Jedna teško dokaziva priča iz knjige Karle del Ponte odvratila je pažnju sa mnogih nesumnjivih zločina
NEKRITIČNOST: Transplatacija organa i…
Memoarski zapisi bivše tužiteljke Haškog tribunala Karle del Ponte pod naslovom Lov izazvali su buru širom bivše Jugoslavije još pre nego što su prošle nedelje objavljeni. Ovih dana, međutim, jedna epizoda koju Del Ponteova gotovo uzgredno pominje dospela je na naslovne strane svih medija u Srbiji: reč je o navodnom vađenju organa živim ljudima radi prodaje na ilegalnom tržištu tokom kosovskog rata 1999. godine.
Del Ponteova u knjizi piše da je „iz pouzdanih novinarskih izvora“ njen istražni tim saznao da je oko tri stotine kidnapovanih Srba sa Kosova tokom proleća 1999. prebačeno u severnu Albaniju. Ti zatvorenici najpre su bili zatvoreni u kampove u mestima poput Kukeša i Tropoje. Prema izvorima novinara, mlađi i vitalniji zatvorenici dobijali su hranu i niko ih nije tukao, a zatim su bili prebačeni u pritvor u gradić Burelj, negde na pola puta između Tirane i Tropoje.
…Karla del Ponte
Grupa njih bila je pritvorena u baraci iza jedne „žute kuće“ dvadesetak kilometara južno od Burelja, a jedna soba u toj „žutoj kući“, kako su opisali novinari, služila je kao operaciona sala u kojoj su hirurzi vadili organe zatvorenicima. Organe bi zatim, preko aerodroma Rinas kod Tirane, slali u hirurške klinike u inostranstvu gde su korišćeni za presađivanje platežnim klijentima. Žrtve koje bi ostale bez jednog bubrega ponovo su bile zatvarane u istu baraku do trenutka kada bi ih ubijali zbog „drugih vitalnih organa“. „Na taj način, drugi zatvorenici u baraci znali su kakva sudbina čeka i njih i, prema tim navodima, preklinjali su, prestravljeni, da odmah budu ubijeni“, prenosi ona navode izveštaja.
Del Ponte navodi da su istražitelji Tribunala i UNMIK-a, s novinarima i jednim albanskim tužiocem, došli u centralnu Albaniju početkom 2003. godine, gde su obišli „žutu kuću“, koju su izvori novinara naveli kao mesto na kome su ubijani zatvorenici.
„Kuća je sada bila bela, vlasnik je negirao da je ikada prefarbana, iako su istražitelji otkrili tragove žute boje duž ivica zidova. Istražitelji su pronašli i delove sanitetskog materijala i prazne bočice lekova, među kojima i onih koji se obično koriste u hirurškim intervencijama za opuštanje mišića“, opisuje bivša tužiteljka. Međutim, navodi ona, na kraju nije sakupljeno dovoljno dokaza za pokretanje istrage.
Ova morbidna priča ne samo što je danima bila vest broj jedan u ovdašnjim medijima, već je uzeta zdravo za gotovo i obogaćena novim detaljima. Udruženje kidnapovanih i nestalih lica sa Kosova najavilo je da će tužiti Del Ponteovu zbog prikrivanja zločina, dok je beogradsko specijalno tužilaštvo za ratne zločine najavilo istragu. Oglasio se i portparol Kosovskog zaštitnog korpusa, parapolicijske organizacije sastavljene od bivših članova Oslobodilačke vojske Kosova, koji je izjavio da Del Ponteova jednostavno „laže“ i da su njene tvrdnje „apsurdne“.
Već i letimičan uvid u ovaj deo Lova nameće mnogo više pitanja nego odgovora. Lekari koje je „Vreme“ konsultovalo ustežu se da pod imenom i prezimenom komentarišu navode tužiteljke, ali ukazuju da je vađenje bubrega radi transplantacije složen hirurški zahvat koji je teško sprovesti van dobro opremljene klinike, kao i da transport organa, njihova prodaja i presađivanje nameću brojne druge probleme. „Sve je moguće ukoliko iza sebe imate vrhunsku organizaciju, pristup medicinskim bazama podataka i veliki novac“, kaže jedan lekar sa dugim stažom u Svetskoj zdravstvenoj organizaciji. Međutim, postavlja se pitanje kako je tako složen kriminalni poduhvat, koji bi po svojoj prirodi morao da uključi veliki broj saučesnika, do sada ostao neprimećen.
U specijalnom tužilaštvu za ratne zločine kažu da su spremni da otvore istragu ukoliko dobiju još informacija. Međutim, ističu i da nijedan svedok u dosadašnjim predmetima nije pominjao odstranjivanje ljudskih organa radi prodaje.
Inače, ilegalna trgovina organima, a naročito bubrezima, unosan je posao koji je često predmet medijske pažnje, ali su u svim dosad potvrđenim slučajevima davaoci u tome dobrovoljno učestvovali, zbog para. Uprkos mnogim pričama koje cirkulišu širom sveta o tome kako je neko negde bio drogiran, pa se osvestio sa ožiljkom, a bez bubrega, nijedan takav slučaj nije izdržao proveru, niti je igde procesuiran. Inače, ustupanje organa za novčanu nadoknadu je svuda u svetu zabranjeno, mada ima zemalja (na primer Indija, Pakistan i Turska) u kojima takva praksa postoji.
Priča Karle del Ponte probudila je sećanja na mnoge slične priče kojih se ovaj novinar naslušao tokom ratova u Bosni i Hrvatskoj, sve odreda netačne. Još tokom opsade Vukovara, hrvatska štampa je bila prepuna tekstova o tome kako medicinsko osoblje JNA vadi zarobljenicima i mrtvacima organe i hladnjačama ih vozi u Beograd, ali su se te priče pokazale kao besramna ratna propaganda. Sa prilično verovatnoće se može zaključiti da navodi „pouzdanih novinara“ koje je Del Ponteova uvrstila u knjigu spadaju u istu kategoriju.
Sve to, naravno, ne znači da tokom rata na Kosovu nije bilo mnogo jezivih, mada medijski ne toliko atraktivnih zločina. Ljudi čiji su najmiliji nestali tokom rata na Kosovu, a čiji leševi ni do danas nisu pronađeni, dovoljno su propatili i bez toga da im Del Ponteova, uz pomoć krvožednih domaćih medija, u glavu ubacuje ovakve slike. Stoga se uvršćivanje ove epizode u knjigu, kao i nekritičko prenošenje iste, ne može oceniti drugačije nego kao bezosećajno, nemoralno i štetno.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbija je ušla u građansku neposlušnost, a to sa sobom nosi posledice. U danima za nama postalo je nemoguće prebrojati privedene, uhapšene i povređene. Ostaće zabeleženo da su se policijske marice u punoj brzini zaletale u mirne građane i da je jedan čovek hteo da naudi sebi, pod teretom pritiska vlasti
Šta je sve pokazao protest u subotu 28. juna? Kakve poruke i pouke odatle može da izvuče vlast – i čini li to – a kakve studenti i građani koji demonstriraju? Da li je manifestacija nacionalizma na Vidovdan bila očekivana, potencijalno opasna ili predstavlja nešto sasvim drugo? U kakvom se položaju sada nalazi režim, a u kakvom njegovi protivnici
Brojanje glasova na ponovljenim izborima, na jednom izbornom mestu, u varošici od 10.000 ljudi, pratio je lično predsednik države Aleksandar Vučić jer je znao – ako padne Kosjerić, zaljuljaće se mnogo više od jedne opštinske vlasti. Uspeo je SNS na kraju da zadrži izbornu pobedu, uz uobičajeni repertoar – zastrašivanje, demonstraciju sile i medijska blaćenja protivnika
Građani i studenti su tako dobro organizovani da policija izgleda smešno. Trčkaraju od ulice do ulice, od kvarta do kvarta, kao neka zbunjena deca. Ako ovaj bunt iznedri očekivani rezultat, odnosno ako Novi Sad odista postane ovdašnji Gdanjsk – to će u istoriju grada nesumnjivo biti upisano zlatnim slovima. Govoriće se o tome sa ponosom, kao što se sa ponosom ističe da je 1748. godine postao slobodan, autonoman grad, dekretom carice Marije Terezije. Slobodu je tada platio, ona se uvek plaća
“Posle ovih sedam meseci”, kaže psiholog Zoran Pavlović, “represija postaje sasvim jasno kontraproduktivna. Režimi koji koriste prekomernu silu često nehotice mobilišu građane, jer nasilje delegitimizuje vlast, a ljudima daje moralnu jasnoću i emocionalnu snagu da se suprotstave. Represija, drugim rečima, ne samo da neće pasivizovati društvo (što režim planira), već će samo ojačati granicu između ‘nas’ i ‘njih’, ojačaće i identitet otpora i pojačati koheziju unutar grupe koja trpi nepravdu. Broj ljudi koji izlaze na ulice ne smanjuje se već raste”
I kako će vatrogasci, policajci i lekari da brinu o nebezbednim tunelima? Pa, tako što će da osmatraju brdo i budu spremni ako se brdo obruši na autobus, na primer
Da li biste seli sa Aleksandrom Vučićem za kafanski sto nakon što je pomilovao naprednjačke muškarčine koje su palicom junački polomile vilicu studentkinji? Osim gubitka elementarnih moralnih kočnica, šta još stoji iza ovog čina
Nad premlaćivanjem i hapšenjem studenata čovek može da se zgrozi, ali ne sme da se iznenadi – pa sve je to Aleksandar Vučić najavio. Ali, videće da je pendrek slaba zaštita od naroda
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!