
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
ŠTA ZNAČE VANREDNI LOKALNI IZBORI: Zemun, Voždovac, Kosjerić
Rezultati pokazuju da su SNS i SRS osvojili skoro isti broj glasova kao i prošle godine, i da nije došlo do prelivanja glasova iz ostalih stranaka u radikalski koš. A to nas vraća na apstinenciju i pokazuje da je uzrok poraza DS-a mala izlaznost, to što oni nisu uspeli da motivišu svoje birače
Lokalni izbori održani 7. juna u opštinama Zemun i Voždovac i Kosjerić, na impozantnom uzorku od nešto malo više od trista hiljada upisanih birača, dobar su povod za političke komentare, analize i uopštavanja. Kakvu poruku je poslalo 152.174 Zemunca, 148.384 građana Voždovca i 10.878 stanovnika Kosjerića?
Ukupno gledano, ZES je izgubila nešto snage, ali ostaje u vrhu. Naprednjaci su na tom lokalnom testu dobili prvu potvrdu svoje snage. Narodnjaci Vojislava Koštunice i Velimira Ilića su zadržali prethodnu snagu i zaustavili trend pada. Socijalisti su čini se unekoliko ojačali. Izbori su pokazali da je Srpska radikalna stranka izgubila tri četvrtine do četiri petine glasova birača u svom jakom uporištu. Čini se da je stranka Tomislava Nikolića potpuno preuzela biračko telo radikala.
KO ĆE S KIM: Pravi rezultati izbora i ovog puta će zavisiti od umeća pravljenja koalicija, a bar u jednoj, i to u Zemunu, za sada se ne vidi kako će se sastaviti vladajuća većina, mada pravilo kaže da će se i najneverovatnija koalicija pre napraviti nego što neće.
Nakon ovih izbora prvi zaključak koji se nameće proističe iz podatka da je na njima bila mala izlaznost. Izašlo je oko trećine upisanih. Apstinencija upućuje na razočaranje postojećim političkim institucijama i elitama. Tako da se može reći da su na izborima u Beogradu zbog male izlaznosti apstinenti odlučili o rezultatu.
Bez sumnje, treba uvažiti činjenicu da je interesovanje za lokalne izbore, po prirodi stvari, uvek manje od onog koje vlada za glasanje za republički parlament i predsednika, ali ipak, izostajanje dve trećine birača sa birališta je više nego jasna poruka političkim elitama, i ona relativizuje legitimnost kako vlasti koja je birače oterala u pasivnost tako i opozicije koja nije uspela da artikuliše valjanu alternativu.

Drugi zaključak koji nameću rezultati u ove tri opštine je da je Srpska napredna stranka deklasirala Srpsku radikalnu stranku: iz „radikalskog fonda glasova“ uzela je tri četvrtine do četiri petine glasova. SRS je na izborima 2008. na Voždovcu dobio 30 odsto, u Zemunu 43, a u Kosjeriću 12 odsto glasova. Na ovim izborima Srpska napredna stranka u Zemunu je dobila najviše glasova, 34 odsto, a SRS samo deset. Na Voždovcu SNS je osvojio 30, a SRS je jedva prošao cenzus sa 6,36 odsto glasova. I u Kosjeriću je SNS uzeo radikalske glasove (13,8 odsto) i deklasirao SRS koji nije prošao cenzus, ukupno su dobili poverenje 2,5 odsto birača.
Tomislav Nikolić je ovaj trijumf naprednjaka prikazao ne samo kao pobedu u radikalskom meču već i kao pobedu naprednjaka nad demokratama, pa je rekao da je „na Voždovcu pala prva tvrđava Borisa Tadića, ali cilj SNS-a je da srušimo Vladu i da krenemo da radimo za bolju Srbiju. Ovi izbori nisu bili naš okršaj sa radikalima, već sa demokratama, ja i radikale pozivam na saradnju. Uspeh SNS-a je znak ostalim opozicionim strankama: ‘Udružujte se sa SNS-om.’ To je znak i poruka ovima iz vlasti: ‘Stiže SNS.’“
Osim Srpske radikalne stranke, drugi najveći gubitnik ovih izbora je Demokratska stranka, odnosno njena Koalicija za evropsku Srbiju.
U poređenju sa prethodnim izborima 2008, naprednjaci i radikali su zajedno u Zemunu osvojili skoro 45 odsto glasova što je za skoro tri procenta više nego na prošlogodišnjim lokalnim izborima u ovoj opštini.
Koalicija za evropski Voždovac je sudeći prema prvim nepotpunim rezultatima, na Voždovcu vodila, mada je njena dominacija za deset procenata manja nego na proteklim izborima (vidi tabelu).
Međutim, na Voždovcu je došlo do izbornog spora oko tri biračka mesta, naprednjaci su proglasili pobedu, a Opštinska izborna komisija je u ponedeljak uveče odlučila da će izbori na tri glasačka mesta u opštini Voždovac zbog nepravilnosti biti ponovljeni.
Zapravo rezultati pokazuju da su SNS i SRS osvojili skoro isti broj glasova kao i prošle godine, i da nije došlo do prelivanja glasova iz ostalih stranaka u radikalski koš. A to nas vraća na apstinenciju, i pokazuje da je uzrok poraza DS-a mala izlaznost, to što oni nisu uspeli da motivišu svoje birače. Pa je uz ovakvu izlaznost radikalski blok, koji ima relativno disciplinovano biračko telo, procentualno dobio više glasova i ostvario bolji rezultat.
Na izborima u Kosjeriću najviše glasova osvojila je Demokratska stranka, oko 26 odsto, i skoro da je izjednačena sa narodnjacima (Demokratska stranka Srbije i Nova Srbija nastupale su odvojeno i dobile po 13 odsto glasova). Prema procentu osvojenih glasova slede Srpska napredna stranka sa oko 14 odsto, Socijalistička partija Srbije oko deset odsto, Srpski pokret obnove sa nešto više od osam odsto i G17 plus 5,4 odsto. Srpska radikalna stranka i Liberalno demokratska partija nisu prešle cenzus.
IZNENAĐENJA IZ DRUGOG PLANA: Za mnoge je neočekivano dobar rezultat koalicije oko SPS-a, koja je (ako s razlogom ne računamo SNS) jedina stranka koja je popravila rezultate sa prošlih izbora, i to ne samo u smislu procenta, već i u dobijenim glasovima. Neki analitičari čak tvrde da se „od sada pa nadalje pitanje cenzusa, kada je reč o SPS-u, više neće postavljati“.
Na lokalnim izborima 11. maja 2008. godine koalicija SPS–PUPS dobila je 5,36 odsto glasova na Voždovcu, 4,32 odsto u Zemunu i 9,7 odsto u Kosjeriću. Samo godinu dana kasnije, na ovim izborima koalicija SPS–PUPS–JS je gotovo udvostručila rezultat na Voždovcu, gde je osvojila oko 10,54 odsto glasova. Značajno bolji rezultat zabeležila je i u Zemunu gde je dobila 7,17 odsto glasova i u Kosjeriću 12 odsto.
Lideri ove koalicije donekle različito objašnjavaju postignute rezultate. Za predsednika Jedinstvene Srbije Dragana Marković Palmu ovaj rezultat koalicije SPS–PUPS–JS na izborima znači zasluženo, između ostalog, i uspešno vođenje grada Jagodine. „Naši koalicioni partneri dobili su duplo manje glasova prošle godine, jer su tada sami izašli na izbore.“
Njegov kolega Aleksandar Antić, član SPS-a i predsednik beogradskog parlamenta, tvrdi da je izborni rezultat te stranke „apsolutno“ zaslužen i dodaje da socijalisti već dugo imaju trend rasta u celoj Srbiji. (Vidi antrfile „Rezultati SPS“). „Sve je to rezultat ozbiljnog i odgovornog vođenja decentralizovane politike u lokalnim sedištima naše partije.“
Što se tiče koalicije oko DSS-a, pokazalo se da su prognoze u vezi sa njima bile preterano pesimističke, ali i da oni nemaju snage za neki uspon kakav bi se, recimo, očekivao od opozicije u zemlji koja ima ovakve probleme.
Najveće iznenađenje proteklih lokalnih izbora u Zemunu i na Voždovcu za mnoge je uspeh Rasima Ljajića i njegove Liste za toleranciju. U Zemunu ta lista osvojila je jednog odbornika, dok je na Voždovcu dobio dva odbornika. Ljajić je zadovoljan jer je ostvaren „ogroman uspeh praktično bez kampanje, uz skromna novčana sredstva. Sad krećemo u još ofanzivnije širenje stranačke infrastrukture u celoj Srbiji.“ Lider SDP-a u izjavi za „Kurir“ kaže da izborni uspeh u Beogradu nije iznenađenje, uprkos tome što je na čelu partije koja dolazi iz Sandžaka. „Zanimljivo je da smo od srpskih glasača dobili čak 90 odsto glasova. Očekivali smo romske glasove, koji bi znatno povećali broj odbornika, ali iako su obećali, uprkos tome što su uglavnom naši članovi, glasali su za naprednjake. S druge strane, naš koalicioni partner DS nas je potcenjivao. Niko nije verovao u nas, maltene su nas smatrali Šećeroskim!“

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve