

Narodno pozorište
Zašto je Narodno pozorište odložilo studentski festival
Narodno pozorište je zakazalo Festival studentskih predstava završnih godina pa ga odložilo, zbog usaglašavanja repertoara. Iz razgovora sa učesnicima, nameće se drugi razlog




U Srbiji je televizija ekranizovala životne vrednosti gotovo svih društvenih grupa. Rijaliti ili kvazirijaliti programi su naročito zahvalni, jer pružaju uvid u ponašanje, sistem vrednosti, način komunikacije i stepen adaptiranosti na ponekad surove tranzicione uslove. Kada su se na televiziji Happy pojavili „Parovi„, mogli smo da zavirimo u čudesni svet ovdašnjeg novobogataškog glamura. U pozlaćenom ramu smo gledali sve one kojima je ponestalo novca, a muvaju se po estradi, kako jedu zlatnim escajgom i bore se da ostanu jedini naslednici 100.000 evra. Ova ožalošćena porodica učiniće sve da pokaže kako je najspretnija i najupornija, dok pokojnik sve ovo gleda sa druge strane ogledala. Alisin svet u kojem se pojavljuju sumnjivi biznismeni, pevači bez nacionalne penzije, starlete i sponzoruše na istom zadatku – preživeti u zlatnom kavezu!
Tako nastaju dame koje će (poput Čumetove žene) priznati da su sistematski trovale muževe, tako nastaju buduće vlasnice agencija za obezbeđenje (poput Legijine supruge), tako nastaju modne kreatorke, zlostavljane žene fudbalera koje umesto sigurne kuće dobiju kuću za ćutanje, dizajnerke enterijera, pevačice u večitom usponu, jednom rečju – srpske tranzicione lepotice.
Ipak, svojevrsnu odu ovoj društvenoj grupi koju uopšteno nazivamo „sponzorušama“ napravila je tek televizija Pink sa emisijom „Šopingholičarke„. Emisija je binarno jednostavna – dve kandidatkinje dobiju budžet od 50.000 dinara, zavirimo im u garderobere, onda počinju da kupuju i na kraju tročlani žiri proglasi pobednicu. Ima li bolje paradigme svakodnevne rutine za sponzoruše – kupovinom pobediti suparnicu, a to podrazumeva i osvajanje naklonosti sponzora. Priznajem da sam za samo nekoliko minuta o sponzorušama saznao više nego iz stotina stranica eseja koje su o njima napisane. Evo nekoliko zlatnih primera. Devojke će uvek o odeći, obući ili aksesoarima govoriti u deminutivima. Tu ćemo videti i čuti sve o haljinicama, suknjicama, cipelicama, tašnicama, pantalonicama, uvek minijaturnim. To znači da sponzore pale džepne Venere, devojčice, što praksa potvrđuje. One će biti njihove devojčice, kojima je potrebna lova i zaštita.
Zanimljivo je kako voditeljka emisije „Šopingholičarke“ referiše na 50.000 dinara kao relativno beznačajnu sumu zaboravljajući da se radi o natprosečnoj plati u ovoj zemlji. Nemam nameru da se bavim socijalnom demagogijom, ali zaista je neverovatno da na televiziji čujete kako se neko divno obukao „za samo 50.000 dinara„. Takmičarke imaju pravo da zadrže kupljenu odeću, pa mu to dođe kao utešna nagrada za devojku koja gubi. Takođe je neverovatno, kako je za naše šopingholičarke granica između estradne i svakodnevne odeće nevidljiva. Videćete devojku koja sebi postavlja zadatak da se obuče za odlazak na slavu, pa se nakiti ko za nastup na Grandu. Eto, nikada mi nije palo na pamet da su ovdašnje slave podijum za prikazivanje modnih stilova. To je kombinacija patrijarhalnog tradicionalizma i savremenih i liberalnih modnih trendova. Moda je oznaka vremena, ali i individualnog stila, slobode, pa za sponzoruše zato možemo reći da predstavljaju tempiranu bombu za slavskom trpezom.
Ako je tačna ona rečenica čika Duška Radovića (a duboko verujem da jeste) da dečaci prave gluposti da bi fascinirali devojčice, onda se u tim naizgled krhkim šopingholičarkama kriju motivi za mnoge ovdašnje socijalne i kriminogene pojave. Malo je emisija koje su toliko polno definisane, jer sumnjam da bi nekom tinejdžeru bilo zanimljivo da duže od 2 minuta gleda neke ribe kako preturaju po garderobi ili posle vitlaju po tržnom centru. To je praktično hram ovih devojaka – mesto gde se predaju svojoj strasti, mesto gde one biraju, ali su istovremeno i birane, jer kupujući garderobu, one postaju roba koju budući sponzori kupuju za cenu krpica. Zato je devojkama život prikazan kao pista na kojoj se krećete namontirane ko novogodišnja jelka. Privatan život, vaša interesovanja, obrazovanje, vaš duh i ličnost čiji bi odraz moda mogla da bude – apsolutno su nevidljivi. Pa da za kraj poželim sreću onako kako je meni govorila baba – u zdravlju da pocepate!


Narodno pozorište je zakazalo Festival studentskih predstava završnih godina pa ga odložilo, zbog usaglašavanja repertoara. Iz razgovora sa učesnicima, nameće se drugi razlog


Da je za stvaranje scenskog spektakla ponekad dovoljno imati vrhunske igrače i obrazovanog, promišljenog koreografa, poručuju „Snovi“, nova plesna predstava u Madlenianumu


Hrvatska književnica i novinarka Slavenka Drakulić preminula je u 77. godini. Drakulić je bila jedna od najprevođenijih hrvatskih književnica, rođena je u Rijeci 4. jula 1949. i živela u Zagrebu i Stokholmu. Karijeru je počela kao novinarka, nakon završenih studija komparativne književnosti i sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Pisala je za "Start", zagrebački nedeljnik "Danas" i NIN i bila jedna od novinarki koje su uvele feminističke teme u javnu raspravu. Tim povodom, podsećamo se njenog intervjua koji je ona dala za "Vreme" prošle godine


U kojem smeru će otići mladi i AI, odluči će njih dvoje, bez nas - kaže Darko Macan, autor knjige „Sutra“ u kojoj iz budućnosti priča o sadašnjosti


Premijera filma „Na točkovima zaboravljenih snova“ na Festivalu u Šangaju, i učešće sedam filmova na Festivalu u Puli, veliki su uspesi domaćeg filma. Pitanje je da li ih Filmski centar Srbije s pravom prisvaja
Intervju: Radovan Lazić, tužilac
Kako je kontaminiran slučaj Veselina Milića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve