

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Publicista i član Političkog saveta Demokratske stranke Desimir Tošić preminuo je u Engleskoj u svojoj 88. godini. Povodom nedavnog obeležavanja jubileja dva veka od rođenja Jovana Sterije Popovića, Desimir Tošić je napisao prigodni tekst za pozorišni časopis "Teatron", koji je objavljen i u "Vremenu" br. 807. U znak sećanja na našeg značajnog publicistu "Vreme" ovaj tekst ponovo objavljuje


Desimir Tošić je preminuo 8. februara uveče u Oksfordu (Velika Britanija). Jedan od osnivača Demokratske stranke (DS) i dobitnik prestižnih priznanja u oblasti kulture i politike, rođen je 19. februara 1920. godine u Beloj Palanci. Kao osamnaestogodišnjak je bio član Demokratske stranke Davidović–Grol. Skoro pedeset godina je živeo i radio van Srbije. U Beograd se vratio 1990. godine, pošto je 1945. godine emigrirao u Francusku, odakle se tri godine kasnije preselio u London. Godine 1990. izabran je za potpredsednika Demokratske stranke. Nakon raskola u DS-u, zajedno sa Dragoljubom Mićunovićem, osniva Demokratski centar (DC), u kojem je bio potpredsednik u dva mandata, a nakon kolektivnog pristupanja Demokratskog centra Demokratskoj stranci 2004, izabran je za člana Političkog saveta DS-a. Za saveznog poslanika izabran je 1992, a četiri godine kasnije za predsednika Evropskog pokreta. Objavio je desetak knjiga o nacionalnim i socijalnim problemima, pisao je za „Borbu“ (do 1991), za „Našu borbu“ i od 1998 za „Danas“. Dobitnik je nagrade „Konstantin Obradović“ za 2004, koja se dodeljuje za unapređenje kulture ljudskih prava.
Desimir Tošić počiva u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.
Link na pomenuti tekst Desimira Tošića, objavljenog u broju 807.


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve