

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju
Lik i djelo, tačnije ratni put Tomislava Merčepa, visokog funkcionera u MUP Republike Hrvatske, izazivao je, a izaziva i dalje, brojne kontroverze. Krećući se iz Baranje preko Vukovara, Gospića i Pakraca, pominjan je kao spasilac (osim u Vukovaru), beskompromisni ćvrstorukaš koji preokreće ratnu sreću, ali i kao komadant iza kojeg su ostajali leševi civila i ratnih zarobljenika. Merčepu se tako pripisuju slučaj u Sotinu kraj Vukovara (noćna odvođenja i ubijanja civila), spaljena srpska sela u okolici Gospića i masovna grobnica civila (oko četrdesetak leševa) nedaleko od Perušića, privatni zatvor u rukama njegovih ljudi u Pakračkoj Poljani, itd. Iako nitko nije mogao dokazati, a možda ni htio, direktnu Merčepovu odgovornost za pomenute zločine, nepobitno je da su se oni dešavali na teritorijalna pod kontrolom njegovih trupa.


Prilog koji objavljujemo do sada nije postojao u elektronskoj arhivi nedeljnika.
Ipak, Tomislav Merčep se u zimu 1991, zajedno sa svojom poluprivatnom policijskom jedinicom, našao u žiži pažnje hrvatske javnosti nakon nestaka i. kako se kasnije pokazalo, ubojstva aktivistice Hrvatske demokratske stranke iz Rijeke. Službena verzija cijele te priče nikad nije objavljena, ali prema navodima „neslužbenih, dobro obaviještenih izvora“, tekla je otprilike ovako. Pomenuta aktivistica se bavila ilegalnim naoružavanjem hrvatskih snaga i pri tom, za razliku od većine sličnih dilera, ispoljavala nevjerojatno poštenje. U to vrijeme hrvatske oružane snage se stvaraju na principu štapa i kana-pa, česte su pronevjere, tako da se mnogi domoljubi privatni nabavljači, odlučuju da posebnim kanalima upućuju oružje onome tko se stvarno bori. Aktivistica HDS je radila sa jedinicom Tomislava Merčepa, a zla kob ju je zadesila krajem 1991, kada je došla u Zagrebu na skup svoje stranke i odsjela u hotelu „Dubrovnik“ na Trgu bana Jelačića. Kako se navodi, bila je veoma ljuta na svoje pulene pošto je saznala za njihove brojne malverzacije s oružjem i spremna da čitavu stvar raščisti u javnosti do kraja. Dan nakon skupa, izišla je iz hotela i više se nikad nije vratila. Službena istraga je pokazala daje ubijena sa dva metka u glavu na Velesajmu, te potom pokopana u Pakračku poljanu gdje se u to vrijeme nalazi zapovjedništvo Tomislava Merčepa. Pokazalo se, dalje, da se u ovom mjestu nalazi i zatvor za ratne zarobljenike, ali i Srbe civile. Pojavili su se i svjedoci koji su pričali o mučenjima koje su radili Merčepovi policajci, kako su likvidirali zarobljenike prethodno ih natjeravši da sebi iskopaju grobove, kako su nalaže-ni leševi starica po jarcima u srpskim selima nakon što bi ova jedinica prošla… Ispostavilo se. još, da se u Pakračkoj poljani nalaze i najmanje dvije masovne grobnice civila i ratnih zarobljenika. Kako se saznavalo, hrvatske vlasti su ispitale sve ove navode neki od mještana su govorili kako su vidjeli patologe kako kukama izvlače leševe iz obližnjeg ribnjaka ali, službeno ništa nije objavljeno, niti je tko, koliko se zna, odgovarao. Ipak. jedinica Tomislava Merčepa je rasformirana, a njeni pripadnici su razbacani po tada aktualnim ratištima. Sam Tomislav Merčep je ostao visoki funkcionar MUP Hrvatske, a na toom položaju se nalazi i danas.




Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve