

Crowdfunding
Podrži „Vreme“, podrži pravo novinarstvo
„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Nije izdata građevinska dozvola jer nije završen projekat, eksproprijacija nije ni započeta i, kanda, koncesionar nije obezbedio bankarske garancije


Ugovorom o koncesiji predviđeno je da glavni projekat autoputa bude završen 5. septembra, da eksproprijacija mora biti okončana 8. novembra prošle godine, a da najdalje do 31. marta ove trasa bude obeležena, da se fizički postave postrojenja za asfalt i beton, da se zatvori finansijska konstrukcija i da se uplate pare.
Rok za početak gradnje autoputa Horgoš–Požega neumitno se bliži: ministar za infrastrukturu Velimir Ilić, kao i predstavnici koncesionara Alpina Beograd tvrde da je sve spremno, da će 1. aprila, kada zvanično počinje građevinska sezona u niskogradnji, zabrektati mašine, kako u Vojvodini tako i u Šumadiji. Na terenu, međutim, nema ni naznaka da je veliki start blizu: nema građevinskih mašina, nema asfaltnih baza ni fabrika betona, duž cele trase nigde nema ni osnovnog materijala za gradnju puta – peska i šljunka. A moralo bi svega toga biti pre nego što gradnja počne. Istina, kočići koji trasu obeležavaju pobijeni su.
NEMA PROJEKTA: U ugovoru o koncesiji precizirano je da izrada Idejnog i Glavnog projekta mora biti poverena firmama sa sedištem u Srbiji. Idejni projekat za vojvođansku deonicu izradio je Centar za puteve Vojvodine, a šumadijski deo Institut za puteve i Saobraćajni institut CIP. Po logici stvari, ove tri institucije su „viđene“ za izradu Glavnog projekta. Prosto, nema ko drugi.
Međutim, kako „Vreme“ nezvanično saznaje, na izradi Glavnog projekta nije još počelo da se radi, ni ugovor sa koncesionarom, odnosno sa koncesionim preduzećem Autoput sever–jug nije potpisan. U Institutu za puteve kažu da je početkom godine najavljivano da se spreme za ubrzano pripremanje dokumentacije, a da je nešto kasnije sve obustavljeno „do daljeg“. Isto kažu i u CPV-u i CIP-u.
Svi sagovornici „Vremena“ iz ovih institucija upućuju na Mihajla Markovića, državnog sekretara Ministarstva za infrastrukturu, koji je zadužen za sve što se tiče ovog autoputa i koji je jedini ovlašćen da daje informacije. Njegovu izjavu, međutim, nije bilo moguće dobiti. Prosto, na njegov telefon u Ministarstvu niko ne odgovara. Nije za čuditi se: šta bi, uostalom, imao novo da kaže? Da je sve u redu, da sve teče po planu? To je već više puta rekao njegov nadređeni, ministar Ilić, kome je, je l’ da, za verovati.


TAKO JE GOVORIO VELJA: Dva dana po isteku roka za okončanje eksproprijacije, Ilić je na sastanku sa predsednicima mesnih zajednica u Gornjem Milanovcu najavio da će za dva meseca, dakle četiri meseca pre zacrtanog roka, početi izgradnja autoputa, te da opštine kroz koje će prolaziti ova saobraćajnica treba što hitnije da reše imovinsko-pravne odnose, kao i da ne dozvole privremenu gradnju na zemljištu planiranom za autoput.
Dva meseca kasnije, početkom decembra, prilikom obilaska trase budućeg autoputa zajedno sa predstavnicima koncesionara, obnarodovao je da su počeli pripremni radovi za izgradnju autoputa. Kako je tada objasnio, „pripremni radovi“ između ostalog podrazumevaju eksproprijaciju parcela duž trase autoputa, uz napomenu da je više od 2500 rešenja već „otkucano“ i spremljeno i da bi već tog dana trebalo da počne isplata vlasnicima parcela.
U opštini Obrenovac kažu da će razgovori sa stanovnicima o naknadi početi za nedelju dana, da nisu to do sada mogli da učine jer nisu ni znali koji delovi parcela se uzimaju, da su dobili veoma kratak rok, dva do dva i po meseca, ali da ne mogu reći da li će se postići sporazum o naknadi. Isto je i u gornjomilanovačkom kraju: vlasnici zemljišta viđenih za eksproprijaciju kažu da im se od najave da će se autoput graditi niko nije obratio, niti ponudio bilo šta konkretno.
Po Zakonu o eksproprijaciji, ako vlasnik nekretnine koja se ekspropriše nije zadovoljan ponuđenom nadoknadom, ima mogućnost da se obrati sudu koji će dati poslednju reč. Rok za donošenje presude, međutim, nije naznačen. Pa, dalje, ako vlasnik ne bude zadovoljan presudom, može se žaliti višem sudu, a rok za rešavanje po žalbi takođe nije određen… I tako do 101 i nazad, u skladu sa već uvreženom praksom naših sudova. Jedino ako nadoknada bude širokoruka, u šta je teško poverovati.
Posle već pomenutog obilaska trase i objavljivanja početka pripremnih radova, ministar Ilić je izjavio da su koncesionari dostavili neophodne bankarske garancije i da će jedan od glavnih finansijera biti Dojče banka, čiji je predstavnik takođe obišao trasu autoputa. Sad se čuje da se Dojče banka nećka, da traži dodatne garancije od države. Reče on to tada, a garancija nema pa nema, Ilić uporno tvrdi da će radovi početi na vreme, a da spekulacije o problemima sa glavnim finansijerom Dojče bankom nisu tačne. „Možda Dojče banka samo traži neki dodatni razgovor sa predstavnicima vlade, da je nekako stavimo na prioritet naplate svojih uloženih sredstava, a što nije nešto sporno, inače radovi će početi“, veli Ilić i dodaje da će ako radovi ne počnu na vreme, ugovor sa koncesionarom biti raskinut a uplaćeni novac, pet od predviđenih deset miliona evra, završiće u budžetu Srbije.
E pa, neće biti: eksproprijacija zemljišta je po Koncesionom ugovoru obaveza koncidenta, Republike Srbije, i u slučaju da ne bude obavljena blagovremeno – a nije – ugovor se raskida na štetu koncidenta. Na stranu što je izrada glavnog projekta blokirana „odozgo“, što može biti osnova za vrlo zanimljiv sudski spor.
Od čitavog posla, kako stvari stoje, neće biti ništa. Ostaje još samo da se čuje izgovor, tipa „šta me pitate za koncesiju dok nam otimaju Kosovo“. Inventivno, zar ne?


„Vreme“ zavisi samo od vas, jer je čvrsto rešilo da ne pravi trule kompromise. Zato smo pokrenuli crowdfunding kampanju. Uključite se u važan posao očuvanja nezavisnog novinarstva


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori


U kojoj meri su istinite informacije da se Vojska Srbije ozbiljno “bilduje” oružjem? Čemu služi jačanje oružanih kapaciteta i, samim tim, kakve se poruke šalju za unutrašnju upotrebu, a kakve su poruke namenjene okruženju? Da li vojna saradnja Zagreba, Tirane i Prištine zaista plaši režim i Vučića ili je sve to predstava koja hrani sujetu jednog čoveka? Zašto se u ovom tenutku preko prorežimskih medija tendenciozno plasira vojna “moć”, kakva je korelacija ovog propagandnog paketa sa izborima, a kakva je u širem kontekstu geopolitičkih prilika? Na ova pitanja odgovaraju Vojkan Kostić, Petar Bošković i Boško Jakšić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve