img
Loader
Beograd, 4°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Intervju – Andrea Placi, teoretičar stripa

Zarobljenik stripa

18. februar 2009, 20:57 Saša Rakezić
Copied

"Izložba u Italijanskom institutu za kulturu u Beogradu, koja će se uskoro otvoriti, zapravo je pregled stogodišnje istorije italijanskog stripa. Pojedini delovi izložbe biće posvećeni fenomenima kao što su Boneli, koji je brend, simbol i dinastija, zatim Volt Dizni, čija je produkcija bitno vezana za Italiju kada je o stripu reč, pa Hugo Prat i Manjus, kao međusobno veoma različiti, ali veoma važni autori koji su italijanski strip podigli na izvanredan nivo"

U sredu 24. februara, Italijanski institut za kulturu u Beogradu će otvoriti izložbu „Kratka istorija italijanskog stripa“, koja će, pored reprodukcija i tekstova posvećenih ovoj temi, ugostiti i nekoliko italijanskih autora i teoretičara stripa. Među njima je i Andrea Placi (Plazzi), koji će takođe gostovati u prostoru „Elektrika“ Kulturnog centra Pančeva. Placi se već dugo vremena bavi uredničkim i prevodilačkim poslom u stripu; svoj rad na strip žurnalizmu započeo je još 1980. godine, sarađujući sa nekoliko radio-stanica iz Bolonje, grada koji je neformalna prestonica italijanskog autorskog stripa. Placi je sarađivao i sa međunarodnim izdavačkim gigantima, kao što je Panini, ali je pored toga veoma upućen i kada su u pitanju izdanja entuzijasta na uvek uzbudljivoj italijanskoj sceni.

„VREME„: Kako je uopšte započelo tvoje interesovanje za strip?

ANDREA PLACI: Naučio sam da čitam uz stripove, kao četvorogodišnjak, i nikada nisam prestao time da se oduševljavam. Moje školovanje je bilo klasičnijeg usmerenja – nakon završetka studija, nekih sedam godina sam se bavio svojim osnovnim zanimanjem, tj. matematičkom naukom – kako za privatne korporacije tako i kao istraživač pri državnim naučnim ustanovama, razmišljajući o stripu kao o hobiju. Počev od 1994. stripu sam posvetio puno radno vreme, kao freelance urednik i prevodilac, i time se bavim i danas. Kao izdavač, treba reći da sam bio suvlasnik izdavačke kuće (Punto Zero), od 1996. do 2002.

Izložba u Italijanskom institutu za kulturu odavno je već trebalo da bude predstavljena u Srbiji, s obzirom na popularnost koji deo italijanske produkcije stripa ovde uživa.

To je zapravo pregled stogodišnje istorije italijanskog stripa, onako kako je to moguće sagledati i razumeti kroz produkciju izdavačkih kuća i časopisa, dakle, kroz uvek promenljivo izdavačko tržište. To možda zvuči previše hladno i akademski, ali mislim da nije tako – italijansko izdavaštvo je uvek bilo prilično živo, tako da samo ukoliko pogledate naslovnice strip izdanja, možete steći prilično dobar uvid u rad crtača i njihovih kreacija. Nekoliko hronološki obrađenih delova izložbe („Počeci“, „Posleratni period i pedesete“, „Šezdesete“ itd.) pokušaće da predstavi ono što se u oblasti strip produkcije dešavalo. Međutim, delovi izložbe će biti posvećeni izvesnim fenomenima koji nisu striktno vezani za određeni period, već traju tokom nekoliko decenija – kao što je Boneli (Bonelli), koji je brend, simbol i dinastija, dakle nešto mnogo više od obične izdavačke kuće. Zatim, Volt Dizni, ime poznato širom sveta, čija je produkcija bitno vezana za Italiju kada je o stripu reč, pa Hugo Prat (Hugo Pratt) i Manjus (Magnus), kao međusobno veoma različiti, ali veoma važni autori koji su italijanski strip podigli na izvanredan nivo.

U našoj sredini su možda manje poznati autori kao Gvido Krepaks (Guido Crepax), ili Andrea Pacienca (Pazienza), koji su bili od velikog uticaja u Italiji i u drugim evropskim zemljama, ali nas nije mimoišao talas velike produkcije kao što je Boneli, koja u nekim drugim krajevima Evrope nije pustila korena. Boneli je zanimljiva pojava, s obzirom na to da je pre toga masovna produkcija popularnih stripova postojala samo u Americi, a ne i u Evropi.

Tačno. Danas je u svetu vodeća japanska produkcija manga stripova, koja je po tiražima daleko pretekla američki meinstrim superherojski strip. Danas američke superherojske storije prodaju mnogo manje nego pre samo 15 godina, i znatno manje od najprodavanijih Bonelijevih izdanja, što ovu italijansku izdavačku produkciju čini jednom od vodećih u svetu, proizvodeći nekih 20.000 strana stripa godišnje.

S druge strane, Boneli je veoma „italijanski“ fenomen, jer likovi kao Teks ili Dilan Dog izvan zemlje nikada nisu stekli kultni status kakav uživaju u Italiji, tako da ukupan tiraž stripova u kojima se pojavljuju ovi likovi u svetu ne prelazi tiraž ostvaren u Italiji.

Među najpopularnije stripove u bivšoj Jugoslaviji spada „Alan Ford„, međutim, crtač koji je kreirao prvih (reklo bi se „klasičnih„) 75 storija ovog stripa, Manjus (Magnus), koji je po vlastitom liku uobličio jednog od glavnih heroja ovog stripa – Boba Rocka, u svojoj domovini poznat je ne samo po Alanu Fordu već i po veoma bogatom i šarolikom opusu.

Ne znam dovoljno o percepciji Manjusovog rada u bivšoj Jugoslaviji, ali u Italiji, uprkos značaju tih originalnih priča, daleko da se Manjus identifikuje isključivo sa Alanom Fordom.

MEJD IN ITALIJA: Zagor,…

Njegov strip „Lo Sconosciuto“ (Nepoznati), koji je govorio o korupciji i kriminalu, ili njegove table nastale prema orijentalnoj literaturi („110 pilula“, „Začarane žene“ itd.) radovi su velikih dometa, tako da se smatra jednim od najznačajnijih italijanskih autora. Veoma se zanimao za vanevropske kulture, pre svega za Kinu, ali i civilizaciju islama – bio je solidan poznavalac Kurana, što je imalo uticaja na njegovu zrelu fazu koja je bila sofisticirana i perfekcionistička do stupnja koji se ne može uporediti sa radovima koji su do tada kreirani na italijanskoj sceni (možda sa izuzetkom Huga Prata). Uprkos svemu, ispočetka je bio nazivan autorom pornografije, zbog svog otvorenog stava prema erotskom u nekim od radova.

Manjusa sam poznavao i sretao u periodu 1978–1996, u njegovom stanu, ateljeu, kao i u njegovom domu na obroncima u Apeninima, u mestu Kastel del Rio u okolini Bolonje, gde se preselio pred kraj života. U početku sam kucao na vrata (tada već) slavnog Manjusa, u nameri da nešto saznam, i iz čiste radoznalosti. To je bila neka vrsta hodočašća, ako ste se interesovali za strip, i živeli u Bolonji. Nakon toga smo nastavili srdačan i prijateljski kontakt. Verovatno nikada nisam prestao da budem njegov obožavalac, ali je bilo jasno da sam drugačiji od ostalih – nikada nisam tražio da mi pokloni crtež sa posvetom, kao što je bio slučaj sa mnogim drugima koji su mu se obraćali. U stvari, nisam tražio crteže za sebe, već za druge – bilo je toliko devojaka koje su zahtevale da im eto učinim i da donesem crtež od slavnog Manjusa, makar one to poklonile nekom trećem. Bilo je to ponekad frustrirajuće iskustvo!

…Korto i…

U poslednjim mesecima života (1995–1996), malo pre nego što je njegova bolest (rak pankreasa) postala poznata u javnosti, uradio sam sve što sam mogao da bih promovisao njegov sjajni poslednji rad, nastao kao (koliko god to bila neobična kombinacija) Manjusova verzija Bonelijevog stripa „Teks“ (Tex), na kojoj je radio punih sedam godina! Nakon njegove smrti, objavio sam knjigu posvećenu nadljudskim naporima da tu svoju storiju kreira na što savršeniji način.

Manjus je bio čovek promenljivog raspoloženja, govorio je u metaforama, i ponekad nije bilo lako pratiti ono što je pričao. Kao mlad je bio zagrejan za politiku, a tokom starenja je više bio sklon posmatranju. Mislim da je sebe video kao levičara, prilično daleko od centra, ali koliko sam ga poznavao, rekao bih da je bio odveć inteligentan i znatiželjan da bi bio zaslepljen ideologijom. Uvek je bio spreman da čuje i bar da proba da razume mišljenje bliskih ljudi. Imao je čak i prijatelje među desničarima, neki od njih su bili pravi fašisti, što je pre 30 ili 40 godina bilo nezamislivo u levičarskim krugovima.

…TNT

Živimo u svetu koji više nije omeđen kulturnim razlikama, čak ni usled geografskih udaljenosti. Dugo godina ste bili izdavač i prijatelj jednog od najvećih američkih strip crtača, Vila Ajznera (Will Eisner).

Vil Ajzner je bio jedan od najinteligentnijih ljudi koje sam sreo u svetu stripa – imao je dug i plodonosan život, stvarajući već i kad je zašao u duboku starost. Bio je generacija mog oca, koji je odavno bio pokojni, pa je to možda takođe odredilo naš odnos. Ajzner je bio brilijantan um, ali potpuno samouk, dete Velike depresije, tako da nije mogao da priušti studije. Zbog toga je uvek osećao neku grižu savesti.

Tokom godina između 1997. i 2002. bio sam izdavač njegovih dela u Italiji. Svako italijansko izdanje njegovih grafičkih novela je obogaćivao specijalno napisanim predgovorom, što je bila velika čast. Dok je većina njegovih kasnijih knjiga stripova, pre svega „Ugovor sa Bogom“ (Contract with God), bila u vezi sa istraživanjem njegovog jevrejskog identiteta, on nije sebe eksplicitno ubrajao u pobornike tradicionalnog jevrejstva. Uglavnom je video kao hroničar, čovek koji posmatra realnost upotrebljavajući crtež i tekst. U februaru 2004, godinu dana pred smrt, rekao mi je dok smo pričali telefonom: „Jevreji su i previše svesni svog pripadništva, bez obzira na to šta govore – to je njihova predispozicija, kao mala zajednica u nečijoj tuđoj zemlji.“

Na kraju, kako je bilo baviti se stripovima tokom svih ovih godina?

Osećao sam kao da sam svoju dokolicu ili hobi pretvorio u zanimanje. Loša strana je što nikada ne prestajete sa poslom, u bukvalnom i proširenom smislu. Prevođenje i urednički rad u oblasti stripa teško da mogu da budu naročito dobro plaćeni u Italiji, pa morate puno da radite. A zatim, kada želite da se relaksirate, ponovo se prihvatite svog starog hobija, pa uzmete da čitate stripove. Tako da nikada ne možete od toga da pobegnete. Ja sam zarobljenik stripa!

Italijanski strip kod nas

Možda ne baš u toj meri kao što je jugoslovenska auto-industrija bila povezana sa Fijatom, ali je znatna bila veza jugoslovenskog izdavaštva sa produkcijom italijanskog stripa, i ta spona postoji još i danas. Jacoviti (Jacovitti) je bio prisutan već od pedesetih, Hugo Prat je inspirisao čak i književne radove, a stripovi kao “Alan Ford”, ili junaci kao Zagor, Komandant Mark, Teks, Dilan Dog i drugi, deo su lokalne kulture i odrastanja. Valja napomenuti i da možda većina čitalaca nije bila svesna da je ogroman deo Diznijeve produkcije stripova zapravo nastajao u Italiji, ili da su autori “Alana Forda”, dakle ovde tako drage priče o nesrećno šeprtljavim tajnim agentima koji imaju svoj centar u jednoj propaloj cvećari u Njujorku – delo crtača i scenariste Manjusa i Bunkera, a da se iza pseudonima kriju Roberto Raviola i Lučiano Seki (Luciano Secchi). Popularnost “Alana Forda” je u bivšoj Jugoslaviji bila tolika da je to bio i jedini strip koji je nakon raspada zemlje bio objavljen u zasebnim sveskama u svim bivšim republikama nekada zajedničke zemlje, pa čak i na Kosovu, gde je objavljeno pet svezaka ovog stripa prevedenih na albanski.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura
Milena Radulović dobila je Gran pri ne: Bitefa ne samo zbog uloge u „Procesu Peliko“, već i zbog svega što je napravila za sve žene u regionu.

„ne:Bitef“

19.decembar 2025. B. B.

Mileni Radulović Gran pri „ne:Bitefa“

Milena Radulović dobila je Gran pri ne: Bitefa ne samo zbog uloge u „Procesu Peliko“, već i zbog svega što je napravila za sve žene u regionu

Intervju: Nenad Pavlović, reditelj

18.decembar 2025. Bratislav Nikolić

Stvaralaštvo je jedini protivotrov za smrtnost

Reč je o odnosu između oca i sina, o suočavanju sa konačnošću očinske figure, što se uvek događa iznenada bez obzira na to koliko se u mislima pripremali za to

Striming

18.decembar 2025. Zoran Janković

Dok nuklerani projektil leti prema tebi

Kuća dinamita, režija Ketrin Bigelou, igraju Idris Elba, Rebeka Ferguson, Gabrijel Baso; Netflix 2025.

Pozorište

18.decembar 2025. Marina Milivojević Mađarev

Rekonstrukcija užasa

Proces Peliko, režija Milo Rau
“Ne: Bitef”

Filozofija

18.decembar 2025. Slobodan Simović

Zabranjene jabuke, obmane i manipulacije

Nenad Fišer, Anatomija grijeha: kroz istoriju propagande
Nomad, Sarajevo 2025.

Komentar
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić u Ovalnoj sobi Bele kuće sa Donaldom Trampom

Pregled nedelje

Zbog čega Tramp ne može da smisli Vučića

Lako je zamisliti kako vilom Bokeljkom u gluvo doba noći odjekuje Vučićev glas: „O Trampe, zašto me ne podnosiš?“ Odgovor na Truth Social najverojatnije bi glasio – „Zato što si šibicar“

Filip Švarm
Predsenik Srbije Aleksandar Vučić u Briselu u sedištu Evropske unije pred zastavama EU

Komentar

Ili Vučić ili EU

Građani Srbije nalaze se pred izborom: ili Vučić, ili Evropska unija. Sve ostalo je prazna priča

Andrej Ivanji
Niko od nas nema prava na odustajanje od slobode. Neprihvatljivo je klonuti duhom. Neprihvatljivo je napuštanje poslednje linije odbrane.

Komentar

Poslednja linija odbrane: Gotov je!

Niko od nas nema prava na odustajanje od slobode. Neprihvatljivo je klonuti duhom. Neprihvatljivo je napuštanje poslednje linije odbrane. Jer juriš varvara na tužioce i sudije njihov je poslednji atak. Iza toga je ambis

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1824
Poslednje izdanje

Propast projekta “Generalštab” i podizanje optužnice protiv ministra kulture

Dan kada im je krenulo nizbrdo Pretplati se
Intervju: Slobodan Beljanski, advokat

Demon zla hara našom državom

Intervju: Nikola Radin

Budžet Beograda – bankomat za povlašćene

Novi Pazar: Bitka za DUNP

Razvejavanje neznanja, propagande i predrasuda

Intervju: Anja Šifrin, predavačica na Univerzitetu Kolumbija

Suočavmo se sa fašizmom

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1824 18.12 2025.
Vreme 1823 11.12 2025.
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure