Kao jedan od najznačajnijih regionalnih festivala, Sarajevo film festival je i ove godine najviše prostora dao ostvarenjima iz Mađarske, Hrvatske, Slovenije, Turske, Rumunije, Grčke i Srbije
Osnovan još daleke 1995. godine, ovogodišnji Sarajevo film festival predstavio je preko sto filmskih ostvarenja iz regije i sveta, ukrasivši se i zvučnim imenima kinematografije kao specijalnim gostima – Majk Li, Kevin Spejsi, Orlando Blum, te Tod Hajns, čija ostvarenja, poput Dalekoodraja, VelvetGlodmine, Otrov… sarajevska publika ima priliku da vidi u programu „Tribute to“. Priznanje „Srce Sarajeva“ je ove godine dodeljeno Ket Wilers, producentkinji nekih od najznačajnijih filmova u regiji, poput Prekiše Milča Mančevskog i Ničijezemlje Danisa Tanovića, za doprinos promociji regionalne kinematografije u Evropi i svetu.
Ovogodišnji festival tradicionalno je otvoren najnovijim ostvarenjem bosanskohercegovačke kinematografije – film Snijeg, rediteljke Aide Begić, posleratna je priča smeštena u zabačenom bosanskom selu, u kome živi šest žena koje su izgubile muževe tokom rata. Same i izolovane, boreći se za golu egzistenciju, u jednom trenutku suočene su sa izborom – neko želi da kupi zemlju na kojoj žive. Priča o borbi za „bosanski san“ koji čine duhovne vrednosti ovog prostora, te suočavanjem sa onim što nam se dogodilo na individualnom nivou, prvi je rediteljkin dugometražni film. Na ovogodišnjem Kanskom festivalu osvojio je gran pri kritike, a uskoro kreće distribucija po regiji – prva na redu je Makedonija, dok će i beogradska publika uskoro imati priliku da ga vidi.
Kao jedan od najznačajnijih regionalnih festivala, Sarajevo film festival je i ove godine najviše prostora dao ostvarenjima iz Mađarske, Hrvatske, Slovenije, Turske, Rumunije, Grčke i Srbije. U okviru takmičarskog programa za igrani film, publika je imala priliku da vidi dve regionalne premijere – film Delta, mađarske produkcije, reditelja Kornela Mundrucoa, koji govori o „neprirodnoj“ ljubavi brata i sestre u zabačenim vodenim krajevima Delte, dok drugo ostvarenje dolazi iz Turske – MojMarloniBrando, reditelja Huseina Karabeja, (opet) govori o zabranjenoj, neshvaćenoj ljubavi između turske glumice i njenog kolege, Kurda, smeštenoj u kontekst tursko-kurdskog konflikta. Svoju „međunarodnu premijeru“ na SFF-u imao je i film Dejana Zečevića, Četvrtičovek, koji je takođe prikazan u okviru takmičarskog programa, i koji je do sada dobio jako dobre ocene publike. Da je regija u fokusu SFF-a dokazuje i produkcijski segment festivala, Cine-link, koji već pet godina deluje kao podrška koprodukcijskim projektima. Suština je da se mladim autorima iz regije (koja je ove godine proširena i na Austriju) pruži mogućnost da snime svoja prva filmska ostvarenja – do sada ih je bilo dvanaest.
FILM KOJI JE OTVORIO FESTIVAL: „Snijeg“ Aide Begić
Pored ovog, prostor mladim autorima iz Jugoistočne Evrope dat je i na Talent kampusu, koji se organizuje u okviru festivala već drugu godinu za redom. Ove godine će ukupno osamdeset mladih scenarista, reditelja, glumaca, producenata, imati priliku da učestvuje na radionicama, diskusijama, predavanjima, koja vode Nuri Bildž Cejlan, reditelj iz Turske, Branko Lustig, producent iz Hrvatske, Teri Džordž, britanski reditelj (čija su najznačajnija ostvarenja InthenameoftheFather i HotelRwanda), Slavoj Žižek, slovenački filozof i teoretičar filma, i Majkl Li, proslavljeni britanski reditelj kome ovo nije prvi put da dolazi u Sarajevo. Li ove godine učestvuje na festivalu sa svojim najnovijim ostvarenjem Happy–Go–Lucky, u kome prikazuje suočavanje sa drugačijim stvarnostima koje doživljava junakinja Popi kada se, nakon što joj je ukraden bicikl, odluči da otvori auto-školu, koja joj iz korena menja lagodan i bezbrižan život u severnom Londonu.
Dokumentarni i kratkometražni filmovi se mogu pogledati u okviru takmičarskog i programa „Panorama“. Među dokumentarnim filmovima koji se takmiče za „Srce Sarajeva“ za najbolji film, i novčanu nagradu od 3000 evra, čak četiri dolaze iz BiH, i sva četiri na različite načine govore o događajima tokom rata i njegovim posledicama. U tom smislu ističe se film Akoovogledaš, mama…, autora Mustafe Mustafića i Daria Novalića, koji prati sudbinu 45 štićenika iz jednog od sarajevskih domova za nezbrinutu decu, koja su tokom rata prebačena u Italiju. Iako je namera bila da se deca nakon rata vrate u BiH, nekoliko njih je ostalo u Italiji – zaboravljaju svoj jezik, grade nov identitet, no istovremeno pate od nostalgije. Iz Srbije je prikazan dokumentarni film Marka Jeftića Bajnevile, čija radnja prati osnivanje seksteta u beogradskom Domu penzionera.
Sarajevo ovih nedelju dana bukvalno „živi“ Festival, koji je nesumnjivo jedan od najznačajnijih kulturnih i filmskih događaja u regiji. I pored vatrometa, luksuza, gostiju i imena iz inostranstva, ipak je preovlađujući utisak da je reč o festivalu koji je pre svojevrsni eksces, negoli produkt zahuktalog razvoja bh kinematografije. Činjenica je da su preko godine bioskopi prazni (ali i da se samo jedan novi izgradio nakon rata), sa više nego siromašnom ponudom filmova, da je domaća produkcija prošle godine izbacila samo jedan film (pomenuti Snijeg Aide Begić), mogla bi da ukaže na potrebu da se novac iz budžeta, koji bi trebalo da bude namenjen kulturnim projektima, raspoređuje na više različitih adresa, a ne samo na SFF.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zgrada Narodnog pozorišta u Subotici, čija rekontrukcija je trajala dve decenije, poredila se sa „Skadrom na Bojani”. Završena je nakon sedamnaest godina, a plaćena je pola milijarde dinara više nego što je predviđeno
Izložba radova koje su naši umetnici prošlog veka naslikali zbog Pariza i o Parizu, istovremeno govoreći i o njihovim danima provedenim u gradu za koji Cuca Sokić kaže da mu je „svaka fleka, nekako na svom mestu“
„Novi narativ“, teatrološka studija Marine Milivojević Mađarev ispituje kako dramski pisci, pišući o prošlosti, utiču na promenu njene percepcije u sadašnjosti, a time posredno i same sadašnjosti stvarajući nov narativ
Ako u pravednom gnevu na zlo uzvratimo zlim, ako se i sami prihvatimo silničkih metoda razumljivih vladajućoj sili, čini se da ćemo naškoditi samo prethodnim zlikovcima, ali ne i zlu samom – jedna je od niza tema o kojoj mislite nakon predstave „Mihael Kolhas“
Ivo Andrić je 19. aprila 1939. predao akreditive kao kraljevski poslanik u Nemačkoj, a nekoliko meseci kasnije, 1. septembra, počeo je Drugi svetski rat. Srećom mogao je da se osloni na odličnog vojnog izaslanika, pukovnika Vladimira Vauhnika. Ispostaviće se da je on bio najbolji špijun Kraljevine Jugoslavije
Ovih dana na društvenim mrežama u toku je rat polova. Ništa novo, reći će neko. Ovog puta, međutim, stvar je malo neobičnija nego inače. Jedni protiv drugih ne bore se muškarci i žene, nego – muškarci i medvedi
Religijski praznici slave gospodara, što je zastrašujuće samo po sebi. Nacionalni praznici slave mitove zajedništva, što nije manje beznadežno. Samo se Prvog maja slavi rad kao uslov slobode, dakle slavi se slobodni građanin koji se ne podaje gospodarima, niti se klanja kumirima nacije. Zato se ovaj praznik u modernim populističkim režimima sistematski obesmišljava
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!