Lik i djelo, tačnije ratni put Tomislava Merčepa, visokog funkcionera u MUP Republike Hrvatske, izazivao je, a izaziva i dalje, brojne kontroverze. Krećući se iz Baranje preko Vukovara, Gospića i Pakraca, pominjan je kao spasilac (osim u Vukovaru), beskompromisni ćvrstorukaš koji preokreće ratnu sreću, ali i kao komadant iza kojeg su ostajali leševi civila i ratnih zarobljenika. Merčepu se tako pripisuju slučaj u Sotinu kraj Vukovara (noćna odvođenja i ubijanja civila), spaljena srpska sela u okolici Gospića i masovna grobnica civila (oko četrdesetak leševa) nedaleko od Perušića, privatni zatvor u rukama njegovih ljudi u Pakračkoj Poljani, itd. Iako nitko nije mogao dokazati, a možda ni htio, direktnu Merčepovu odgovornost za pomenute zločine, nepobitno je da su se oni dešavali na teritorijalna pod kontrolom njegovih trupa.
Prilog koji objavljujemo do sada nije postojao u elektronskoj arhivi nedeljnika.
Ipak, Tomislav Merčep se u zimu 1991, zajedno sa svojom poluprivatnom policijskom jedinicom, našao u žiži pažnje hrvatske javnosti nakon nestaka i. kako se kasnije pokazalo, ubojstva aktivistice Hrvatske demokratske stranke iz Rijeke. Službena verzija cijele te priče nikad nije objavljena, ali prema navodima „neslužbenih, dobro obaviještenih izvora“, tekla je otprilike ovako. Pomenuta aktivistica se bavila ilegalnim naoružavanjem hrvatskih snaga i pri tom, za razliku od većine sličnih dilera, ispoljavala nevjerojatno poštenje. U to vrijeme hrvatske oružane snage se stvaraju na principu štapa i kana-pa, česte su pronevjere, tako da se mnogi domoljubi privatni nabavljači, odlučuju da posebnim kanalima upućuju oružje onome tko se stvarno bori. Aktivistica HDS je radila sa jedinicom Tomislava Merčepa, a zla kob ju je zadesila krajem 1991, kada je došla u Zagrebu na skup svoje stranke i odsjela u hotelu „Dubrovnik“ na Trgu bana Jelačića. Kako se navodi, bila je veoma ljuta na svoje pulene pošto je saznala za njihove brojne malverzacije s oružjem i spremna da čitavu stvar raščisti u javnosti do kraja. Dan nakon skupa, izišla je iz hotela i više se nikad nije vratila. Službena istraga je pokazala daje ubijena sa dva metka u glavu na Velesajmu, te potom pokopana u Pakračku poljanu gdje se u to vrijeme nalazi zapovjedništvo Tomislava Merčepa. Pokazalo se, dalje, da se u ovom mjestu nalazi i zatvor za ratne zarobljenike, ali i Srbe civile. Pojavili su se i svjedoci koji su pričali o mučenjima koje su radili Merčepovi policajci, kako su likvidirali zarobljenike prethodno ih natjeravši da sebi iskopaju grobove, kako su nalaže-ni leševi starica po jarcima u srpskim selima nakon što bi ova jedinica prošla… Ispostavilo se. još, da se u Pakračkoj poljani nalaze i najmanje dvije masovne grobnice civila i ratnih zarobljenika. Kako se saznavalo, hrvatske vlasti su ispitale sve ove navode neki od mještana su govorili kako su vidjeli patologe kako kukama izvlače leševe iz obližnjeg ribnjaka ali, službeno ništa nije objavljeno, niti je tko, koliko se zna, odgovarao. Ipak. jedinica Tomislava Merčepa je rasformirana, a njeni pripadnici su razbacani po tada aktualnim ratištima. Sam Tomislav Merčep je ostao visoki funkcionar MUP Hrvatske, a na toom položaju se nalazi i danas.
Represija se pojačava. Sada već imamo pritvaranja, zatvaranja, i toga će biti sve više. To pokazuje da je režim svestan da više nije u toliko komotnoj poziciji. Onaj deo opozicije koji je iskren mora da shvati da uobičajeni metodi borbe neće dati rezultat. I sada je pitanje: da li smo mi na to spremni ili nismo? Ako nismo, onda da se svi povučemo svojim kućama i da pustimo da ovaj vlada doživotno
Opozicionari su policajce pozivali da skinu šlemove i odlože “antiterorisitičku” aparaturu, ili da se bar vrate u zgradu, iznutra je zaštite i da ne prave bespotrebni cirkus i metež. Na trenutke je situacija bila na ivici ozbiljnijeg incidenta. Jedna fotografija je izazvala veliku pažnju javnosti: bakica iz lokalnog pokreta “Bravo” čuvala je pendrek i balistički štit jednog policajca koji je otišao do toaleta. Još jedan kuriozitet: neki advokati koji su krenuli u sud na ročišta zadržali su se ispred suda, u znak podrške poslanicima – donosili su im vodu iz obližnje trafike. I nama je prekardašilo, reći će jedan. Kako bilo, blokada je bila uspešna
U Novi Sad predsednik Srbije nije došao zbog četrnaest mrtvih (u međuvremenu je taj broj porastao na petnaest). Ali došao je jer su tokom protesta oštećene prostorije Srpske napredne stranke, pokazavši da su mu prozori, a ne ljudi, prioritet. A onda se slikao na sahrani dve devojčice i njihovog dede, žrtava pada nadstrešnice na Železničkoj stanici
U jeku borbe za očuvanje kakvog takvog kredibiliteta vladajuće partije, Aleksandar Vučić, član SNS-a i predsednik Srbije, uglavnom se bavi i svojim omiljenim poslom – političkim intrigama i smicalicama iza kulisa
Džaba vam upinjanje da dokažete da visoka korupcija postoji u Srbiji. Ona je, jednostavno, nezamisliva. A onda padne nadstrešnica sveže renovirane železničke stanice (na slici) i ubije 15 ljudi. I pukne mehur i iz njega počnu da kuljaju laži, krađa, kriminal i korupcija
Kako se, na prvi znak da se otpor može organizovati drukčije nego mirnim šetnjicama, sad najednom vlast i njeni telali dosetiše da „batina ima dva kraja“?
Ministar kulture Nikola Selaković mora da bira između zakona i interesa investitora koji hoće da ruše Generalštab, a koji očigledno zastupa predsednik Vlade Republike Srbije Miloš Vučević
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
