Navršilo se deset godina od smrti Draška Gagovića, čovjeka koji je kao fotoreporter nedeljnika „Vreme“ zabilježio autentičnu i kompletnu slika Srbije devedesetih godina dvadesetog vijeka. Beskrajno strpljiv, pedantan, s posebnim i istančanim osjećajem za psihologiju, Draško je bio istinski umjetnik. Sa jedinstvenim i neponovljivim darom i vještinom, zabilježio je strasti, nade i razočarenja političkih skupova, demonstracija i izbora; serije njegovih fotografija iz Narodne skupštine bolje i od čega drugog pokazuju tko je i kako vodio zemlju i zbog čega je doživjela sve to što ju je snašlo; slike ratova i njihovih posljedica, nestašica, hiperinflacije, bijede, nasilja, izbjeglica, novonastalih elita i još mnogo čega drugoga otvoreni su podsjetnik svega onoga što je Srbija preživjela u tih deset dugih, krvavih godina.
Draško je kao fotograf uspjevao da bude nevidljiv. Ljudi na njegovim fotografijama ne samo da ne poziraju, već su potpuno nesvjesni objektiva. To se posebno vidi na Draškovim slikama iz Skupštine: u strogim i čvrstim kompozicijama, iz brižljivo izabranih perspektiva, uvijek je u prvom planu duboka psihologija aktera. Nekad su ti poslanici bahati, sirovi i puni sebe, nekad zbunjeni, umorni i dezorijentirani, a nekad naprosto preplašeni i ponizni prema onima koji makar mrvicu vlasti imaju više od njih samih. Ali na svim tim fotografijama uvijek su bili to što jesu, sa svim svojim vrlinama i manama, bez ikakvog prećutkivanja, zataškavanja ili uljepšavanja. A da bi sve to snimio i to baš na taj način, Draško je znao da nepogrešivo reagira u djeliću sekunde, ali i da čeka satima prije nego što „okine“; u ovome drugom, nikad ga nitko nije nadmašio.
Draško je izgradio i jasan i jedinstven stil. Svatko tko se bar malo upoznao sa njegovim radom, bez problema je kasnije nepogrešivo mogao prepoznati fotografije ovog autora. Jer – tehnički besprekorne i kompozicijski duboko promišljene – one bi uvijek i najpovršnijeg promatrača natjerale da se zamisli, ali i da osjeti emociju koju je Draško želio da zabilježi i prenese. To posebno dolazi do izražaja u Draškovim ciklusima izbjeglica i svih ostalih žrtava jednog svirepog vremena. Kada se pogledaju te fotografije, nemoguće je ne osjetiti duboku empatiju i sažaljenje. Upravo u ove slike autor je potpuno unosio svoju ličnost.
Draško Gagović je bio fotograf koji – kada su u pitanju bili slavni, poznati i moćni – ni pred kim nije savijao kičmu. Pristojan, staložen, do kraja odan svojoj viziji i estetici, istrajno se i beskompromisno držao svog viđenja portretisanih i gotovo bez iznimke, uvijek bi uspio da istjera svoj naum. Ni nakon deset godina od Draškovog preranog odlaska, nijedan fotograf u Srbiji nije zauzeo njegovo mjesto.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Po oceni poverenika za samostalnost Visokog saveta tužilaštva, pritisci na tužioce u Srbiji dolaze sa raznih strana, ali izgleda ne iz kabineta predsednika Aleksandra Vučića. “Izbegavanje poverenika Milana Tkalca da izričito iznese svoj stav kad su u pitanju izjave predsednika Republike profesionalno je neprihvatljivo”, kaže za “Vreme” predsednica Udruženja tužilaca Srbije Lidija Komlen Nikolić. Šta sve predsednik sme da kaže, a da to ne bude shvaćeno kao mešanje u nezavisnost pravosuđa
Naprednjačka vlast se bori i rukama i nogama da pobedi u dva različita mesta, jer ne bi smeli na oči Aleksandru Vučiću ako izgube. Na drugoj strani, ostatak Srbije navija da krene iz Zaječara i Kosjerića, pa da se “ide redom” po celoj zemlji i da tako vide leđa ovima što već 13 godina upravljaju u svakom mestu, svakoj ulici i svakom selu
Nikada dosad nisu menjani svi članovi ovog tela. Nikada se izbor članova Saveta nije dešavao u tako uzavreloj društveno-političkoj atmosferi. Nikada Brisel nije bio toliko zainteresovan za tok i ishod ovog procesa. Otuda toliko nervoze, strasti i utvrđenih nezakonitosti za koje još niko nije odgovarao
Nepoštovanje zakona i visoka korupcija u Srbiji počinju ubrzano da uzimaju još veći danak. Nabrojmo neke slučajeve: pao je deo plafona na Klinici za kardiologiju u Nišu, zveknuo je i plafon na Železničkoj stanici u Ćupriji. Prethodno se urušio most za prelazak pešaka kod sela Vlahovo i strmeknuo se deo zida u školi u Pećincima (lakše povređene dve devojčice). Tu su još i urušavanja betonske konstrukcije nadvožnjaka na brzoj saobraćajnici Požarevac–Veliko Gradište, padovi plafona u školi u Užicu, u Saranovu kod Rače, na Institutu za javno zdravlje Kragujevac i kod vrtića “Maja” na Novom Beogradu. Dakle, sve to od 1. novembra prošle godine do danas. Malo li je
Dok studenti maratonci posle 18 dana štafetnog trčanja i 2000 pređenih kilometara razgovaraju sa EU parlamentarcima u Briselu, Vučić se sastaje sa predsednikom Evropskog saveta. U pozadini ova dva događaja, evidentan uticaj vlasti na pravosuđe ogleda se u dvema odlukama: produženje pritvora novosadskim aktivistima i prekvalifikovanje dela ženi koja je kolima oborila studentkinju
Držati profesorku sociologije Mariju Vasić u zatvoru pod optužbom za terorizam je anticvilizajski zločin. Ili groteska, kako god hoćete. Zašto se protiv toga ne pobune sudije, tužioci, policajci, bezbednjaci
U govoru besmislenom s gledišta logike i celine, Vučić je svojim glasačima ponudio sve što oni žele da čuju. Ali, sve u protivrečnostima. Duh pobune se pak ne može više vratiti u bocu jer je boca slomljena
Republika Srbija je u opasnosti. Ako ostanemo nemi na montirani proces protiv političkih zatvorenika u Novom Sadu i kraljevački slučaj gde su žrtve proglašene za nasilnike, uskoro ćemo svi štrajkovati glađu i žeđu za mrvicu pravde
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!