
Analiza
Šta posle 15. marta: Kome sad kuca sat
Nakon što se završio 15. mart, taj „dan D” posle kojeg su mnogi očekivali da će iznedriti neku posebnu ideju, pitanje za milion dolara i jedan dinar preko je - šta sad?
Stručnjaci kažu da na nasilničko ponašanje adolescenata najviše utiče okruženje u kome deca odrastaju i da su deca nasilnici po pravilu ona koja nasilje trpe
Prošlog četvrtka ujutro policiji je prijavljeno da je grupa mladića, po rečima dvojice očevidaca četvorica Roma starosti između 15 i 20 godina, viđena u trenutku kada je sa sredine mosta iz Brankove u Savu bacila ljudsko telo. Posle dvodnevne policijske istrage slučaj je rasvetljen: četvorica maloletnika, uzrasta između 13 i 15 godina, uhapšeni su zbog sumnje da su bacili sa mosta svog jedanaestogodišnjeg druga koji se zatim udavio u Savi, što su oni u istrazi i priznali. Trojica četrnaestogodišnjaka zadržani su u pritvoru, dok je trinaestogodišnjak, budući da u tom uzrastu ne može biti krivično gonjen, smešten u prihvatilište za decu i omladinu. Za telom ubijenog dečaka još se bezuspešno traga.
Na konferenciji za novinare održanoj ovim povodom načelnik SUP-a Beograda Milorad Simić opisao je kako se ovaj zločin odigrao. Dan pre ubistva ova grupa izvukla je deblji kraj u fizičkom sukobu sa nekim dečakom, takođe skitnicom, za koga se zna da je od njih stariji, ali ne i koliko. Kobnog jutra su ga tražili po centru grada da izravnaju račune. Prethodno su, kako je rekao načelnik, „najverovatnije duvali lepak“. Nisu našli koga su tražili, ali su zato na Zelenom vencu sreli njegovog mlađeg jedanaestogodišnjeg brata, koga su pozvali da pođe s njima preko mosta. Kada su bili na sredini mosta, jedan od njih je predložio da sada već pokojnog dečaka bace sa mosta, što su druga trojica prihvatila. Kada su to i učinili pobegli su, prethodno se uverivši da dečak-žrtva nije isplivao.
UZROCI ILI POSLEDICE: Kao i u svim drugim slučajevima maloletničkog nasilja, povod za ovaj zločin je banalan i može se pripisati emotivnoj nezrelosti i vaspitnoj zapuštenosti, što krug odgovornih za njihov postupak sužava na njihove roditelje. Pitanje je, međutim, da li i društvo snosi deo odgovornosti što na ulicama ima dece bez roditeljskog staranja, a time i za ovaj tragičan događaj. Postoje, naime, specijalizovane službe koje su osnovane da bi se nezbrinutom decom bavile, pre nego što pređu u isključivu nadležnost policije, pravosuđa i vaspitno-popravnih ustanova.
Da su ove službe zakazale, postoji više indicija. Prva je da su ova četvorica uhapšeni u svom „staništu“, šahtu toplovoda ispod Mostarske petlje gde su navodno boravili oko desetak dana. Često su ih viđali, kažu, prolaznici i stanari baraka u okolini. Ovo stanište dece-skitnica poznato je široj javnosti od prošle godine kada ga je „otkrila“ ekipa televizije B92, koja je tadašnje „stanare“ posle kraćeg intervjua odvela u nadležni Centar za socijalni rad. Lako je moguće, mada teško proverivo, da je reč o istim dečacima.
U policijskom izveštaju navodi se da su ubijeni dečak i četvorica njegovih ubica od ranije poznati inspektorima SUP-a, da su „vaspitno veoma zapušteni“ i da su policajci s njima imali problema, uglavnom zbog prosjačenja i lutanja po centru Beograda, ali i zbog krivičnih dela, mahom krađa.
OPOMENE: Ovaj izveštaj neumitno navodi na zaključak da nadležni, od policije do socijalnih radnika, ništa nisu učinili da se ta deca zbrinu iako su za njih znali, već su ih ostavili na ulici prepuštene samima sebi. To što su ih roditelji zapustili jeste za svaku osudu, ali nije opravdanje da to isto učine i oni koji postoje baš da bi se njima bavili.
Maloletničko nasilje nije sporadična, već ustaljena pojava skoro svuda u svetu. Stručnjaci kažu da na nasilničko ponašanje adolescenata najviše utiče okruženje u kome deca odrastaju i da su deca-nasilnici po pravilu ona koja nasilje trpe jer, poznato je, nasilje rađa nasilje. Ovim dečacima nasilje je bilo svakodnevna i uobičajena pojava, počev od porodice od koje su odbegli do policajaca koji zasigurno nisu bili nežni u kontaktu s njima jer su im, kako u izveštaju piše, „pravili probleme“. Kako im je bilo do sada, biće im i ubuduće: ni u maloletničkom zatvoru ni u prihvatilištima za decu i omladinu štićenike ne maze. Naprotiv. Začarani krug u kome su se krivicom odraslih našli, za njih je definitivno zatvoren. Za stotine drugih, njima sličnih, nade možda ima. Ova tragedija je svima, naročito nadležnima, ozbiljna opomena.
Nakon što se završio 15. mart, taj „dan D” posle kojeg su mnogi očekivali da će iznedriti neku posebnu ideju, pitanje za milion dolara i jedan dinar preko je - šta sad?
Iako „verzionisanje” nije potpuno razvijen koncept u društveno-humanističkim kontekstima, očigledno je nečija ideja bila da ubacivanjem dodatka 2.0 “modernizuje” narativ, koji eksternoj publici intuitivno sugeriše da se radi o nekoj ažuriranijoj i apdejtovanijoj praksi, tj. grupi, a ne o ćacima
„Idem, kako ne idem. Idem po Beogradu, mogu slobodno da šetam gde hoću", izjavio je funkcioner SPS-a Branko Ružić
U saopštenju SSP-a navodi se da vlast Aleksandra Vučića planira politički obračun sa opozicijom, koristeći optužbe za terorizam i rušenje ustavnog poretka
Nema nikakve sumnje da će skup biti izuzetno veliki, govori se o stotinama hiljada ljudi. Nije to nerealna prognoza, bez obzira na kampanju zastrašivanja koju režim vodi poslednjih dana i bez obzira na eventualnu blokadu puteva ka Beogradu koju, kako se tvrdi u delu javnosti, režim planira za subotu. Crta je saopštila da je tokom protekle nedelje u Srbiji održano najmanje 410 mitinga. Skoro da nema mesta, pa čak ni sela u kojem građani javno ne pokazuju, bar na neki način, snažan revolt. Ogromna energija će se sliti u glavni grad na protest koji je unapred proglašen za ključni event, posle kojeg ništa više neće biti isto. Sa ovim da posle 15. marta neće biti isto začudo se slažu i demonstranti-građani i Vučić
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve