Lik i djelo, tačnije ratni put Tomislava Merčepa, visokog funkcionera u MUP Republike Hrvatske, izazivao je, a izaziva i dalje, brojne kontroverze. Krećući se iz Baranje preko Vukovara, Gospića i Pakraca, pominjan je kao spasilac (osim u Vukovaru), beskompromisni ćvrstorukaš koji preokreće ratnu sreću, ali i kao komadant iza kojeg su ostajali leševi civila i ratnih zarobljenika. Merčepu se tako pripisuju slučaj u Sotinu kraj Vukovara (noćna odvođenja i ubijanja civila), spaljena srpska sela u okolici Gospića i masovna grobnica civila (oko četrdesetak leševa) nedaleko od Perušića, privatni zatvor u rukama njegovih ljudi u Pakračkoj Poljani, itd. Iako nitko nije mogao dokazati, a možda ni htio, direktnu Merčepovu odgovornost za pomenute zločine, nepobitno je da su se oni dešavali na teritorijalna pod kontrolom njegovih trupa.
Prilog koji objavljujemo do sada nije postojao u elektronskoj arhivi nedeljnika.
Ipak, Tomislav Merčep se u zimu 1991, zajedno sa svojom poluprivatnom policijskom jedinicom, našao u žiži pažnje hrvatske javnosti nakon nestaka i. kako se kasnije pokazalo, ubojstva aktivistice Hrvatske demokratske stranke iz Rijeke. Službena verzija cijele te priče nikad nije objavljena, ali prema navodima „neslužbenih, dobro obaviještenih izvora“, tekla je otprilike ovako. Pomenuta aktivistica se bavila ilegalnim naoružavanjem hrvatskih snaga i pri tom, za razliku od većine sličnih dilera, ispoljavala nevjerojatno poštenje. U to vrijeme hrvatske oružane snage se stvaraju na principu štapa i kana-pa, česte su pronevjere, tako da se mnogi domoljubi privatni nabavljači, odlučuju da posebnim kanalima upućuju oružje onome tko se stvarno bori. Aktivistica HDS je radila sa jedinicom Tomislava Merčepa, a zla kob ju je zadesila krajem 1991, kada je došla u Zagrebu na skup svoje stranke i odsjela u hotelu „Dubrovnik“ na Trgu bana Jelačića. Kako se navodi, bila je veoma ljuta na svoje pulene pošto je saznala za njihove brojne malverzacije s oružjem i spremna da čitavu stvar raščisti u javnosti do kraja. Dan nakon skupa, izišla je iz hotela i više se nikad nije vratila. Službena istraga je pokazala daje ubijena sa dva metka u glavu na Velesajmu, te potom pokopana u Pakračku poljanu gdje se u to vrijeme nalazi zapovjedništvo Tomislava Merčepa. Pokazalo se, dalje, da se u ovom mjestu nalazi i zatvor za ratne zarobljenike, ali i Srbe civile. Pojavili su se i svjedoci koji su pričali o mučenjima koje su radili Merčepovi policajci, kako su likvidirali zarobljenike prethodno ih natjeravši da sebi iskopaju grobove, kako su nalaže-ni leševi starica po jarcima u srpskim selima nakon što bi ova jedinica prošla… Ispostavilo se. još, da se u Pakračkoj poljani nalaze i najmanje dvije masovne grobnice civila i ratnih zarobljenika. Kako se saznavalo, hrvatske vlasti su ispitale sve ove navode neki od mještana su govorili kako su vidjeli patologe kako kukama izvlače leševe iz obližnjeg ribnjaka ali, službeno ništa nije objavljeno, niti je tko, koliko se zna, odgovarao. Ipak. jedinica Tomislava Merčepa je rasformirana, a njeni pripadnici su razbacani po tada aktualnim ratištima. Sam Tomislav Merčep je ostao visoki funkcionar MUP Hrvatske, a na toom položaju se nalazi i danas.
