
Komentar
Zašto sad želimo izbore
Nema više studenti napred, a mi za njima. Sad smo svi u istom sosu: isterali smo zver na čistinu. Znamo kako dalje ide
Ako ste pre desetak dana koristili Gmail, možda ste primetili novu rubriku u meniju s desne strane. Google Talk. Pojavila se u četvrtak 26. avgusta i ubrzo nestala svim korisnicima Gmaila koji ne žive u SAD i Kanadi.
Reč je o novom Googleovom servisu, telefoniranje internetom. Reklo bi se, ništa novo, postoje već takvi servisi, a Skype je najpopularniji. I do sada se moglo stupiti u kontakt sa drugim korisnicima Gmaila koji su bili na vezi, uobičajenom komunikacijom između dva kompjutera.
Ali Google Talk je nešto potpuno drugačije. Ovaj servis omogućuje da sa kompjutera pozovete bilo koji telefonski broj u svetu.
Pa, dobro, reći ćete. I to se može sa Skype Open i još smo na taj servis navikli.
Da, ali Google nudi svojim korisnicima u Severnoj Americi besplatne pozive na toj teritoriji dok se telefoniranje izvan kontinenta naplaćuje nekoliko centi po minutu. Najskuplje je nazivati na Kubu (0,98), veći deo Evrope je dva centa za fiksnu liniju, a Srbija je za fiksni devet centi, a četvrt dolara za pozive na mobilni. E, to je već nešto.
Kao što nema besplatnog ručka, tako nema ni besplatnog telefoniranja. Google je očito odlučio da na sebe preuzme troškove prvih nekoliko meseci rada (do Nove godine), a posle ćemo da vidimo.
Odmah su se pohvalili da je samo prvog dana od kako je servis pušten u rad napravljeno milion poziva. Ali, kad je džabe, i sirće je slatko, reklo bi se. Ovde žulja druga stvar koja nam mnogo govori o ustrojstvu današnjeg interneta i mogućim poslovnim modelima u budućnosti.
Google, baš kao i Facebook, ima ogromnu bazu korisnika, meri se u milijardama ljudi. Sve što lansiraju u startu ima impresivan rezultat. To ne garantuje uspeh, ali ozbiljno zabrinjava one koji su u poslu. U ovom slučaju i Skype i telefonske kompanije brže bolje su poletele da obezvrede Googleov novi projekat, zapravo drhteći od straha na pomisao da korisnici Gmaila mogu besplatno da zovu koga god hoće po Americi, makar privremeno. Ako im se dopadne, Google će korisnike samo obavestiti da taj posao mogu da nastave i naredne godine, ako kod njih otvore nalog i prebace svoju fiksnu liniju na kojoj se već nalazi internet veza. Što će reći, poješće konkurenciju infrastrukturom koju je ona razvijala.
Ovaj pristup neće biti tako brzometan na drugim tržištima isključivo zbog drugačijih zakonskih propisa. U Srbiji bi naplata poziva s kompjutera na telefon verovatno i dalje bila neprivlačna, a infrastrukturni problemi u mreži (spor internet) takvi da ćemo još godinama ostati izvan ovakvih poslovnih poduhvata. Možda se to nekome čini dobro, baš kao što misli da su nas sankcije devedesetih sačuvale od svakakvih kapitalističkih pošasti.
Google Talk pojavio se samo nekoliko dana nakon što je objavljeno da se prekida rad na projektu Google Wave (Talas), koji je trebalo da napravi revoluciju u načinu na koji koristimo internet. Bio je previše revolucionaran, samim tim odbačen.
Ne bi se reklo da takvi neuspesi obeshrabruju najveću internet kompaniju na svetu. Slično je propao njihov pokušaj da od You Tubea naprave najveći svetski onlajn video-klub, da bi sada ta priča ponovo oživela. Kompanija pregovara sa velikim holivudskim studijima o mogućnosti da se njihovi filmovi daunlouduju sa You Tubea za pet dolara po filmu.
A gde su filmovi, tu je i televizija, novine su već pojeli, ako tome dodamo i telefoniranje, sasvim je predvidljivo da bi vaše korišćenje interneta u budućnosti moglo da bude vezano isključivo za upotrebu Googleovih servisa u raznim formatima.
I kad vas isfrustrira činjenica da ste postali dobrovoljno zavisni od jedne firme, odete da se iskukate na Facebooku.
Nema više studenti napred, a mi za njima. Sad smo svi u istom sosu: isterali smo zver na čistinu. Znamo kako dalje ide
Uprkos masovnim protestima ispred RTS-a, desetinama hiljada ljudi na ulicama i višenedeljnoj blokadi, dvojac sa vrha Javnog servisa i dalje ne vidi problem. Ili se barem trudi da ga ne vidi, dok javnost sve više gleda kroz prozor – i traži izlaz
Srpski studenti su sto puta ponovili da je ovo maraton. Slično kao Adam Mihnjik osamdesetih u Poljskoj, kada je govorio o „dugom maršu“. Vlast u Srbiji je na putu kraja – samo treba imati strpljenja
Sa inkluzivnošću stvorenoj na plenumima, studenti bi trebalo da nastave i prilikom izbornog angažmana. Svaki glas je važan, svaki postotak dragocen. I niko tu nije suvišan, uključujući u nekom koraku i opoziciju – kakva god bila
Ko to pominje vanredne izbore kad rejting stranke na vlasti pada, a po svim istraživanjima Vučić nije najvažniji politički faktor u zemlji, već su to studenti?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve