

MUP
Milić i foto-robot ministara policije
Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“


Publicista i član Političkog saveta Demokratske stranke Desimir Tošić preminuo je u Engleskoj u svojoj 88. godini. Povodom nedavnog obeležavanja jubileja dva veka od rođenja Jovana Sterije Popovića, Desimir Tošić je napisao prigodni tekst za pozorišni časopis "Teatron", koji je objavljen i u "Vremenu" br. 807. U znak sećanja na našeg značajnog publicistu "Vreme" ovaj tekst ponovo objavljuje


Desimir Tošić je preminuo 8. februara uveče u Oksfordu (Velika Britanija). Jedan od osnivača Demokratske stranke (DS) i dobitnik prestižnih priznanja u oblasti kulture i politike, rođen je 19. februara 1920. godine u Beloj Palanci. Kao osamnaestogodišnjak je bio član Demokratske stranke Davidović–Grol. Skoro pedeset godina je živeo i radio van Srbije. U Beograd se vratio 1990. godine, pošto je 1945. godine emigrirao u Francusku, odakle se tri godine kasnije preselio u London. Godine 1990. izabran je za potpredsednika Demokratske stranke. Nakon raskola u DS-u, zajedno sa Dragoljubom Mićunovićem, osniva Demokratski centar (DC), u kojem je bio potpredsednik u dva mandata, a nakon kolektivnog pristupanja Demokratskog centra Demokratskoj stranci 2004, izabran je za člana Političkog saveta DS-a. Za saveznog poslanika izabran je 1992, a četiri godine kasnije za predsednika Evropskog pokreta. Objavio je desetak knjiga o nacionalnim i socijalnim problemima, pisao je za „Borbu“ (do 1991), za „Našu borbu“ i od 1998 za „Danas“. Dobitnik je nagrade „Konstantin Obradović“ za 2004, koja se dodeljuje za unapređenje kulture ljudskih prava.
Desimir Tošić počiva u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
Link na pomenuti tekst Desimira Tošića, objavljenog u broju 807.


Šta spaja Vučićeve ministre unutrašnjih poslova? Kome građanin sme da prijavi kakvog mafijaša posle slučaja Milić? O tome piše Filip Švarm u novom broju „Vremena“


Zašto je Slavija u postala politički barometar koji režimu ne govori ništa dobro? To je naslovna tema novog „Vremena“


Ako je Slavija u međuvremenu postala neka vrsta političkog barometra, onda je ovog 23. maja kazaljka otišla duboko u crveno, ali ne onako kako bi vlast volela da prikaže. Nije to crveno od nasilja, nego od pritiska koji više ne može da se ignoriše, od društva koje je naučilo da se okuplja, prepoznaje i što je za svaku vlast najopasnije, pamti. Nije ovde više reč o jednom protestu niti o jednoj pobunjenoj generaciji, nego o novom obrascu ponašanja društva koje odbija da se vrati u političku apatiju


Hapšenje bivšeg načelnika PU Beograd nije dovelo do onoga što bi svi mogli da očekuju – opsežne istrage u policiji i MUP-u Srbije koja bi, poput nove “Sablje” odsekla glavu korumpiranom vođstvu institucije koja treba da seče glave korumpiranima i onima koji su u kriminalu. To govori držanje čitavog slučaja u okviru režima i izostanak prave istrage. Otprilike – kao na su to neka unutrašnja neslaganja u samoj vlasti


Za manje od 12 sati u glavnom gradu su uništena četiri poznata ugostiteljska objekta, a serija incidenata eskalirala je pucnjavom u restoranu “Jerry” na Novom Beogradu. Vlasnička struktura ovih lokala otvara pitanje ko su ljudi koji su se našli na meti
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve