
Izbori 2026.
Čistilište na izborima: Dačić, Đilas, Jovanović idu u istoriju
Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih
Lik i djelo, tačnije ratni put Tomislava Merčepa, visokog funkcionera u MUP Republike Hrvatske, izazivao je, a izaziva i dalje, brojne kontroverze. Krećući se iz Baranje preko Vukovara, Gospića i Pakraca, pominjan je kao spasilac (osim u Vukovaru), beskompromisni ćvrstorukaš koji preokreće ratnu sreću, ali i kao komadant iza kojeg su ostajali leševi civila i ratnih zarobljenika. Merčepu se tako pripisuju slučaj u Sotinu kraj Vukovara (noćna odvođenja i ubijanja civila), spaljena srpska sela u okolici Gospića i masovna grobnica civila (oko četrdesetak leševa) nedaleko od Perušića, privatni zatvor u rukama njegovih ljudi u Pakračkoj Poljani, itd. Iako nitko nije mogao dokazati, a možda ni htio, direktnu Merčepovu odgovornost za pomenute zločine, nepobitno je da su se oni dešavali na teritorijalna pod kontrolom njegovih trupa.

Prilog koji objavljujemo do sada nije postojao u elektronskoj arhivi nedeljnika.
Ipak, Tomislav Merčep se u zimu 1991, zajedno sa svojom poluprivatnom policijskom jedinicom, našao u žiži pažnje hrvatske javnosti nakon nestaka i. kako se kasnije pokazalo, ubojstva aktivistice Hrvatske demokratske stranke iz Rijeke. Službena verzija cijele te priče nikad nije objavljena, ali prema navodima „neslužbenih, dobro obaviještenih izvora“, tekla je otprilike ovako. Pomenuta aktivistica se bavila ilegalnim naoružavanjem hrvatskih snaga i pri tom, za razliku od većine sličnih dilera, ispoljavala nevjerojatno poštenje. U to vrijeme hrvatske oružane snage se stvaraju na principu štapa i kana-pa, česte su pronevjere, tako da se mnogi domoljubi privatni nabavljači, odlučuju da posebnim kanalima upućuju oružje onome tko se stvarno bori. Aktivistica HDS je radila sa jedinicom Tomislava Merčepa, a zla kob ju je zadesila krajem 1991, kada je došla u Zagrebu na skup svoje stranke i odsjela u hotelu „Dubrovnik“ na Trgu bana Jelačića. Kako se navodi, bila je veoma ljuta na svoje pulene pošto je saznala za njihove brojne malverzacije s oružjem i spremna da čitavu stvar raščisti u javnosti do kraja. Dan nakon skupa, izišla je iz hotela i više se nikad nije vratila. Službena istraga je pokazala daje ubijena sa dva metka u glavu na Velesajmu, te potom pokopana u Pakračku poljanu gdje se u to vrijeme nalazi zapovjedništvo Tomislava Merčepa. Pokazalo se, dalje, da se u ovom mjestu nalazi i zatvor za ratne zarobljenike, ali i Srbe civile. Pojavili su se i svjedoci koji su pričali o mučenjima koje su radili Merčepovi policajci, kako su likvidirali zarobljenike prethodno ih natjeravši da sebi iskopaju grobove, kako su nalaže-ni leševi starica po jarcima u srpskim selima nakon što bi ova jedinica prošla… Ispostavilo se. još, da se u Pakračkoj poljani nalaze i najmanje dvije masovne grobnice civila i ratnih zarobljenika. Kako se saznavalo, hrvatske vlasti su ispitale sve ove navode neki od mještana su govorili kako su vidjeli patologe kako kukama izvlače leševe iz obližnjeg ribnjaka ali, službeno ništa nije objavljeno, niti je tko, koliko se zna, odgovarao. Ipak. jedinica Tomislava Merčepa je rasformirana, a njeni pripadnici su razbacani po tada aktualnim ratištima. Sam Tomislav Merčep je ostao visoki funkcionar MUP Hrvatske, a na toom položaju se nalazi i danas.


Osim Studentske liste koja je ubedljivo pobedila, i Ujedinjene Srbije nijedna druga lista nije se ni približila parlamentu, osim manjinskih

Zašto između prevaziđenog režima i promena ne postoji ništa treće? Na šta režim misli kada kaže da brani Srbiju? Zbog čega je nesalomiv Studentski pokret? Ko ima znanje i pravo iskustvo, a ko vođu bez dana radnog staža van politike? I zašto studenti pobeđuju

Posle gotovo dve godine protesta, stotina prepešačenih kilometara, hapšenja, progona i nezabeležene društvene mobilizacije, Srbija izlazi na izbore koji bi mogli da označe kraj jedne političke epohe. Sociološkinja Marija Babović kaže za “Vreme” da nada u promene nije bila toliko velika još od 5. oktobra 2000. godine, ali upozorava i na opasnost da se, ukoliko promene izostanu, zemlja suoči sa još tvrđim autoritarnim režimom

Njihovo jedino oružje sada su mediji koje kontrolišu: kao, mi nemamo program, što nije istina; kao, mi ćemo izdati nacionalni interes, što nije istina. Jedan od argumenata im je i to da se plašimo da izađemo na debatu sa Vučićem. Oni ne razumeju da im je to kazna. To je kazna Aleksandru Vučiću, koji je 14 godina vodio isključivo monolog. Četrnaest godina on nikome nije omogućio nikakvu vrstu dijaloga, a sada bi da bude nagrađen ili pomilovan mogućnošću da s nama razgovara. E pa, neće moći. To što je posejao sada žanje

Ovi izbori nisu izbori o članstvu Srbije u Evropskoj uniji, Kosovu i Metohiji, gej brakovima, poreskoj politici ili bilo kom drugom pojedinačnom političkom pitanju. Iako stranke na marginama političke moći pokušavaju da nametnu ove teme, u središtu predstojećeg političkog izbora nalazi se mnogo jednostavnija dilema: promena ili očuvanje postojećeg poretka. Već duže od godinu dana, istraživanja pokazuju da je to osnovna dilema koja se nalazi na glasačkom listiću
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve