
Naprednjaci
Na režimskom vašaru šest puta manje ljudi nego 15. marta
Tek 55.000 dospelo je na Vučićev skup sa pljeskavicama i pevanjem dok je 15. marta na ulicama bilo do 325.000 ljudi
generalni sekretar Srpske radikalne stranke, kandidat za gradonačelnika Beograda
Osnovni podaci: Rođen je 5. marta 1970. u Beogradu. Otac Anđelko, ekonomista, i majka Angelina (Milovanov), novinar, imaju njega i mlađeg sina Anđelka. Odrastao je na Novom Beogradu; sa odličnim uspehom završio osnovnu školu i Zemunsku gimnaziju. Pobeđivao je na opštinskim, gradskim i republičkim takmičenjima iz istorije i bio pionirski prvak Beograda u šahu. Diplomirao je u rekordnom roku na Pravnom fakultetu u Beogradu sa najvišim ocenama, i bio stipendista Fondacije za razvoj naučnog podmlatka. Srbin, pravoslavac. Govori engleski jezik, a služi se i ruskim i francuskim. Oženjen je Ksenijom (Janković), novinarkom, imaju Danila i Milenu. „Ženu mnogo volim i ni za šta na svetu ne bih je menjao. Naprosto je obožavam. Kao ličnost veoma je suzdržana i odmerena. Nikada me ne pita gde idem i kada se vraćam. A ona ne ide nigde bez svoje dece i bez muža. S drugaricama u kafić izlazi kada ocenim da je u pitanju neki prikladan datum.“
Delija: Iz detinjstva mnogi ga pamte kao zagriženog Deliju, spremnog da se fizički obračuna sa protivnicima crveno-belih. „Odrastao sam u Bloku 45, a tamo je fudbal oduvek bio fetiš. Već sa 14 godina sam, bez javljanja ocu i majci, pobegao na utakmicu Dinamo–Zvezda u Zagreb. Čak ni na matursko veče nisam otišao jer se baš tog dana u Nikšiću igrala utakmica Sutjeska–Zvezda.“
Karijera: Ima karijeru tipičnu za mlade političke lavove. Takoreći odmah iz studentske klupe zeseo je u poslaničku, pa preko direktorske fotelje (u Hali „Pinki“ u Zemunu), uskočio u ministarsku fotelju. Kandidat za gradonačelnika, narodni je poslanik i zamenik predsednika poslaničke grupe SRS-a u Skupštini i član nekoliko skupštinskih odbora. Prvo je krenuo maminim stopama i oprobao se u novinarstvu. Radio je na Kanalu S, na Palama (1992–1993), pripremao je i vodio vesti na engleskom, blok iz sveta, intervjue, reportaže. Onda se potpuno posvetio politici, pa 1993. pristupa Srpskoj radikalnoj stranci, i biva izabran za poslanika, i bio je najmlađi poslanik u Skupštini Srbije. Godine 1997. bio je direktor Hale „Pinki“, a bio je i najmlađi ministar za informisanje, 1998. u vladi Mirka Marjanovića, koja će ostati zabeležena u istoriji novinarstva po izricanju drakonskih kazni za „neposlušne“ medije. Sa 24 godine, 1995, postaje generalni sekretar SRS-a. Tri puta je biran za saveznog poslanika.
Za vreme dok je bio direktor Hale „Pinki“, Vučić je bio predmet afere oko poslovnog prostora, te oko oglasa u stranačkom glasilu SRS-a „Velika Srbija“, koji je koštao 100.000 dinara. Za vreme primene Zakona o univerzitetu Aleksandar Vučić izabran je za člana Upravnog odbora Beogradskog univerziteta i Filozofskog fakulteta BU-a. U maju 2000. godine, savezna vlada SRJ ga je imenovala za člana Saveta Savezne javne ustanove RTV Jugoslavija. Na lokalnim izborima 2004. Vučić se kandiduje za gradonačelnika Beograda sa motom „Vučić za metropolu“, u kojoj sebe prikazuje kao mladog čoveka sa urbani imidžom, idejom i energijom. Osvojio je 29 odsto glasova u prvom, i 48,4 odsto glasova u drugom krugu. Tada je pobedio Nenad Bogdanović, kandidat Demokratske stranke.
Hobi: „Mislim da nema više od stotinu ljudi koji se u Srbiji bolje od mene razumeju u vina. To je hobi o kom bih mogao da pričam satima jer vino je božansko piće, važnije od hrane.“
Poroci: „Kladionica. Volim da se kladim na fudbal i košarku.“
Kakav je prognozer: Loš. Uoči predsedničkih izbora 2004. ponudio je opkladu: „Evo, prihvatam opkladu. Ako pobedi Tadić, prihvatam da se ne bavim više politikom i da sam ja niko.“
Šta bi bio da nije političar: „Da sutra otvorim advokatsku kancelariju, siguran sam da bih imao mnogo klijenata. Govorim nekoliko stranih jezika i odlično se služim kompjuterima. Ma, mogu da radim i fizičke poslove, nikada neću biti gladan.“
Neplatiša: Jedna od afera vezana je za telefonski račun koji nije plaćao godinu i po dana, pa je dug narastao na oko 150.000 dinara. Kao razlog neplaćanja naveo „niska primanja“ u Skupštini Srbije. Isti razlog naveo je kada 2006. četiri meseca nije plaćao račun Infostana.
Ekstraprofiter: U martu 2002. godine Aleksandru Vučiću je određen porez na ekstraprofit u iznosu od 48.500 evra, na stan od preko 100 kvadratnih metara koji mu je kao ministru informisanja godine dodelila Vlada Srbije, a koji je potom, otkupio.
Tek 55.000 dospelo je na Vučićev skup sa pljeskavicama i pevanjem dok je 15. marta na ulicama bilo do 325.000 ljudi
Mesec dana su iza rešetaka Marija Vasić, Lazar Dinić, Mladen Cvijetić, Lado Jovović, Srđan Đurić i Davor Stefanović. Tobože su planirali „državni udar“, a zapravo su politički taoci
Marija Vasić, Lazar Dinić, Mladen Cvijetić, Lado Jovović, Srđan Đurić i Davor Stefanović nalaze se u pritvoru (na slikama po redosledu). Ukoliko uskoro ne budu na slobodi, jasno je da smo na putu ka Belorusiji. Ti su ljudi u režimskim medijima ispali opasniji od bombaša Al Šababa ili kakve druge prominentne terorističke organizacije. Ko su oni zaista, koga imaju, čime se bave, u šta veruju i za šta se bore
Izgleda da je Đuro Macut ono što je deo javnosti tražio, pa dobio na vučićevski perverzan način: on je stručnjak koji treba da vodi prelaznu Vladu Srbije, ali ne da bi napravio politički konsenzus i smirio društvenu krizu, nego da bi premostio vremenski period do trenutka kada Vučić – formalno ili sa Zoranom Jankovićem u timu – opet može da zasedne u kabinet u Nemanjinoj 11
Mrtvi, osakaćeni, prebijeni, sluđeni… Tako završavaju građani koji se iz različitih razloga nađu pod rukom i pendrekom srpske policije. Poslednji slučaj, za koji malo ko veruje da se stvarno tako odigrao, najbizarniji je: čovek se obesio u marici, dok su mu ruke bile vezane
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve