„Obadva, obadva su pala!“
Taj pobedonosni poklič sa radio-veze postao je deo hrvatske istorije i kolokvijalnog jezika jednoga dana u jesen 1991. kada su u okolini Šibenika dva „galeba G-1“ tadašnjeg Jugoslovenskog ratnog vazduhoplovstva uletela u baražnu vatru hrvatskih 20-milimetarskih topova i bila oborena u more (piloti su iskočili). U izvesnom seocetu između Šibenika i Splita sa lepim pogledom na more postoji i spomenik na tu temu, odmah pored autoputa. Izraz „obadva su pala“ od tada je nešto uporedivo sa onim našim „džabe smo krečili“, grubo rečeno.
Sad, hronologije radi, treba reći i da je ta, ajde da kažemo, metafora, je li, bila do sada korišćena u raznim zgodnim prilikama. Pamti se da je ratni zločinac Branimir Glavaš to rekao nedavno, kada su politički nastradala dva njegova protivnika u nekoj od učestalih čistki u HDZ-u.
Onda su, krajem septembra, tokom vežbi nad slunjskim poligonom pala dva „MIG-a 21“ Hrvatskog ratnog zrakoplovstva nakon sudara u vazduhu. Piloti su iskočili i spasli se, ali je na zemlji stradala gđa Marija Klipa (69) iz Šupica, blizu Ogulina, povratnica. Po svemu sudeći, gđa Klipa teže je povređena fragmentima eksplozivne naprave, verovatno avionske bombe sa jednog od oborenih aviona. Oba aviona bila su naoružana bombama, raketama i topovskom municijom. U napad na ciljeve na zemlji išli su u zbijenoj formaciji, a treći pilot tvrdi da su se dotakli u vazduhu i da je tako izgubljena kontrola nad aparatima. Uzgred: taktika napada na zemaljske ciljeve u zbijenoj formaciji nije baš najpametnija: piloti moraju da se brinu za odstojanja, a predstavljaju i bolji cilj protivavionskoj odbrani (kao i ona dva „G-1“). Ali, generali vole zbijenu formaciju jer lepo izgleda.
DVA OD ŠEST: Vest je na Hrvatskoj televiziji bila propraćena istim tim izrazom „Obadva su pala“; bilo je valjda neizbežno. Pakosnici su odmah dodali da je palo dva od šest upotrebljivih „MIG-ova 21“ HRZ-a. Ima ih ukupno 12, a ovih šest je bilo za skupe pare remontovano u Rumuniji. U Hrvatskoj se, inače, vodi debata oko toga treba li im uopšte lovačka avijacija, koja i pošto; ili da se povedu za primerom Slovenije koja je zaštitu svog vazdušnog prostora prepustila Italiji i NATO-u. Neki bivši piloti oštro su napali Ministarstvo obrane RH zbog lošeg održavanja i polovične modernizacije lovačkih aviona.
Usred te inače korisne debate izašao je 1. oktobra srpski nezavisni nedeljnik „Novosti“ sa naslovnom stranom na kojoj dva „MIG-a 21“ lete strmoglavce i sa naslovom: „Obadva, obadva su pala!“ Dobro, zna se da je deo ljudi iz „Ferala“ otišao u „Novosti“; naslovnica je tipično feralovska i – da „Feral tribjun“ još izlazi – sigurno bi i tamo bila ista ili još pakosnija.
E, onda je nastala graja nebeskih razmera, jer da je tom naslovnicom povređeno sve hrvatsko: domovinski rat, vojska, nacionalna osećanja, domoljublje, javni moral, bogoštovlje itd. Ukratko: ono što je dozvoljeno Glavašu, HTV-u i drugima – nije dozvoljeno Srbekima. Oni će se zajebavati sa našim svetinjama! Naročito se svojim licemernim zgražanjem istakao Ivan Zvonimir Čičak, sada predsednik Hrvatskog helsinškog odbora (HHO), sve pozivajući se na svoje – apsolutno nesporne! – zasluge za zaštitu ljudskih prava i ugrožene srpske manjine iz herojskog doba HHO-a devedesetih godina. Čičak je, u međuvremenu, kako se čini, malo zalutao i skrenuo u ekstremno nacionalističke vode, kompromitujući tako i sebe i HHO, koji je opet preuzeo. U nastaloj atmosferi „domoljubne“ indignacije razni su osetili potrebu da se pridruže: od predsednika Josipovića do predsednika glavne opozicione stranke SDP-a Zorana Milanovića; oni su, doduše, promrsili nešto o „dobrom ukusu“.
PRETNJE SMRĆU: Logični rezultat ove kampanje i javnog pogroma bile su pretnje smrću i nasiljem koje su u redakciju „Novosti“ počele smesta da stižu. Policija je postavila zaštitu oko redakcije i saopštila da pretnje uzima ozbiljno. Redakcija je idućeg četvrtka ponovila istu naslovnu stranu sa dodatnim podnaslovom da to čini ne bi li Čičak shvatio. Nije.
Sve u svemu, graja koja se nadigla na „Novosti“ očigledno uveliko premašuje povod. Za to preterivanje ima dva moguća razloga, pojedinačna ili oba zajedno: prvi je nacionalističko uverenje da ono što je dozvoljeno Glavašu i HTV-u – nije dozvoljeno i „Srbima u Hrvata“, kako to zove ekstremno desničarski i šovinistički „Hrvatski list“ (koji finansira Ministarstvo kulture).
Drugi razlog je nešto suptilniji: „Novosti“, naime, nastavljaju praksu kojom se „Feral tribjun“ proslavio, a to je beskompromisno razotkrivanje afera i skandala, zločina i kriminala. „Novosti“ izlaze uz finansijsku potporu Vlade RH, što im Čičak i ostali kritičari jako zameraju; ali, upravo zbog te potpore „Novosti“ su nezavisne od medijskih magnata-monopolista i političkih stranaka koje ih drže pod kontrolom. Uostalom, beogradski „Danas“ objavljuje kolumne Viktora Ivančića svake subote u vikend broju, pa vidite.
Rade Dragojević, glavni urednik „Novosti“, kaže za „Vreme“: „To je došlo i do Vlade, ta naslovnica, jer smo financirani od države, ali oni nisu povukli nikakav potez. Sve je ostalo na odluci izdavača, Srpskog narodnog vijeća (Milorad Pupovac), da što će s nama. Vidio sam najavu tužbe HVIDR-e (glavno udruženje veterana i invalida Domovinskog rata; M.V.), ali ne vjerujem da će od toga nešto biti. Kako sada dalje, u petak? Naslovnice nastaju kooperativno, neki bi malo spustili doživljaj, neki bi eskalirali. Nešto ćemo već smisliti. Situacija je dosta zeznuta, razumijem ja i našeg izdavača. Ta priče će, uvjeren sam, malo relaksirati stvari u odnosima manjine i većine u Hrvatskoj. Mislim da smo ovime osvojili pedesetak metara slobode.“
Dodajmo i da je i na ovom primeru došlo do uzajamnog ujedanja dve frakcije srpske manjine u Hrvatskoj: Veljko Džakula je smesta napao „Novosti“ i svog glavnog protivnika Pupovca, a pridružili su se još neki, pak je Čičak i to iskoristio – „eto i Srbi vas napadaju“.
Sva je prilika da su „Novosti“ prekardašile sa aferama i skandalima koje, sasvim feralovski, razvlače svim pritiscima i „političkim obzirima“ uprkos. Tako je svaki povod bio zgodan da ih se ućutka. To, međutim, neće ići tako lako, kao što vidimo. Naravno, da ni Miloradu Pupovcu nije lako da se sada brani od hrvatskih nacionalista, od vladajućeg HDZ-a i od Džakule i drugih aspiranata na mesto vođe Srbeka u Hrvata – sve to istovremeno. Nadati se da će Pupovac izdržati – kao i do sada.
Polemika oko naslovnice „Novosti“ „Obadva-obadva“ u Hrvatskoj dosad nije viđena; pamtim samo dvije naslovnice slične provokativnosti. Jedne, koju je izdao „Feral tribjun“, s Miloševićem i Tuđmanom u krevetu, i naslovom „Jesmo li se za to borili?“ i druge, starije, kad se golman Šarić sedamdesetih godina slikao gol na naslovnici tadašnjeg kultnog omladinskog lista „Poleta“. No ni prva ni druga nisu proizvele takvu dževu. Suglasnost predsjednika Josipovića, šefa opozicije Milanovića, ministra obrane Vukelića, šefa glavne ljudskopravaške organizacije Čička i potpredsjednika bivše krajiške vlade, Džakule, nije nikad u povijesti viđena. Hrvatsku očito može ujediniti samo srpska opasnost, inače je pravilo: dva Hrvata – tri stranke.
U biti, mislim da su važne dvije stvari: prvo, diskusija oko naslovnice pokazala je kako tko tumači hrvatsku državu. Kao državu u kojoj su svi građani isti – ili kao državu u kojoj nisu. Najoptimističkiji pogled tu je istaknula, čini mi se, redakcija „Novosti“, koja se ponašala – baš kako je u brilijantnoj reakciji napisala književnica Slađana Bukovac – kao da je Rade Dragojević ravnopravan Branimiru Glavašu, koji je bez ikakve reakcije ranije tim usklikom komentirao neke druge događaje.
Novinski komentatori srednje struje brzo su prizemljili Dragojevića, čovjeka koji je svojedobno usred opće hajke na Ivića Pašalića, kad je to bilo jako nepopularno, branio Pašalićevo pravo na pošten odnos u medijima. Rade nije htio objaviti neke stenograme razgovora Pašalića i Tuđmana koji mu nisu izgledali vjerodostojni, a tada se protiv Pašalića objavljivalo sve, bez provjere.
Ova je diskusija, dakle, pokazala da građanska jednakost punog opsega nije postignuta, iako je sve moglo završiti i gore. I drugo: „Novosti“ su ispale krivlje za pad dva aviona nego ministar obrane, iako je stanje avijacije katastrofalno. Neki teoretičari zavjere vjeruju da postoji mogućnost da su ti avioni, te krntije s krilima, namjerno oborene kako bi se, u jeku kampanje za nabavu nove eskadrile vrijedne milijardu eura, građanima pokazalo da treba izdvojiti takav novac. Za taj se posao sada tuku najveći proizvođači letjelica u svijetu, pak vi vidite.
Boris Rašeta, redovni kolumnista „Novosti“
