Kako se srpski svemirski program srozao na priču o lažiranim ispitima, odnosno kako je bilo moguće da student koji po zvaničnoj evidenciji Fizičkog fakulteta ima sedam položenih ispita, koji je napustio školovanje pre više godina i praktično izgubio status studenta, iznebuha upisuje doktorske studije u Švajcarskoj i dobija republičku stipendiju
„NASA lansira srpski satelit“; „Vojvođanski satelit poleće iz Kazahstana“, „Pomoć Ministarstva odbrane mladim naučnicima“ – samo su neki od bombastičnih naslova srpskih medija iz marta ove godine. Povod za ove napise bila je, za javnost, zaista nesvakidašnja vest: Stefan Vlajković, mladi naučnik iz Vrnjačke Banje, trenutno na doktorskim studijama u Cirihu, pokrenuo je inicijativu da se u Srbiji izgradi mikro satelit i za to dobio podršku od brojnih relevantnih institucija. „Srpski“ satelit bi bio jedan u grupi od 50 mikro satelita koji bi po projektu nazvanom „QB 50“ u orbitu poleteli 2015, prevashodno zarad meteoroloških istraživanja.
SAM SVOJ DEKAN: Stefan Vlajković
Ponos što će Srbija napokon dospeti u svemir je rastao: osim preciznih meteoroloških merenja, Vlajković je nalazio i druge moguće koristi od lansiranja ovog minijaturnog satelita, dimenzija 10x10x10 cm. Na svom sajtu o ovom projektu, predviđao je povezivanje sa „naprednim tržištem savremene elektronske i svemirske tehnike“, i posledično korišćenje i usvajanje tehnologije nano i mikro satelita. Dalje, projekat bi podstakao i „privlačenje inostranih studenata na naše univerzitete, što će direktno podići rejting naših obrazovnih ustanova“. Povrh svega, pomenuta je i mogućnost da automobilski gigant „Mercedes-Benz“ iskoristi satelit u razvijanju prototipa „automobila budućnosti“. Nije bilo razloga da se sumnja u ove krupne planove – Stefan je pohađao doktorske studije na elitnom ETH fakultetu u Cirihu (Švajcarski savezni institut za tehnologiju), a krajem 2011. je dobio stipendiju Republičkog fonda za mlade talente, dodeljenu najuspešnijim studentima koji školovanje nastavljaju u inostranstvu.
IMA ŠTA DA SE VIDI: „Vreme“ do zatvaranja broja nije uspelo da stupi u kontakt sa Stefanom Vlajkovićem, te će sledeća priča biti ponešto jednostrana. Možda Srbija i napravi satelit koji će se vinuti na nekoliko stotina kilometara od Zemlje, no, po svemu sudeći, taj projekat će proći bez Vlajkovićevog učešća. U petak 20. aprila, Fizički fakultet u Beogradu je podneo krivičnu prijavu protiv svog nekadašnjeg studenta Vlajkovića zbog lažiranja dokumenta o položenim ispitima. Pomenuti dokument na engleskom jeziku sugeriše da je Stefan položio 25 ispita na Fizičkom fakultetu sa svim desetkama, a pomogao mu je i da upiše doktorat u Švajcarskoj i dobije stipendiju Fonda od oko sedam hiljada evra. Odjednom je srpska svemirska priča postala mnogo prizemnija – kako je bilo moguće da student koji po zvaničnoj evidenciji Fizičkog fakulteta ima sedam položenih ispita (opet, sa svim desetkama), koji je napustio školovanje pre više godina i praktično izgubio status studenta, iznebuha upisuje doktorske studije u Švajcarskoj i dobija republičku stipendiju?
U nedostatku druge strane, neophodno je veoma pažljivo baratanje činjenicama, a one kažu sledeće: dr Ivan Dojčinović, prodekan za nastavu na Fizičkom fakultetu, koji je i podneo prijavu protiv Vlajkovića, kaže da ga je njegov bivši student posetio pre oko godinu dana (april 2011).
„On je prošle godine bio kod mene“, kaže Dojčinović za „Vreme“, „i tada doneo neke potpisane papire sa opisom predmeta za koje je tvrdio da ih je položio u Cirihu. Znajući da je reč o ETH-u, pogledao sam te ispite i rekao mu ‘Stefane, ovo je sve fenomenalno, ali meni treba sertifikat, zvaničan dokument sa spiskom ispita; ako su ovo ti ispiti, naravno da će sve biti priznato i kod nas’. Naravno, nikad se više nije pojavio“.
Šta se dalje dešavalo? U decembru je usledila dodela stipendija Fonda za mlade talente – na proslavi je Stefan Vlajković održao emotivan govor, u kome se zahvalio „na prilici da dostojno reprezentuje svoju zemlju“. Kraj govora je obeležio buran aplauz, ali i uzvik „Svaka čast!“, koji se oteo Snežani Samardžić-Marković, ministarki za omladinu i sport, koja je stajala iza laureata. Potom su u martu mediji oberučke prihvatili priču o satelitima, NASA i srpskom svemirskom programu, a na Fizičkom fakultetu je, kako kaže Ivan Dojčinović, počelo da se „šuška“:
„Naši studenti koji su bili na dodeli stipendija, Stefanova generacija ili nešto mlađi, skrenuli su mi pažnju da se sumnja da je on na doktoratu bez završenog fakulteta. Oni ga znaju, on je takav oduvek bio, agilan, pokreće inicijative, ima ideje, ali sa dozom neozbiljnosti i potrebe za ličnom promocijom. Ja sam potvrdio da nije završio fakultet i da je dao veoma malo ispita. Meni je bilo bitno da fakultet nije umešan ni na koji način, jer, lako je moglo da se desi da je Stefan stvarno dao tu razliku u ispitima u Švajcarskoj, i onda ne bi bilo nikakvih problema. Tada sam uputio zvaničan dopis Fondu za mlade talente, oni su mi dali dokumentaciju na uvid, pogledali smo, i imalo je šta da se vidi“, kaže Dojčinović.
„Vreme“ je imalo uvid u sporan dokument Vlajkovićeve prijave za stipendiju: za razliku od sedam zvaničnih, dokument koji je Vlajković priložio Fondu za mlade talente nabraja 25 položenih ispita sa svim desetkama (od kojih su „Meteorologija“ i „Teorija elementarnih čestica“ sa različitih smerova); na dnu je prodekan Dojčinović potpisan kao dekan, i „udaren“ je pečat Fizičkog fakulteta. Međutim, upravo potpis i pečat rečito govore da sa dokumentom nešto nije u redu: dr Dojčinović se potpisuje prezimenom, srednjim slovom i imenom; na dokumentu stoji potpisano prezime, srednje slovo i pola ćiriličnog slova ‘I’ – „Ovako se niko živ ne bi potpisao. Tu je verovatno bio neki pečat, i on je samo uzeo onoliko koliko mu je odgovaralo. Kada se malo bolje zagleda, vidi se da je potpis kopiran sa nekog dokumenta“, primećuje Dojčinović. Najzad, i pečat ne valja: jeste pečat Fizičkog fakulteta, ali „neki praistorijski“, kako kaže prodekan za nastavu, uzimajući u obzir da je fakultet zamenio svoj pečat pre nekoliko godina.
„NA OKO KOMLETNO…“: „Ovo čak nije ni falsifikat, već dečja igra, toliko je neozbiljno urađeno. On je stavio u tekst ono što mu je odgovaralo, onda iz Fotošopa ubacio dve sličice, odštampao u boji i to je to. Samo je trebalo da dokument vidi neko odgovorno lice i da se na ovo reaguje. Naša ministarstva generalno pate od zaobilaženja institucija – postoje univerziteti, odgovarajući fakulteti, i umesto da ih konsultuju i uključe kao najrelevantnije organe, oni njima rade iza leđa. Zar je bio problem da Fond mene, kao odgovorno lice, nazove i upita da li je sve korektno? Oni su dobili dokumentaciju, i na osnovu nje dodelili stipendiju, i sad je problem kako je to prošlo. Pa, prošlo je, i to na engleskom. Postavlja se pitanje što su uopšte primili dokument na engleskom u zemlji Srbiji, ali i to je priča za sebe“, zaključuje Ivan Dojčinović.
Stefanovo ime se zbilja nalazi na sajtu švajcarskog ETH-a, kao istraživača u Laboratoriji za fizičku hemiju. Prema propisima ETH-a, pravo na prijavu za doktorske studije, između ostalog, imaju i osobe sa univerzitetskom diplomom jednakom master diplomi ETH-a, u pogledu sadržaja, obima i značaja gradiva. Nije daleko od pameti da je pomenuti dokument na engleskom bio od velikog značaja za upis Vlajkovića na doktorske studije u školskoj 2011/2012, ali to tek treba istragom da se utvrdi. I u Fondu za mlade talente ne žele da previše zalaze u detalje, jer, kažu, sada je slučaj u rukama policije i tužilaštva. Ipak, za „Vreme“ Miloš Radosavljević iz Fonda tvrdi da je Vlajković „imao na oko kompletnu dokumentaciju“, da je sporni papir imao „sve elemente originalnog dokumenta – pečat fakulteta i potpis“, te da bi dalji pregled zahtevao „veštake koji bi razmatrali da li je pečat važeći ili nije“. Radosavljević dodaje i da svu dokumentaciju pregledaju stručna komisija i Radna grupa Fonda i da je u dosadašnjoj praksi, od 8500 stipendista Fonda ovo bio prvi slučaj falsifikovanja. Na pitanje zbog čega se ne uvede rutinska kontrola kandidata u saradnji sa matičnim fakultetom, Radosavljević odgovara: „Do sada nije bilo takve vrste provera, jer su kandidati bili obavezni da dostave ili originalne dokumente, ili u sudu overene kopije diplome, pošto za njih ne tražimo original. To je sa stanovišta državnog organa bilo dovoljno – da neko ima original, ili overenu fotokopiju.“
Pokazaće se da li će ovaj novi neuspešni „slučaj satelit“ makar poboljšati saradnju između državnih institucija. No, i jedan drugi državni organ ima minimalne zahteve. Dragan Šutanovac, ministar odbrane, bio je jedan od onih koji su se „zagrejali“ za priču o srpskom satelitu, makar i minijaturnom. Na svom Tviter nalogu (@SutanovacDragan), na pitanje da prokomentariše skandal koji se desio, ministar odgovara: „Videćemo šta je skandal, i da li je priča o satelitu istinita. Mi smo zainteresovani za projekat, a ne za diplomu naučnika.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!