovima tela koje ne menjaju, glumci gledaju iznad glava publike, i izgovaraju svoj deo teksta u različito vreme, svako na svoj način (neko ga neprestano ponavlja, neko ga izgovori samo jednom). Oni su lako mogli biti nasnimljeni na video, ili zamenjeni lutkama, tako da možemo zaključiti da je njihovo telesno prisustvo od ključnog značaja za koncept predstave. Prvo obrazloženje korišćenja živih tela može dati položaj publike: zadato nam je da prolazimo kroz špalir bezličnih, strogih, crnih figura koje govore. Međutim, umesto presije i neprijatnosti koji bi se očekivali od ovako bliskog kontakta sa dehumanizovanim telima i kakofonijom, taj uzani prolaz više je modna pista nego poprište „reteritorijalizacije sopstvenog prostora“ (čudna kovanica iz programa), tj. borbe za novog gledaoca za koju se autori u programu predstave izričito zalažu. Prošetaćemo se, zaustaviti ispred nekog duže, nekog kraće, razgledati sa više ili manje pažnje kao da gledamo instalaciju u galeriji ili muzeju. Tu nailazimo na osnovni problem postavke: šetnja tim uzanim prostorom ne čini publiku ništa manje pasivnom nego na standardnoj predstavi. Možete proći, pleziti se, zgaziti glumce ako ste dovoljno bezobrazni, ali sve to ne menja mnogo – na sadržaj i tok predstave, kao i na svoj položaj u njoj publika i dalje ne utiče. Takođe, ako je već toliko relativno šta će se videti/čuti i asocijacije date izgledom kostima i scene o bezličnoj i sterilnoj birokratiji gube smisao, tj. poručuje nam se da državni aparati ne utiču na život baš toliko.

Vlatko Ilić je posle uspešne predstave Sam kraj sveta, u kojoj se glumci isto mogu opisati kao govorne mašine, sličan postupak oprobao i ovde, ali sa znatno slabijim rezultatom. Razlog možda leži u činjenici da, dok je Sam kraj sveta jak tekst koji se može iznova iščitavati, raščlanjivati, dekonstruisati…, izgovorene kratke crtice o istoriji izmišljene države ostaju na nivou običnih informacija koje su nam, na kraju krajeva, sporedne i nebitne. Možemo da tražimo političke i društvene paralele, ali jedino značenje koje se nameće je eventualno opšte mesto orvelovskog tipa. Na planu percepcije, tačno je da će svaki put gledalac videti nešto drugo i različito doživeti predstavu, ali to i dalje nije vrednost ili postignuće po sebi. Svedoci smo kako i „klasične“ institucionalne predstave umeju drastično da se razlikuju od izvođenja do izvođenja, pa samim tim i budu drugačije prihvaćene od strane publike. Parlamentarna istorija Korete u pozorišnom smislu ne nosi ništa više od iskoraka na planu forme, dok nam u okvirima interdisciplinarne prakse nudi labavi koncept. Autori kažu da „ovaj model rada i mišljenja umetnosti nosi i potencijal promene lokalne scene“. To je tačno, ali za veći uticaj ipak je potrebno i bolje ostvarenje.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Književnost

02.april 2026. Ivan Milenković

Narator kao pukotina

Srđan Valjarević, Narator je konačno progovorio i Roman o agoniji i vedrini; Laguna, 2024. i 2025.

Književna kritika

02.april 2026. Jaroslav Pecnik

Zapis(nic)i pasionirane čitateljice

Tatjana Gromača, Osvajanje čitalačkog prostora, Sandorf, Zagreb, 2025.

Koncerti

02.april 2026. Dragan Kremer

Sos & papričice

Issac Delgado i “Söndörgő”, Dom omladine Beograda

Bioskop

02.april 2026. Zoran Janković

A sada malo o psihologiji neuspeha

Nevesta!, režija Megi Džilenhol, igraju Džesi Bakli i Kristijan Bejl; Nasledstvo s predumišljajem, režija Džon Paton Ford, igraju Glen Pauel, Margaret Kuali

Domaći film

02.april 2026. Đorđe Bajić

Crni humor, brutalnost i zrnce nade

Karmadona, scenario i režija Aleksandar Radivojević

Komentar
Kula

Komentar

I šta sad?

Lokalni izbori održani u nedelju pokazali su, pre svega, slabost vlasti i snagu onih koji bi da vlast menjaju. Šta im je sada činiti?

Ivan Milenković

Komentar

Lokalni izbori: Kako se pobeda od 10:0 začas pretvori u poraz

Nije Vučić Putin, niti to može biti. Putina se ljudi plaše, a od Vučića im se samo ide u toalet. Da bi postao ozbiljan diktator, čovek mora za to da bude talentovan. I mora imati validniju diplomu od one dobijene od Vojislava Šešelja

Nedim Sejdinović
Nedim Sejdinović

Komentar

Lokalni izbori 2026: Vučićeva disfunkcionalna, nasilna i tužna familija

Zašto SNS nakon lokalnih izbora liči na firmu koja pravi banket prikrivajući neizbežni bankrot, a Vučić na njenog vlasnika zaduženog do grla kako bi još malo izigravo velikog gazdu

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1839
Poslednje izdanje

Režimski Napad i odbrana Beogradskog univerziteta

Ne boje se kriminala, boje se obrazovanja Pretplati se
Lokalni izbori 2026. i napadi na novinare

Nasilje napuklog režima

Uticaj društvenih mreža na mentalni i kognitivni razvoj mladih

Crvenkapa i sajber vuk

Tribina Vremena: Aranđelovac, 23. mart 2026.

Lokalni izbori – ratno stanje

Književnost

Narator kao pukotina

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.
Vreme 1829 21.01 2026.
Vreme 1828 14.01 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure