

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Hapšenje Dragana Džajića, Vladimira Cvetkovića i Miloša Marinkovića, nekada vodećih ljudi FK Crvena zvezda, najveći je ulov koji je policija ostvarila u dosadašnjoj istrazi označenoj kao borba protiv "fudbalske mafije". Dalji potezi će pokazati realnu vrednost ovog čina
Ove nedelje se nastavio sporadični realiti šou srpske policije. U utorak je prikazana epizoda: Privođenje bivših čelnika FK Crvena zvezda na informativni razgovor na okolnosti zloupotrebe službenog položaja u cilju ostvarivanja lične koristi. Pored ove, televizične i jutjubične strane, čitav događaj ima dramatičniju konotaciju jer se pomenuta trojica terete da su utajili preko pet miliona evra od transfera nekadašnjeg fudbalera Crvene zvezde Gorana Drulića u špansku Saragosu. Akcija policije predstavljena je kao nastavak višemesečne istrage protiv čelnika fudbalskih klubova koji su u javnosti označeni kao deo „fudbalske mafije“, a činjenica da je među privedenim čovek koji važi za najvećeg fudbalera sa prostora nekadašnje SFRJ dodatno je dala na važnosti čitavoj stvari i otvorila pitanja o tome šta će se dalje dešavati. Psihološka barijera je probijena sa stavljanjem lisica na ruke čoveku koji svuda važi za legendu i sada je pitanje kada će istraga dalje ići.
PRISUTNI I ODSUTNI: Najpre je procurelo da su Džajić, Cvetković i Marinković „dignuti“, a po podne (utorak) stiglo je i nešto zvaničnih informacija. Prema onome što je saopšteno iz MUP-a, transfer Drulića u Real iz Saragose u leto 2001. godine iznosio je oko 27 miliona nemačkih maraka, a prijavljeno je da je od te sume 18 miliona pripalo igraču. Međutim, prema tragu koji sledi istraga, tih 18 miliona je stavljeno na račun Komercijalne banke bez znanja fudbalera, pa su docnije trojica osumnjičenih uz falsifikovanje Drulićevog potpisa podizali novac iz banke. Policijsko saopštenje je pomalo konfuzno, evo dela: „Lažno su prikazali da 18 miliona maraka pripada Druliću i otvorili devizni račun u Komercijalnoj banci na njegovo ime, a bez njegovog znanja i odobrenja. Uplatu španskog kluba, od 6.127.104 evra, prebacili su na račun Crvene zvezde, a zatim su, nalozima falsifikujući Drulićev potpis, podizali novac u pomenutom iznosu, i tako ostvarili protivpravnu imovinsku korist za sebe.“ Bivšim funkcionerima FK-a CZ određena je mera zadržavanja od 48 sati i kada ovaj tekst bude pred vama, u četvrtak, znaće se da li im je određen pritvor.
U istražnom zatvoru već sedi predsednik FK Vojvodina iz Novog Sada Ratko Butorović sa svojim saradnicima i pomagačima u poslu, koji je označen kao odgovoran za nameštanje utakmice između Mladosti iz Lučana i svog kluba. U javnosti se pronose glasovi da to neće biti kraj i da neki bivši i trenutni „fudbalski radnici“ već neko vreme nisu u zemlji, jer im je rečeno da se nešto ozbiljno događa. Predsednik FSS-a Zvezdan Terzić je u Americi na studijskom usavršavanju, a njegovo se ime pominje u mnogim radnjama koje su okarakterisane kao nelegalne u srpskom fudbalu u poslednjih desetak godina. Sumnja odavno leži na bivšem generalnom sekretaru FK-a Partizan Žarku Zečeviću, koji je u devedesetim postao apsolutni „kralj transfera“. Verovatno bi imali dosta o tome da ispričaju onima koji sprovode istragu. Ako ih pozovu i ako ih pronađu.
„SLUČAJ DRULIĆ„: Sama policijska istraga je intenzivirana prošle jeseni, kada je umalo ubijen pripadnik žandarmerije na stadionu Crvene zvezde. Posle tog događaja ministar Dragan Jočić je najavio da će se policija obračunati konačno sa mafijom u fudbalu i tada je počelo pregledanje dokumenata najvećih srpskih klubova. „Slučaj Drulić“ postoji još od trenutka kada je taj fudbaler odlazio iz Zvezde za neverovatno veliku sumu. Taj transfer i dalje važi za najveći u istoriji kluba iz Saragose, a drugi je najveći u istoriji kluba iz Ljutice Bogdana. Sada na videlo izlazi ono što se pomaljalo u javnosti, s vremena na vreme, u vezi sa načinom na koji su klubovi prodavali fudbalere i, naročito, u vezi sa tim gde je završavao novac od tih transfera. U ovom slučaju je najzanimljivije što se sam fudbaler pojavio u Beogradu i najpre tužio svoj klub, jer mu duguju novac, a zatim je očevidno dao izjavu policiji o svom slučaju, što je dovelo do akcije koja se završila spektakularnim privođenjem ljudi koji su važili za tvorce evropske i svetske Zvezde.
Dok Džaja, Cvele i Miša sede u pritvorskoj jedinici MUP-a i razmišljaju o tome gde su pogrešili ili o tome ko im je smestio, javnost će iščekivati konkretne rezultate ovakve akcije. Nesporno je da su u devedesetim klubovi razvili posebne mehanizme preživljavanja, koji su se po pravilu oslanjali na besomučnu prodaju najboljih igrača, ali je takođe činjenica da se tim segmentom društva niko nije ozbiljno bavio osim kriminalaca, koji su i u toj oblasti prepoznali lukrativni kapacitet. Hapšenja viđenih „fudbalskih radnika“ i njihovo eventualno izvođenje pred sud otkriće mnoge stvari za koje se danas samo pretpostavlja da su se događale. Pitanje koje će iza takve lustracije ostati jeste ko su ti koji će sutra uložiti u fudbal, kada ga policija bude pročistila, i da li će biti uopšte moguće govoriti o profesionalnom fudbalu u Srbiji. Ili će sve biti prodato u staro gvožđe, a na mestu stadiona će biti izgrađeni trgovinski centri.


Kada je pre više od 45 godina došao u Crvenu zvezdu iz Uba, Dragan Džajić ni u snovima nije mogao da pomisli da će se njegova fudbalska karijera okončati sa lisicama na rukama. Ovakav pad je mitskih razmera i posle toga će teško biti rehabilitovati čoveka koji je najveće ime domaćeg fudbala. Čoveka koga nije mogao da zadrži nijedan odbrambeni igrač sveta zaustavila su dvojica policajaca na pragu porodične kuće. Njegovi uspesi, igrački i upravljački, zanavek su bačeni u blato posle ovog poslednjeg video-snimka. Igrao u Zvezdi, igrao za Jugoslaviju, igrao za Tim sveta, igrao kratko za Bastilju, vodio Zvezdu skoro 25 godina. Postigao preko 300 golova, odigrao preko 600 utakmica.


Nesuđeni kralj severa s kraja devedesetih, Goran Drulić je mogao da bude zvezda koju su klub i navijači čekali deset godina. Po talentu ravan najvećim napadačima, ali po temperamentu gotovo neuračunljiv. Terao ga maler, često bio povređen. Kada je igrao, ili bi davao golove ili bi se tukao sa protivničkim igračima. Zbog crvenih kartona obično igrao po jednu utakmicu u Evropi po sezoni. Otišao za veliki novac, nije imao sreće i zdravlja da pokaže za šta je bio nadaren, vratio se kao svedok. Možda ga to skloni od malera. Uvek isticao svoju religioznost.


Drčni gensek fudbalskog kluba u doba kada su postignuti najveći uspesi. Košarkaš, reprezentativac, član reprezentacije koja je donela prve košarkaške medalje u Jugoslaviju. Ponosan na svoje znanje ekonomije, ponosan na Slobodana Miloševića i Željka Ražnatovića. Ponosan na sve što je postigao kao ministar sporta u vladi Mirka Marjanovića. Odavno ne priča sa Džajom. Izjavio je jesenas da, ako policija nešto nađe, neka slobodno hapsi. Tako je i bilo.


Najstariji u „ekipi“ i uvek iza Džaje i Cveleta u doba najvećih uspeha, ali uvek prisutan. Reklo bi se „devojka za sve“, i neće biti iznenađenje ako se ispostavi na kraju ove afere da je samo njegova odgovornost nesporna. Kratko vreme posle Džajinog odlaska iz kluba 2004. vodio je FK CZ zajedno sa advokatom Milanom Vujinom. Tada je rekao u pero vašem reporteru: „Zvezda uvek ima velike planove.“


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve