

Pregled nedelje
Život u mafijaškoj državi
U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija


Privatnost više ne postoji, a ni tajnama se ne piše ništa bolje, kako privatnim tako i onim državnim. To je verovatni epilog najnovijeg skandala koji drma svet, ako je to dobar izraz za provaljivanje najčuvanijih podataka SAD od strane jednog službenika, o čemu se u ovom broju „Vremena“ piše opširnije na stranama 60. i 61.
Pomenute državne tajne su zapravo tuđe tajne koje su SAD tajno prikupljale, a pre svega informacije o sopstvenim građanima, njihovim navikama i dnevnim rutinama, sve što se može saznati na osnovu logova vašeg telefona ili iz vaših elektronskih poruka ili onoga što sejete po društvenim mrežama. Ako imate posla sa ozbiljnom državom, od nje više ništa ne možete sakriti. A možda ni od privatnog detektiva kojeg je angažovao vaš partner, šef ili neko treći.
Ne postoje ta četiri zida među kojima ste sigurni. Kud ćete bolji primer od samog Edvarda Snoudena, momka u središtu razotkrivanja stravičnih razmera američkog špijuniranja. Budući da su kroz njegov kompjuter prolazili najrazličitiji tajni podaci, Snouden zna štošta o njihovom prikupljanju. Prema svedočenjima novinara „Gardijana“ kojima je poverio svoju priču, kada se loguje na kompjuter on preko glave i ekrana prebacuje ćebe, kako niko sem njega ne bi video koji pasvord kuca.
Naravno, kada koristite laptop sa kamerom, ne možete biti sigurni da ona nije pod tuđom kontrolom, čak ni kada je računar isključen. A isto važi i za mobilni telefon. Zapravo smo se sami okružili velikim brojem uređaja koji mogu da nas snimaju i odaju našu trenutnu poziciju preko GPS-a ili baznih stanica mobilne telefonije. Sve što moćna država treba da uradi jeste da od operatera sudskim nalogom iznudi podatke o tome koga ste zvali i odakle, kome ste slali poruke i kada i sa kojih ste se mesta uključivali u mrežu. Sadržaji razgovora i poruka zahtevaju već drugu vrstu naloga, onaj za prisluškivanje, ali već iz vašeg kretanja i kontakata može se štošta zaključiti.
I to se ne odnosi samo na građane Sjedinjenih Država, jer je američka vlada navodno logove tražila od svih velikih provajdera poput Majkrosofta, Gugla, Jahua. Ako koristite Fejsbuk, Tviter, Skajp, Džimejl – vi ste meta. Sve te kompanije registrovane su u Americi, podležu tamošnjim zakonima i dužne su da izvršavaju sudske naloge američkih vlasti. Uključujući i zahtev da predaju logove sa vašim podacima. Ne bi li sačuvale poverenje korisnika, ove kompanije se brane da ništa slično nisu radile, ama nevešto.
A po neameričkim medijima pokrenula se po prvi put rasprava o tome šta njihovi građani koriste na internetu, čije je to i kome služi. Sada će se koplja lomiti oko toga mogu li kompanije da sačuvaju biznis tako što će bolje štititi vašu privatnost ili država mora da promeni način manipulacije sa tajnim podacima jer se već drugi put u samo pet godina suočava sa činjenicom da frustrirani pojedinac, sitan šraf u sistemu, presnimava i u javnost iznosi nešto što predstavlja najbolje čuvane tajne i to u enormnim količinama.
Cinici bi rekli da je ovo samo još jedna američka zavrzlama sa ko zna kakvim ciljem, kao što tvrde i za Vikiliks. Za svaki slučaj, pokrivajte se kada kucate pasvord.


U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija


Milo Đukanović vladao je Crnom Gorom 32 godine. Vučić bi bar toliko da mešetari Srbijom, znači još jedno 18 godina – policijskom silom, tajnim službama, paravojnim partijskim formacijama, zauzdanim pravosuđem i pobesnelim tabloidima


Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru


Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara


Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve