"Mislim da smo mi mnogo više ispolitizovali celu priču nego što ona zaista jeste takva. Kada ste u biznisu i kada imate tržišno orijentisan proizvod, niko ne može da vam stane na put"
PROŠLA SU VREMENA KADA JE POLITIKA BILA PREPREKA ZA BIZNIS U REGIONU: Veselin Jevrosimović
Preuzimanje slovenačke softverske kompanije Hermes SoftLab koje je obavila grupa ComTrade postalo je vest meseca u srpskim poslovnim krugovima, posebno jer je reč o prvoj velikoj akviziciji u Sloveniji. Takođe, oni koji nisu dovoljno pedantno pratili događaje na domaćoj IT sceni bili su prilično iznenađeni finansijskom snagom srpske kompanije. O tome kako je izgledao „proboj“ u Sloveniju razgovarali smo sa Veselinom Jevrosimovićem, predsednikom ComTrade Groupa.
VESELINJEVROSIMOVIĆ: Godi mi što jedan „Fajnenšel tajms“ piše o nama. Nažalost, mnogo bolje nas shvataju stranci nego naši ljudi, i to je uvek bio problem u ovoj zemlji. S druge strane, na to ne gledam kao na prekretnicu. To je poslovni interes. Nismo firma koja će iz patriotskih razloga da ide u Sloveniju ili bilo gde ako nema interesa za to. Prešli smo regionalne okvire, što je do sada bio naš najveći cilj. Sledeći je da za pet godina postanemo jedna od najvećih softverskih i IT kompanija u Evropi. U novinama ste već mogli da pročitate da su se Poljaci pobunili, pitaju se zašto ComTrade dolazi u Sloveniju.
Potrošićemo još! Imamo para za akvizicije, i Hermes je tek jedna od prvih u nizu. Sledeća je Poljska. I oni su kupili neke naše firme, što mi ne bismo njihove?
Naš cilj je regionalizacija. Naša firma je zbog prirode svog posla i veličine najpre izašla iz lokalnih okvira, a sada smo već prerasli regionalne okvire. ComTrade ima četiri vertikale, odnosno vrste poslova kojima se bavi. Jedna je distribucija koja je bila naša prvobitna delatnost, a sada smo najveći distributer u celoj regiji – od Slovenije i ostalih bivših republika SFRJ do Albanije i Bugarske. Druga je proizvodnja. I tu smo najveći proizvođač kompjutera u regiji sa proizvodnjom većom od 300.000 računara godišnje. Treći pravac je maloprodaja na tržištima Bosne, Srbije i Crne Gore, i tu smo najjači maloprodajni lanac. Četvrti pravac, koji smo pokrenuli pre oko pet godina, čine softver i usluge. Napravili smo firmu Spinnaker i ona je danas zajedno sa Hermesom najveći regionalni partner, tako da smo apsolutni šampioni u sve četiri discipline.
To su pomalo čudni komentari, međutim, u slovenačkoj štampi nisam naišao ni na jedan negativan. S druge strane, ipak mora da se shvati da je Hermes njihova najveća softverska kompanija i ponos slovenačke privrede. Moguće je da pojedinci tu vest pomalo emotivno doživljavaju. Međutim, postojao je veliki interes za udruživanje dve kompanije, i uopšte, svetski trend u IT industriji jeste globalizacija. Zajednički interes je i opstanak na veoma konkurentnom tržištu. To je i odlučilo kome će Hermes biti prodat. Prvo, Hermes je 100 odsto privatna kompanija sa 128 akcionara, od čega su veće pakete držale firme kao što je Hewlett-Packard ili Evropska banka za obnovu i razvoj. Odlučivala je najbolja finansijska ponuda i izbor partnera s kojima će oni moći da grade tržište. Drugo, trenutno smo softverska i IT kompanija sa možda najvećim regionalnim prisustvom. Prvi smo bili u Bosni, prvi smo otvorili firmu u Albaniji i Hrvatskoj i sad prvi u Sloveniji, jer smo na vreme shvatili da je budućnost tržišta u regionalizaciji. Svi smo mi ponaosob mala tržišta, i čak je Rudi Bric, osnivač i jedan od vlasnika Hermesa, imao ideju da se napravi „simfonija“ koja bi okupila najveće softverske firme u regiji, koja bi ponudila svoje proizvode i usluge drugim tržištima. Mislim da smo mi isprobali tu ideju jer smo uspeli da napravimo najveću kompaniju u centralnoj i istočnoj Evropi. Mnoge softverske kuće u, na primer Indiji, pozavidele bi nam na ljudskim resursima koje imamo. Jer mi nemamo onaj klasičan inženjerski kadar koji samo programira, on i projektuje. U svakom momentu može da izradi kompletno softversko rešenje.
Ako razmišljamo o tome šta je budućnost Srbije i šta treba izvoziti, jedna od važnijih stavki je taj softver, jer ne poznaje granice, može da se prodaje bilo gde. Govorimo o softverskim kampovima i tome šta će ComTrade da napravi. Pitanje je samo da li država hoće da iskoristi taj kapacitet. Ne kapacitet kompanije ComTrade, jer samo deset odsto mog biznisa je Srbija. Ova zemlja raspolaže velikom količinom kvalitetne stručne radne snage koja, nažalost, odlazi. Činjenica je da smo mi jedan od velikih podstrekača ideje da ti ljudi ostanu, da im se ponudi mogućnost da se kroz svoje znanje i rad ostvare ovde, da ne moraju da odlaze u Ameriku i Kanadu. Neki od njih se i vraćaju.
S druge strane, Srbija može mnogo. Dajte mi pola godine i napravićemo tehnološki eldorado od ove zemlje. Zašto, kada pričamo o tehnološkim kampovima, ne bismo napravili jedan na Avali? On treba da bude blizu Beograda zbog infrastrukture. Neka bude i jedan u Inđiji, neka ga prave Indijci, ali hajde da mi napravimo naš na Avali. To ne mora da bude ni Avala, neka grad da deo zemlje i neka kaže: evo, gospodo, ovde gradite tehnološki park, imate jeftino zemljište, struju, telefone. Neka daju neke prednosti firmama koje se bave razvojnim IT projektima. Uz nas bi, siguran sam, došle mnoge velike kompanije kao što su Microsoft, IBM, Oracle… Jer, čim jedan kroči, dolaze i ostali.
Tako nešto je za Srbiju veoma važno. Prvo zato što imamo tehnološki zaostatak koji treba da preskočimo. Da li ćemo to da uradimo tako što ćemo da jurimo Mađare koji su kao tržište veći od celokupne regije bivše Jugoslavije, ili ćemo jednostavno da preskočimo taj tehnološki jaz? Razvoj našeg tržišta možemo da podstaknemo tako što će neki pametni i istaknuti ljudi iz ove branše osmisliti i definisati državnu strategiju. Mi sad imamo neku „strategiju“ koju niko nije video, i čak i ljudi koji su dokazani u ovoj oblasti ne znaju šta ona sadrži. Kada se e-government pomene, to je kao da pričamo o putu na Mesec. U stvari, što se njegovog razvoja tiče, samo je potrebno dati ljudima šansu, tako što će država da definiše standarde i u okviru njih će se on sam od sebe razvijati.
Udružićemo sve raspoložive snage, ali će svaka firma raditi pod svojim imenom. Spinnaker već dosta posluje u Bosni, Crnoj Gori i Srbiji, a Hermes postoji već 20 godina, i zaista ima enormno iskustvo u oblasti programiranja i inženjerstva. Hermes je prisutan i u zemljama Evropske unije, a ComTrade je od prošle godine prisutan na tržištu Amerike i Saudijske Arabije, tako da smo zajedno sa Hermesom prisutni u 14 zemalja.
Hermes zadržava svoje ime jer je on zaista brend i šteta bi bilo promeniti ga. Samo ćemo njegovom nazivu dodati „Member of ComTrade Group“.
Kada govorimo o softveru, naš cilj su državne institucije, dakle e-government, Telekom, finansijski sektor i zdravstvo. Već sada imamo sedam softverskih kampova, ali nam je cilj da rasejemo na desetine njih jer se bavimo razvojem softvera za ozbiljne kompanije kao što su Hewlett-Packard, DHL, Optima, Vodafone… Trenutno se samo deset odsto softvera koje proizvodimo prodaje u Srbiji.
KakoizgledavašdogovorsaUniCreditgrupom?
UniCredit investicioni fond je vlasnik 21 odsto kompanije ComTrade. ComTrade je u procesu izlaska na berzu, ali smo to zbog akvizicija odložili za kasnije. Biće to, sigurno, jedna od evropskih berzi, a odluku ćemo odneti u zavisnosti od toga šta nam finansijski analitičari budu sugerisali. Jedno je ako sami izađemo na berzu, a drugo je ako sa nama bude i ime kao što je UniCredit, jedna od najmoćnijih finansijskih institucija u svetu. Taj fond je kupio deo ComTradea bez obzira na aktuelna politička zbivanja, prepoznali su u nama kompaniju sa kojom će moći da grade.
U Hrvatskoj zaista dobro radimo. Sada ćemo početi da se bavimo i softverom, jer je Hermes tamo već prisutan sa svojim rešenjima. Plan rasta za ovu godinu za Hrvatsku je između 120 i 130 odsto. U hrvatskoj javnosti takođe nije bilo negativnih komentara, i mislim da smo mi mnogo više ispolitizovali celu priču nego što ona zaista jeste takva. Kada ste u biznisu i kada imate tržišno orijentisan proizvod, niko ne može da vam stane na put. Mislim da su prošla vremena u kojima je politika bila prepreka.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
Nova kampanja za brzometnu legalizaciju za 100 evra ne razlikuje se u suštini mnogo od one od pre deset godina. Zanimljive su, međutim, finese, poput legalizacije divlje gradnje u nacionalnim parkovima
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!