Još pre nekoliko meseci izvođači radova na obilaznici oko Beograda – Mostogradnja i Planum, upozorili su da šest meseci ni cvonjka nisu videli i da bez para ne mogu više da rade. "Nekome je prioritet asfaltiranje puta preko Jelice, a nekome obilaznica i Gazela", kaže Bojan Stanojević, gradski menadžer Beograda
PUSTOŠ: Radovi na zaobilaznici
Beograđani, kao i svi namernici i prolaznici najzad mogu da odahnu: ministar bez portfelja Dragan Đilas, kome je u resoru sprovođenje Nacionalnog investicionog plana, „pronašao“ je sredstva da se graditeljima obilaznice oko Beograda isplati dugovanje za ono što su već uradili čime se stiču uslovi da se sa gradnjom nastavi punom parom. Štaviše, obećao je da će zajedno sa ministrom za infrastrukturu Velimirom Ilićem u sledećih mesec dana pogledati još bolje i pronaći još para da se taj, za Beograd ali i Srbiju prvorazredni infrastrukturni objekat i završi. Biće, veli, para i za završetak Koridora 10 i sve će biti završeno u već nekom roku koji je ranije zacrtan: autoput do Preševa do početka Olimpijskih igara u Atini 2004. godine, a Gazela do Evrovizije iduće, odnosno Univerzijade 2009. godine.
Radovi na Gazeli trebalo je da započnu ove nedelje, tako je bar najavljivano sve sa osvrtom na „vrlo tesne rokove“. Prvi korak je načinjen: čim obilaznica izbije na Orlovaču, a samo što nije, kamioni u tranzitu neće forsirati Savu preko Gazele već preko ostružničkog mosta, gužve će namah nestati, Gazela će najzad moći da se rekonstruiše a da saobraćaj ne bude u permanentnoj blokadi bez obzira na to da li taksisti štrajkuju ili ne.
TRIMETRADNEVNO: Po više aspekata izgradnja obilaznice o kojoj je reč zaslužila je počasno mesto u građevinskim analima: projektovana je kad i sam autoput, sredinom sedamdesetih godina prošlog veka, sa izgradnjom je započeto pre sedamnaest godina. Od uvođenja višestranačja u Srbiji bila je sastavni deo svih predizbornih kampanja kao prioritet nad prioritetima. Naravno, ako se izuzme Kosovo.
Po projektu, obilaznica je dugačka 47 kilometara i spaja Batajnicu na novosadskom putu sa Sremčicom na obrenovačkom, Resnikom na avalskom, Bubanj Potokom na niškom i Vinčom na smederevskom putu. Za 17 godina izgrađeno je isto toliko kilometara: jedan kilometar godišnje ili tri metra dnevno.
Da ne bude zabune: ovo što političari, sadašnji kao i nekadašnji, uporno obilaznicom zovu nije autoput punog profila, kao što bi red bilo, već samo jedna polovina, propusne moći koliko i Ibarska magistrala. Samo jedna kolovozna traka koja bi trebalo da prihvati 30.000 vozila dnevno.
I ostružnički most je takođe polovina mosta na kome se već mesecima menjaju češljevi pa se saobraćaj naizmenično propušta. Srećom, ako to sreća jeste, saobraćaja i nema, jer taj put, kakav god da jeste, za sada ne vodi nikuda. I ovo dalje što kažu da će biti izgrađeno u roku, opet je polovče, a ne celo. Istina, tuneli su probijeni u punom profilu, ali će kroz njih saobraćaj poteći tek jednog, neznano kog dana.
GDESUPARE: Prema kalkulaciji Javnog preduzeća Srbija putevi, izgradnja kompletne obilaznice trebalo bi da košta za malo pa 370 miliona evra ili skoro osam miliona po kilometru, koliko bi koštao autoput preko Alpa. Nepoznato je, međutim, koliko je novca već „leglo“ za ovu namenu. Prošle godine, kada je u pred-predizbornoj kampanji tadašnji ministar finansija Mlađan Dinkić promovisao nacionalni investicioni plan, za 2007. godinu opredeljeno je 721 milion dinara kao dodatna injekcija.
I pored te infuzije, međutim, radovi su kilavo tekli. Razlog: nedostatak novca. Još pre nekoliko meseci izvođači radova – Mostogradnja i Planum, upozorili su da bez para ne mogu više da rade. Šest meseci, naime, ni cvonjka nisu videli.
Ministar Ilić, odnosno generalni direktor JP Srbija putevi Branko Jocić, tvrdili su da je uplaćena samo neka sića, a da je ostatak usmeren na drugu stranu, dok su ministri Dinkić i Đilas tvrdili da je uplaćeno sve. Posle kratkotrajne razmene vatre, namah je sve utihnulo. „Došli smo do rešenja problema koji su se, nažalost, poslednjih dana pojavljivali u medijima, što je još jedan dokaz da probleme treba rešavati razgovorom. Reč je o 300 miliona dinara koji će biti izdvojeni iz NIP-a i iskorišćeni za pokrivanje dugova izvođačima radova“, izjavio je tim povodom ministar Đilas. Ni reči o već uplaćenom novcu, ako zaista jeste, odnosno gde je završio ako ne tamo gde je trebalo, gde je pronađeno tih 300 miliona i gde se uopšte nalazi taj rezervoar iz koga može tek tako da se zahvati.
Kako god, zadovoljan ishodom, Branko Jocić je konstatovao da je najvažnije da je obezbeđen kontinuitet (?) radova na obilaznici, na čemu je on lično insistirao i dodao da je „Đilas dao konstruktivne predloge i mi smo zadovoljni dogovorom“. Konstruktivni predlog se, inače, odnosi na gradsku vlast: da i Beograd odreši kesu. Beogradski gradski menadžer je u intervjuu jednoj televiziji ovaj konstruktivan predlog prokomentarisao da je Grad zainteresovan da se ovi infrastrukturni radovi što pre okončaju, uključujući i rekonstrukciju Pančevačkog mosta, da je iz gradskog budžeta do sada već uplaćeno „koliko je moglo“ za obnovu ostružničkog mosta i izgradnju obilaznice, ali da je taj novac otišao neznano gde, da nekako uvek ispadne da se duguje za radove u i oko Beograda, a ne za asfaltiranje lokalnih puteva u Šumadiji. „Nekome je prioritet asfaltiranje puta preko Jelice, a nekome obilaznica i Gazela“, zaključio je.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
“Antikomunisti ništa ne praštaju komunistima, a sebi sve. Đido je napisao nekoliko memoarskih knjiga koje su veoma iskrene. Piše i razmišlja kritički. Meni se čini kako njegova samokritika ima ponekad u sebi nečeg egoističnog – prevelika zaokupljenost sobom i posmatranje sebe u prošlosti sa jednog previše uzdignutog moralnog stanovišta... Dakle, veći je problem njegova preterana samokritika nego njen manjak. Ali, antikomuniste ništa neće zadovoljiti. Ako govorimo o Drugom svetskom ratu, partizani sigurno imaju ne malo toga što sebi mogu da zamere, ali ipak mnogo manje od svih drugih sukobljenih strana”
Skupštinska rasprava poslužila je vlasti da pokaže da iza protivljenja projektu “Jadar” stoji “zla opozicija”. Time dobija veliku prednost, tako misli, a nažalost je po svemu sudeći i u pravu. Zašto? Vučićev režim je poznat po svojim uspesima na polju sveopšte destrukcije, a najveći domet je dosegao u uništavanju politike kao takve i razaranju samog pojma opozicionog političkog delovanja
Za 12 godina na vlasti, Aleksandar Vučić je izgradio bliske odnose sa vlastodršcima među kojima su i Redžep Tajip Erdogan, Viktor Orban i Edi Rama. Sva ova prijateljstva spaja jedno – poslovno-politički interesi koji nadilaze moguća neslaganja
Da li lokalni izbori u Crnoj Gori menjaju njenu političku geografiju
Izvesna je dalja fragmentacija crnogorske političke scene, a pregovori, ne samo o formiranju već i o funkcionisanju vlasti, postaju sve kompleksniji. To je direktna posledica nesrazmere između koalicionog kapaciteta političkih subjekata i onoga što bismo mogli nazvati “ucenjivačkim kapacitetom”. I to nema nikakve veze za programskim ciljevima bilo kojeg od učesnika u postizbornim pregovorima
Ponovo se priča o problemu lažnog bolovanja, te iznose tvrdnje da oko 40000 radnika na bolovanje odlazi iako za time nema potrebe. Poslodavci kažu da zato čak unajmljuju privatne detektive – da otkriju ko boluje, a ko se pravi. Kako uopšte proceniti koja su bolovanja lažna? I zašto to predstavlja prelaženje granice
Ministar kulture Nikola Selaković je bio jasan i dosledan: država nema ništa protiv da izdavači izdaju i na drugom pismu, ali će biti otkupljivane samo knjige objavljene na "prelepoj Vukovoj ćirilici". I to odmah. Zato što više nema cile-mile
Samozvani „vrhovni komandant“ Aleksandar Vučić obećao je Mađarima, koji su se pobunili protiv služenja vojnog roka, da će za njih pronaći neko rešenje. A šta je sa drugim nacionalnim manjinama - Bošnjacima, Romima, Slovacima, Crnogorcima, Rumunima, Albancima. Hoće li u Vojsku Srbije ići samo Srbi
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!