Život pod ostavkama

Nikola Špirić podnio je ostavku na mjesto predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH, ali je niko nije razmatrao, pa se još ne zna da li je državna vlada pala ili nije. Istina, Špirić bi se vratio pod uslovom da dobije veća ovlašćenja.

U raspletu bosansko-hercegovačke krize, kad se učinilo da su stavovi pravnika Republike Srpske i OHR-a usaglašeni, te su mnogi povjerovali da je kriza prevaziđena, istaknuto je da su i ti stavovi različiti i samo „djelimično usaglašeni“. Razgovori bi trebalo tek da budu nastavljeni, dok su u međuvremenu pravnici Republike Srpske „manje optimistični“.

Rasplet je na taj način odgođen, dok niko ne bi volio da pregovori među pravnicima budu „zatvoreni“. Po mnogima postizanje saglasnosti među pravnicima i otklanjanje nesuglasica jedini je izlaz iz ćorsokaka u koji je država zapala.

„Ukoliko bi autentično tumačenje bilo kvalitetno i sadržavalo ono što je Lajčak i javno rekao, odnosno da odluka nije uperena ni protiv jednog naroda, te potpuno objasnilo mogućnost preglasavanja, onda bi to bio krupan korak ka hladnom izlasku iz ovog problema“, rekao je Nebojša Radmanović, član Predsjedništva BiH.

Narodna skupština RS donijela je odluku sa pet novih zaključaka, čime je proglasila stanje stalnog zasijedanja sa petom posebnom sjednicom, s obzirom na to da „nema napretka u ispunjavanju zahtjeva srpske strane“. Poslanici u parlamentu RS izrazili su „razumijevanje za odluku Nikole Špirića da podnese ostavku“, a od poslanika iz Republike Srpske u državnom parlamentu zatražili da se suzdrže od učestvovanja u radu parlamenta, uz ocjenu da se državni parlament ponaša neprilično, kao da se ništa ne dešava. Uslijedio je novi sastanak između Milorada Dodika i Miroslava Lajčaka, istina, ovog puta na drugom mjestu – na Jahorini.

KO TUMAČI DEJTON: Upravni odbor Savjeta za sprovođenje mira u BiH (PIC), kao što se i moglo očekivati protekle sedmice podržao je odluke i mjere visokog predstavnika Miroslava Lajčaka, ocijenivši da su „one potpuno u skladu sa njegovim mandatom i Ustavom BiH“. Na istom zasjedanju prošle sedmice u Sarajevu, Ruska Federacija je iznela svoje mišljenje i izrazila zabrinutost, dok je Nikola Špirić zamjerio Lajčaku donošenje odluka bez razgovora s njim. Osjetivši se „razvlašćenim“ Špirić je već na sjednici Upravnog odbora za sprovođenje mira najavio svoju ostavku. Istina, pošto je podnio ostavku Predsjedništvu BiH, koje se o istoj nije izjasnilo, već nagovijestilo razgovor sa prvim čovjekom državne vlade, Špirić je bio spreman, pod određenim izmjenama, prihvatiti drugu šansu i rekonstruisati kabinet.

U Deklaraciji Upravnog odbora Savjeta za sprovođenje mira istaknuto je kako je jedina svrha Lajčakovih mjera da se omogući lakše odlučivanje u Savjetu ministara i parlamentu, čime bi bili ubrzani reformski procesi.

„Neki politički lideri su pretjerano reagovali na ove mjere da bi stvorili političku krizu. Oni su, također, osporili legitimitet i ovlašćenja visokog predstavnika i Savjeta za implementaciju mira. Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira poziva lidere RS da ispunjavaju svoje obaveze“, navedeno je u Deklaraciji. Za one pak koji to ne bi učinili predviđen je paket mjera: „Svi politički lideri ili institucije iz BiH koji osporavaju visokog predstavnika i Upravni odbor Savjeta za implementaciju mira biće predmet odgovarajućih mjera.“ Rečeno je da se odluke visokog predstavnika moraju poštivati u potpunosti i bez odlaganja sprovesti, a PIC neće ostati pasivan u slučaju provokativnih izjava ili poteza.

Na istom zasjedanju pozdravljeni su pregovori pravničkih timova Vlade Republike Srpske i kancelarije visokog predstavnika za BiH, kao i inicijativa Miroslava Lajčaka da se sačini obrazloženje kojim će se pojasniti da ove mjere ne ugrožavaju ustavnu zaštitu konstitutivnih naroda i entiteta. Upravo u tom zaključku PIC-a Vlada RS vidjela je „pozitivan signal za izlaz iz krize“. „Vlada RS smatra da je PIC na taj način potvrdio potrebu za dopunjavanjem nametnute odluke visokog predstavnika“, kako je navedeno.

Aleksandar Bocan-Harčenko, predstavnik Ruske Federacije u Upravnom odboru Savjeta za sprovođenje mira u BiH, rekao je da Rusija „iz političkih razloga ne odobrava posljednje mjere visokog predstavnika Miroslava Lajčaka, te da one doprinose napetoj situaciji u BiH“. Harčenko je također naglasio kako PIC svojim odlukama vodi ka iritiranju i pogoršanju situacije u BiH, a ne izlasku iz političke krize. Lajčak poštuje stav Rusije, ali nema namjeru da povuče svoju odluku, čak i ako Savez nezavisnih socijaldemokrata ostane pri svom stavu o povlačenju iz državnih institucija.

„To su ucjene, a kod mene ucjene ne prolaze. Političarima u BiH bi bilo bolje da rade svoj posao i ispunjavaju preuzete obaveze. Ja ću tumačiti Dejtonski sporazum. Moram priznati i da sam razočaran najavom predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH da će podnijeti ostavku. Apsurd je da neko podnosi ostavku zbog mjera koje pomažu u poboljšanju funkcionalnosti institucije koju vodi. U svakom slučaju, imamo veliki broj mjera koje ćemo poduzeti u slučaju da do ovoga i dođe“, istakao je Lajčak.

„PONIŽENI I RAZVLAŠĆENI„: Prvi čovjek Savjeta ministara BiH osjetio se „razvlašćen“ najnovijim mjerama Miroslava Lajčaka, pa se pred članovima Upravnog odbora PIK-a zapitao „kako se može donijeti odluka o budućnosti moje zemlje, a naročito o meni lično, a da se prethodno ne obave razgovori sa mnom. Upozoravao sam da nije normalna situacija u kojoj predsjedavajući Savjeta ministara ima samo odgovornost, a nema ovlašćenja. Mislite li da je meni ova odluka pomogla u tom smislu? Vjerujte da nije. Najnovijom odlukom visoki predstavnik je samo dodatno razvlastio predsjedavajućeg Savjeta ministara.“

Miroslav Lajčak o Špirićevoj ostavci mislio je drugačije:

„Odluka Nikole Špirića da podnese ostavku je njegov izbor, ali je to neodgovoran potez koji neće smiriti političku situaciju. Očekujem da će Savjet ministara u potpunosti funkcionisati u svom tehničkom mandatu i da građani BiH nemaju razloga za zabrinutost.“ Vlada Republike Srpske smatra da je Špirićeva ostavka opravdana i da „predstavlja demokratski odgovor na nametnute odluke kojima je obesmišljena uloga domaćih institucija i političara“.

„Špirić je na taj način odbacio ulogu poslušnog izvršioca koji treba da preduzme isključivu odgovornost za posljedice pogrešnih odluka, dok su stvarna vlast i moć donošenja odluka očigledno na drugoj strani“, smatra Vlada RS. Stranke sa sjedištem u Federaciji BiH misle da je ostavka ishitrena i smatraju da će BiH izgubiti značajno vrijeme za napredak ka evropskim integracijama. Iz kancelarije Havijera Solane upozoravaju da odluke Miroslava Lajčaka nisu usmjerene ni protiv jednog od konstitutivnih naroda ili entiteta u BiH i ne krše Dejtonski mirovni sporazum ili Ustav BiH. Povodom Špirićeve ostavke Evropska unija je pozvala političke lidere da se ponašaju odgovorno i konstruktivno. „Sve što ide u suprotnom pravcu od ovoga, može biti samo opasno i kontraproduktivno“.

Svi veliki svjetski mediji bavili su se ostavkom Nikole Špirića i krizom u BiH. „Svojom ostavkom“, pisao je londonski „Independent“, „Špirić je Bosnu i Hercegovinu gurnuo u najdublju krizu od završetka rata 1995.“ Po pisanju „Independenta“ kriza se ne može razriješiti ni novim izborima. „Fajnenšel tajms“ uz prenošenje Špirićevih izjava u kojima on optužuje međunarodnu zajednicu za apsurdnu situaciju u zemlji, smatra da problemi u saradnji vlasti iz RS-a sa Kancelarijom visokog predstavnika dovode „uveliko“ u pitanje planove za njegovo zatvaranje 2008. godine. „Njujork tajms“ navodi da „srpski nacionalisti, suočeni sa mogućnošću gubitka Kosova, šalju „crne“ migove o dolasku u pomoć svojoj braći u susjednoj Bosni i Hercegovini, što bi, po pisanju ovog lista, moglo dovesti do novog talasa etničkog nasilja.

Iako su vinovnici krize najavljivali brzo donošenje svojih čvrstih odluka, kriza se protegla na nekoliko sedmica, a čini se da će ista sudbina zadesiti i Špirićevu ostavku.

U slučaju Špirićeve ostavke pokazalo se, baš kao i uslijed nedavne iznenadne smrti predsjednika Republike Srpske, da su ustavi i zakoni ove zemlje puni rupa. Naime, Predsjedništvo BiH ostavku ne može odbaciti. Ustav slučaj podnošenja ostavke nije regulisao, dok Zakon o Savjetu ministara propisuje da je predsjedavajući treba podnijeti Predsjedništvu, pri čemu je ovo niti potvrđuje niti odbacuje. Predsjedništvo bi trebalo samo da sprovede proceduru imenovanja novog mandatara. Prije donošenja konačnog stava o Špirićevoj ostavci, Predsjedništvo BiH želi „razgovarati“ sa njim, jer je to „ljudski u normalnim zemljama“. U tom razgovoru Špirić bi trebalo da ponovi ono što je rekao u ostavci ili da „kaže nešto novo“. Prema postojećem zakonu premijer ima pravo da podnese ostavku bez obrazloženja. Pretpostavlja se da će članovi BiH Predsjedništva zatražiti od Špirića da povuče ostavku, čime bi produbljivanje krize bilo izbjegnuto. Sigurno je jedino da „Predsjedništvo nema namjeru dalje da komplikuje ionako zakomplikovane odnose u zemlji“.

Povodom Špirićeve ostavke oglasio se i Vojislav Koštunica, proglašavajući Lajčaka odgovornim za nastalu krizu u BiH, tražeći od njega da podnese ostavku, umjesto što dalje utiče na produbljivanje krize. Miroslav Lajčak poštuje autoritet i mandat predsjednika Vlade Srbije. „Isto tako, očekujem od njega da poštuje autoritet i mandat visokog predstavnika za BiH“, poručio je prvi čovjek međunarodne zajednice u BiH Koštunici, skrenuvši mu pažnju na čvrstu odlučnost međunarodne zajednice da ne dozvoli bilo kakav pokušaj potkopavanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Lajčak je optužio Koštunicu da obmanjuje javnost, te da ne dopušta da ga bosanski Srbi ucjenjuju ostvakama:

„Vijeće ministara i dalje radi prema ustavnim pravilima. Ne dopuštam da me ucjenjuju. Kada bi bila istina da mogu biti preglasani, zašto se onda nisu oglasili i Bošnjaci i Hrvati? Koštunica je pravnik. Vrlo dobro zna da su njegove optužbe protiv mene bile obmanjivanje javnosti“. Lajčaku je dalje čudno „što su se u zemlji u kojoj su svi posebno osjetljivi na svoja prava oglasili samo Srbi“.

Koštuničina podrška u Republici Srpskoj je objeručke prihvaćena i objašnjena kao puno pravo, s obzirom na to da je Srbija potpisnica Dejtonskog sporazuma. Na Željka Komšića sručene su salve napada uslijed uvreda na račun srbijanskog premijera.

TUĐMANOVSKO–MILOŠEVIĆEVSKA ERA: A kada se oglasio hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, našao se na udaru političara iz Republike Srpske. Njegova izjava da čelnici RS priželjkuju raspad BiH označena je „grubim miješanjem u unutrašnje odnose u BiH, a takvo uplitanje je ostatak tuđmanovsko-miloševićevske ere“. „Mesić ima prečeg posla u Hrvatskoj i neka ne brine o budućnosti RS i BiH. Znamo kako su Mesić i njegovi bivši stranački suborci poput Tuđmana tragično uticali na prilike u BiH“, rekao je Rajko Vasić, član Glavnog odbora SNSD-a i podvukao da je „Hrvatska potpisnica Dejtonskog mirovnog sporazuma i treba da se ponaša u tim okvirima“. Amir Zukić, generalni sekretar Stranke demokratske akcije, rekao je da je „Mesić iskren prijatelj BiH i da su njegove izjave dobronamjerne“. „Kad može Koštunica govoriti o krizi u BiH zašto ne bi mogao i Mesić“, rekao je Zukić.

Lajčak je još jednom upozorio sve zemlje potpisnice na njihove međunarodne obaveze, posebno na obavezu pune saradnje sa visokim predstavnikom.

Da bi kriza mogla ipak potrajati duže nego se mislilo, svjedoči i najava da poslanici Dodikovih socijaldemokrata neće napuštati parlamentarnu skupštinu sve dok novi poslovnik ne bude nametnut. Prema donesenim odlukama Miroslava Lajčaka, to bi trebalo da se desi do 1. decembra ove godine.

„Kada je riječ o poslanicima SNSD-a u parlamentarnoj skupštini BiH oni nemaju razloga da podnose ostavke, jer da Poslovnik nije nametnut ili usvojen u obliku u kome ga je visoki predstavnik predložio neminovno bi došlo i do njihovih ostavki“, rekao je prvi čovjek parlamenta RS.

Rusi su nastavili povlačiti paralelu između Rezolucije 1244 o Kosovu i Dejtonskog sporazuma za BiH, podržavajući Koštuničin stav, i naglašavajući opasnost od pokušaja da se oba pitanja riješe odmah i naglo. Ovakve ruske poglede kancelarija visokog predstavnika u BiH nije htjela komentarisati.

U kancelariji Havijera Solane, visokog predstavnika Evropske unije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, rekli su kako pitanje statusa Kosova nije povezano s bilo kojom drugom situacijom na Balkanu.

Zbog nastale situacije BiH se brzo našla u raljama politike svjetskih sila i tema vrućih telefonskih razgovora između šefova diplomatija. Kondoliza Rajs se u razgovoru sa Sergejom Lavrovim „dotakla bosanske problematike“. Lavrov je razgovarao i sa njemačkim kolegom Frank-Valterom Stajnmajerom. Osim o prilikama u BiH, razgovarali su i o rješavanju kosovskog problema. U Sarajevu se sve više strahuje od uvezivanja kosovskog i bosanskohercegovačkog pitanja, te eventualne „nagodbe“ između velikih sila, po kojoj bi RS bila kompenzacija Srbiji za Kosovo. Dobri poznavaoci prilika u BiH, međutim, misle da stvarni interes Republike Srpske nije pripajanje Srbiji.

„Vidljiva nestabilnost ne samo u BiH nego i na cijelom području zapadnog Balkana opredjeljuje EUFOR da ostavi minimum snaga radi moguće intervencije kako bismo bili sigurni da možemo opet intervenisati u slučaju ponovnog izbijanja rata“, rekao je zapovjednik EUFOR-a Hans Johan Witauer. Građani su dijelom uznemireni.

Policija RS, osim privođenja onih koji su na protestima nosili Putinove slike, smatra da zaoštrena situacija ipak neće dovesti do eskalacije nemira. Ukoliko pravnici ne dođu do rješenja, postavlja se pitanje ima li izlaza iz bosanskohercegovačkog ćorsokaka. Prema sadašnjim scenarijima to je gotovo nemoguće.