Iskorači gospodin sa šešir, na prsa krst ko orden, smače šešir, naturi šajkaču, dade pozdrav dijaspore iz Njujorka: Sloboda, od Zlatibora do Tokija!
Posle februarske narodne mobe, Najveća panoramska gondola na svetu – 9 kilometara, u koju Čajetina ulaže 13 miliona evra – na istom je. Država izbegava da pečati potrebne dozvole, Čajetina, sa predsednikom Milanom Stamatovićem, ne odustaje.
Mada je pred februarsku mobu Ministarstvo građevine javilo da podržava izgradnju, i da je izdalo dozvolu za poslednju fazu Gondole, na Torniku, te da se dozvola ne može izdati na zemljištu gde nisu rešena imovinska pitanja, u Čajetini vele da tu dozvolu nisu videli, i pitaju zašto država zemljište na trasi Gondole, koje je na anonimnom vlasniku privatizivanog PK „Zlatiborac“, ne prevede na opštinu, jer Gondola nije privatna, već državna i narodna.
Kako je sve u klinču, Čajetina, umesto Prvomajskog uranka, pozvala na Svesrpsku narodnu mobu, u kojoj će učestvovati 20.000 građana iz cele Srbije, jer je to jedini način da se započne izgradnja najveće investicije u Čajetini, čiju izgradnju koče i zaustavljaju državne institucije i pojedinci bliski vlasti. Poručili da će simbolično pokazati odlučnost da realizuju najveći razvojni projekat u srpskom turizmu, najveću panoramsku gondolu na svetu, vrednu 13 miliona evra, koju opština Čajetina sama finansira.
Na mobu, pored građana, pozvali i opozicione kandidate na proteklim izborima za predsednika Srbije, predstavnike sindikata, SPC, nevladine organizacije i udruženja građana, učesnike studentskih i građanskih „Protesta protiv diktature“… Lično predsednik opštine Milan Stamatović, pred Prvomajski koncert Zdravka Čolića na Zlatiboru, se zahvalio umetniku za sve što je uradio za Zlatibor, i ponudio mu da bude promoter Gondole, obećavši da će na gondoli brendirati jednu kabinu sa Čolić imenom i likom…
PODIGNUT KRAMP: Takoreći centar Zlatibora, plato iznad pijace, postavljena bina, daske pod, na bini beli transparent, Stop diskriminaciji, Slobodna teritorija Čajetina. U reči Stop, Vučić silueta u stop saobraćajnom znaku. Na bini mikrofoni, ispred postrojene kamere, levo gondole kabina, desno nekoliko stolova na kojima smotane zastave, sanduci sa vodom, pun karton sa dvolitarskim flašama domaće rakije… Reporter ubeleži da ne bilo, kao u februaru, ‘leba, pršute, pečenja, žutih i crvenih sokova…
DRUGO OVOGODIŠNJE KOPANJE: Podrška iz Arilja;…
Na plato prva stupi kolona iz Arilja, sa bele majice sa natpisom Arilje za Stamata, upadoše u sto sa zastavama, jedan od njih uze veli da ih došlo trideset, sami se organizovali, još reče da se drugačije nije moglo, mora se ‘vako. Preko zvučnika je tuk’o domoljubni „Marš na Drinu“, sa druge strane stiže kolona, napred bubnjari, majice Zlatiborska moba 2017, lično predsednik Opštine Stamatović, svečana akcijaška teget košulja, do njega jedan sa podignutim krampom, do njega i mnoštvo zastava, direktorka JP „Zlatna gondola“, još kovrdžava, crne kožne pantalone, bela košulja, radni kožni prsluk, so jagnjeće okovratno krzno.
Stamatović stade sa svoja kolona, uzeše mu, sa lični fotografi, prilaze akcijaši sa užu i širu familiju. Bi tu pozdravljanja i slikavanja, onaj sa podignutim krampom, ovisno o potrebama, je iz stajanja prelazio u čučanj, do Stamatovića se primače krupan gospodin sa šešir, jelenska koža jaknu, sa indijanski vez, oko krupnog vrata deb’o lanac na kome ko orden krst.
Žensko sa bine, sa samo na prvi pogled neurednu frizuru, javi da će za 15 minuta početi program, prođe 15 minuta, isključiše muziku, uključiše se kamere, na binu, sa svi saradnici, gospodin sa šešir, orden krst, stupi gospodin Stamatović. Javi se ono žensko sa samo naizgled neurednu frizuru: Dame i gospodo, danas čemo početi izgradnju naše Zlatne gondole, najveće na svetu, danas počinje Svesrpska narodna moba, naša gondola će svakog sata prevoziti 600 putnika, i imaćemo 10 miliona noćenja i milion gostiju…
Žensko pozdravi vojni i policijski sindikat, studente iz Užica, građane iz cele Srbije, goste iz Kine i Rusije… sve koji nam pomažu da sačuvamo narodnu imovinu… Onda žensko najavi da će se u ime dijaspore iz Amerike obratiti Đukanović Milivoje. Iskorači gospodin sa šešir i krst ko orden, uz reči, Da skinem ovo američko đubre, smače šešir i namače šajkaču, pa se javi: Pomaže bog braćo Srbi, drago mi je što mogu doći ovde iz Njujorka na ovu prelepu planinu, na jedinu slobodnu teritoriju u Srbiji. Hvala bratu Stamatu, što je omogućio da delić Srbije bude slobodan, i daće bog da bude slobodno od Vardara, preko Kosova, do Subotice, moje Dinare… Nastavi da projekat sjajan, živeo u Švajcarskoj, zna šta je gondola, šta je turizam, zato treba da postave te temelje, beton, stubove, da to krene, i da gondola zaživi, završi jedinstvenom dijaspora porukom: Daće bog da Zlatibor ne bude jedina slobodna teritorija, Od Zlatibora do Tokija! Svi dadoše aplauze i ovacije.
Voditeljka reče, A sada, gospodin Milan Stamatović! Stamatović sve pozdravi, zahvali na hrabrosti, reče da 10 godina upozoravaju institucije da ne rade kako treba, ukrali su jezero od naroda, pokušavaju da otmu hiljade hektara zemljišta. Sve to rade ministri, građevine, pravde i policije, pa upita, A ko je postavio ministre, narod odgovori: Uaaa Vučiću! Gospodin dijaspora, iz stava za aplauz, sa obe ruke uvis, na levoj 16 raznobojnih brojanica, na desnoj golem sat u crne i zlato boje, dade veliki aplauz.
FANTASTIČNI UTISCI: Stamatović nastavi da je zemlja kojom treba da prođe gondola vlasništvo Srbije, a da njima država poručuje da hoće da grade na tuđoj zemlji, pa čija je Srbija. Ako neko, pa bila to država, krade zemlju i tera mlade preko granice, njihovo je da se suprotstave. Sve što su pokušali, ne vredi, ne daju im dozvolu za gradnju, ako do Đurđevdana ne dobiju građevinsku dozvolu, poziva sve koji podržavaju Srbiju da odu pred Ministarstvo građevine, i tu zatraže dozvolu. I neće odustati, to je poruka režimskim raspikućama, neće odustati, nastaviće, sada će krenuti sa građevinskim mašinama, mogu da ih hapse, neće stati, možda ih je, po njima, malo, ali ih je dovoljno, Zlatiborci su to koji se ne prodaju za sendvič, da zaštite narodnu imovinu, uvek će biti prisutna kritična masa koja će zaštititi one koji rade… I neće stati dok ne završe gondolu, dok ih ne budu pozvali da se voze gondolom, svi oni koji su dali podršku imaće pravo na besplatnu prvu vožnju…
…Stamatović, Boško Obradović i Indijanski vez
Kad svi dadoše aplauz i mahanje zastavama, sve siđe na padinu ispod platoa. Podeliše nešto krampova, udariše po ledini. Sa druge strane se upališe buldožeri, kamioni, bageri. U zastave stiže jedan bager i poče da rovi zemlju. Nekolicina pređe na disciplinu penjanja na bager, mahanja zastavama. To uze traje, mahanje zastavama, slikavanje. Ozgo se, u praznično belu košulju pojavi Dveri Boško Obradović. I on bi spreman za slikavanje.
Gospodin Boško Dveri je stajao i slikavao se sa svoji, gospodin Stamatović je napredovao ozdo, zastajkujući da se slikava sa njegovi. Kovrdžava direktorka Gondole je sve vukla za rukav Stamatović gospodina, diskretno mu pokazujući na Dveri gospodina, no, do susreta ne dolazilo. I gospodin Dijaspora, bez šešir, i bez šajkaču, je prišao Bošku gospodinu, koji mu je rekao da su njih dvojica istomišljenici, ali Stamatović gospodin jok, nikako stigne, džaba ga diskretno vukla Kovrdžava direktorka. A onda je gospodin sa tetoviranu zelenu detelinu na vrat doveo Stamatović gospodina do gospodina Dveri Boška. I pade tri puta pozdravljanje, ostalo razumevanje.
Onda se, gore, na platou, Stamatović gospodin završno obratio kamerama. Utisci su fantastični, ovo je jasna poruka režimu da im daju pravo na rad i građevinsku dozvolu. Preču pitanje koliko bilo ljudi, a bila dobra ‘iljadarka, nastavi da ih vlast zamajava, šalje od ministarstva do ministarstva, blokirano je 10 miliona evra koje uložili u opremu, da li je u pitanju politička diskriminacija, ili nešto drugo, na državi je da kaže… Podržali su ih svi opozicioni kandidati, imaju podršku za ono što rade, videli su gospodina Boška, čuo se sa timovima Saše Jankovića i Vuka Jeremića, podržali ih, ostale nisu ni zvali…
Završno pade kiša, nasta razlaz, građevinske mašine ostadoše na položaju. Ariljci se skloniše od kiše do stola sa rakijom. Svi natočiše po čašu od dva deci. Pa složno viknuše, Ooo! I viknuše, Ej Milane, Milane/ Ti si ponos otadžbine/ S tobom se pesma ori/ Za pravdu se Milan bori/ Ko anđeo imaš lik/ domaćin i pobednik…
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Srbi će morati da odgovore na pitanje na koje su morali i Mađari – da li prihvataju da su ono što jesu, ni manje ni više… To u intervjuu za novi dvobroj „Vremena“ kaže istoričar Stefano Botoni koji poredi političku situaciju u Srbiji i Mađarskoj
Sve naprednjačke kampanje: Pevaj i kad ti se plače
Šatre sa džigera-muzikom, prasetinom i alkoholisanjem pojavljivale su se u nekom obliku tokom cele radikalsko-naprednjačke karijere, a u ovoj predizbornoj kampanji, bar se tako sada čini, postaju njen najvažniji element. Nije sramota biti siromašan i neobrazovan, glavna je poruka te kampanje. Kada pevaju i plešu pod šatrama, naprednjaci poručuju da su i oni slični raji. Imaju nešto malo više para, ali mani to. A oni drugi – studenti, obrazovani i ostali – bogata su đubrad koja čita nekakve opasne knjige, sluša narkomansku muziku i hoće da se dokopa vlasti kako bi raji oduzeli sve što ima. Kako bi se reklo – nismo imali ništa, a onda su došli okupatori i uzeli nam sve
Cela Srbija je išarana parolama da su studenti ustaše (vidi slike) ili da je to rektor beogradskog univerziteta Vladan Đokić. Funkcioneri vlasti rutinski koriste ovu reč, čak i najviši, poput gradonačelnika Niša ili brojnih odbornika SNS-a širom Srbije. Kako je režim slabio i sve više ulazio u poziciju ranjene zveri sabijene u ćošak, tako su se i planovi pretvarali u stihiju. Radikalski jurišnici, inače ne baš poznati po inteligenciji i obrazovanju, preuzeli su inicijativu, delom iz straha za sopstvene pozicije, delom iz želje da se umile gazdi
Stoji činjenica da je, u celini gledano, protivnika ove vlasti u Srbiji nesumnjivo više od podržavalaca. I to čak za nekih desetak procenata. Uostalom, nezavisno od ovih stranačkih rejtinga, pogledajte na primer, rezultate odgovora na pitanje o Ekspu
“Nova vlast u Budimpešti je izuzetno besna na političke elite mađarske manjine u susednim zemljama. Poruka upućena Ištvanu Pastoru i Kelemenu Hunoru u Rumuniji bila je jasna: ‘Sada ćete da ućutite i slušate naređenja. Neće vam biti prijatno. Dobićete znatno manje novca pod neuporedivo oštrijim uslovima, jer ste od prvog minuta bili lojalni, entuzijastični saučesnici Orbana i ko zna kojih sve lokalnih diktatora u regionu.’… U današnjim okvirima, glas mađarske dijaspore u Berlinu će za Budimpeštu verovatno nositi veću političku težinu od glasa Mađara u Subotici. To jeste politički škakljivo, ali to je ideja nacionalnog identiteta konačno usidrena u 21. vek – svesno odvojena od toksične prošlosti koja nam je trovala društvo decenijama”
Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?
Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.