
Novi broj „Vremena“
Šapićev Beograd: Pare za nepostojeću naplatu gradskog prevoza
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Možda su u pravu oni koji smatraju da cela planeta “živi u vreme fundamentalnog interegnuma” u kome nema mnogo mesta za saosećanja, za tuđe jade, za motive da se drugima pomogne. Postoji li mogućnost da je postupanje mojih kolega iz Niša jednostavno deo onoga što Harare naziva “bezbožnom etikom”, gde moralnost znači “duboko razumevanje za patnju” i potrebu da se “patnja smanji”. Hoću iskreno da verujem da jeste, posebno nakon izjave jednog od njih da bi “teško podneli da još neko umre čekajući na intervenciju”
U poslednjih par nedelja, uprkos ogromnoj “konkurenciji”, malo je vesti izazvalo takvu pažnju kao informacija da su zdravstveni radnici (lekari, sestre, osoblje) Klinike za kardiohirurgiju UKC u Nišu samoinicijativno pokrenuli dobrovoljni rad vikendom i time nakon 100 dana naneli ozbiljan “udarac” frustrirajućim listama čekanja.
Kako objasniti ovakav postupak? Kao delatnu solidarnost i humanost, potrebu da se još više utvrde veza i uzajamna saradnja sa bolesnicima, bez neke lične koristi? U tom slučaju, verujem da iza svega stoji trag dobrote, iako nisam u stanju da preciznije definišem ovaj pojam. Naravno, pojmovi dobrote i zla lako ulaze u domen klišea i kontradikcija, poput digresije kroz priču o fra Bartolomeu de las Kasasu, iz 1517. godine: on se duboko sažalio na Indijance koji su skapavali od umora u nesnosnim uslovima antilskih rudnika zlata i predložio caru Karlu V da se dovedu osobe crne boje kože, pa da onda oni skapavaju od umora u paklu rudnika. Digresija je glupa – kolege iz Niša, tu bar nema neslaganja, nisu nikoga slali, već su sami, dobrovoljno sišli u sopstveni rudnik.
Međutim, bilo je i stvari koje su zbunjivale. U televizijskom prilogu sa komentarima slučajnih sugrađana izbijala je njihova upečatljiva, meni gotovo nepristojna uzdržanost, na fonu hladnog “to je dobro i korisno”, sa zadržavanjem na čistoj fenomenologiji čina, ali bez ozbiljnijeg osvrta na aktere, za koje verujem da su ključ za razumevanje postupka.
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Setite se – kada ste poslednji put videli da u obližnjem parku beogradsko JKP “Zelenilo” zaliva zelene površine kako bi, je l’, ostale zelene? Kada je poslednji put kompletno renovirana ulica kojom stalno prolazite, a koja je prepuna rupčaga, takvih da morate da vozite 20 na sat? Koliko nelegalnih zgrada je izgrađeno u vašem komšiluku, a koliko ih se nakačilo baš vama na struju, vodu i kanalizaciju? Koliko stabala je imala vaša ulica pre 15 godina, a koliko ih ima danas? Gde nalazite mesto za parkiranje? Možete li biciklom po gradu? A za to vreme, gradonačelnik Šapić se pojavi u javnosti jednom mesečno ili u nekoliko meseci – da se pohvali rezultatima, da najavi nove “projekte” koji su, deluje, smišljeni prethodne večeri, pa da se verbalno obračuna i uvredi novinare koji mu nisu po volji
Neuplaćivanje lokalnoj samoupravi dela poreza na zarade od 102 miliona dinara i nenamenskih transfernih sredstava od 46,5 miliona dinara došlo je nakon izjave Aleksandra Vučića da za ovaj grad “nema više para”. A da je režim pustio ovaj grad “niz vodu” jasno je i zbog sve češćeg targetiranja ovdašnjih političara u tabloidima
Da mi je neko pre samo mesec dana rekao da će policija danima sedeti u mojoj kući, na Filozofskom fakultetu, pomislila bih da je to nemoguće. Ali do sada smo naučili da je ovde sve moguće. Znamo da Vučić mnoge stvari kopira od Viktora Orbana. Zašto ne bi počeo da kopira i jednog drugog autoritarnog lidera, Redžepa Erdogana, i počeo da gasi društvene mreže
Ekonomskim merama i organizovanim spontanim okupljanjima Aleksandar Vučić pokušava da konsoliduje svoje biračko telo, dok istovremeno podmeće nogu studentima i opoziciji i obračunava se sa nezavisnim medijima. Između naprednjačke inscenirane idile i društvenog bunta, sve jače se oseća nagoveštaj izbora. Kampanja pre kampanje je uveliko počela. Kada bi i pod kojim uslovima građani ponovo mogli na birališta
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve