Kako će penzioneri ostati na funkcijama predsednika sudova i kako tužilačka pomoćnica može da postane nova tužiteljka za ratne zločine Srbije
To može samo u ovakvom srpskom parlamentu da se desi, pa da 17. maja moramo javno čestitati 67. rođendan predsjedniku Apelacionog suda u Novom Sadu Novici Pekoviću, zbog kojega je (ima ih još, ali još sa godinama nisu u cajtnotu) promijenjen Zakon o izboru sudija. Predlagač: Aleksandar Martinović, SNS. E sad, Peković je („propao“ u čuvenoj reformi pravosuđa 2010. godine, pa se potom vratio na velika vrata) za v.d. te funkcije postavljen 2013, a godinu dana kasnije postao je predsjednik novosadskog Apelacionog suda. Još godinu kasnije njemu i još nekima koji su punili 65 godina produžen je radni vijek za još dvije godine, dakle do ovog 17. maja.
PENZIONERI: Martinović u dnevni red, voljom većine, uvrštava prijedlog izmjena spomenutog zakona: dosadašnji petogodišnji mandat predsjednika sudova postaje četverogodišnji, umjesto jednog mandata isti sudija može biti izabran na još jedan četverogodišnji, bez obzira na godine života, te će on – jasno rečeno – nastaviti s radom do isteka mandata predsjednika suda.
Tako spomenuti Novica Peković – a ove izmjene Zakona opozicija je u Skupštini Srbije jasno nazvala „Novičinim zakonom“ – ne mora 17. maja ove godine sa 67 ljeta u penziju, već će nastaviti svoje predsjednikovanje jednom od četiri apelaciona suda u zemlji.
Ako se netko pita kako to, ima objašnjenje: predlagač Martinović tokom trodnevnog zasjedanja parlamenta odustao je od osmodnevnog roka za stupanje izmjena na snagu nakon što one budu objavljene u „Službenom glasniku“, pa je usvojeno da taj zakon stupa na snagu „narednog dana od objavljivanja“. Izglasano u ponedjeljak 15. maja, objavljeno u utorak 16. maja, stupilo na snagu u srijedu 17. maja na 67. rođendan sudije Pekovića. Umjesto u penziji, eto ti Pekovića na bar djelomično doživotni mandat.
Ili, što reče Marinika Tepić, sumirajući rasprave svojih opozicijskih kolega, predlagač Martinović, s kojim su se složili i predsjednik Vlade i sama Vlada „da se po hitnom postupku, bez javne rasprave, bez elementarne logike, sa isključivom političkom namerom da se kontroliše izbor predsednika sudova i da oni postupaju na način na koji vama odgovara“, dužan je odgovore na nekoliko pitanja. A to su: „Koji to predsednici sudova odlaze u penziju ovih dana?, Koji su to slučajevi koji čekaju u sudovima gde su predsednici sudova koji odlaze u penziju?, Koji su to slučajevi i koje su to sudije zbog kojih se ovako nešto radi?“
NAPREDNO AMBICIOZNI: Što vrijedi za Pekovića, ne vrijedi za zamjenika tužioca za ratne zločine Milana Petrovića, koji je jedan od dva kandidata koji je u drugom pokušaju dospio do parlamenta; njegov „šef“ Vladimir Vukčević prošlogodišnjeg 1. januara otišao je u penziju, prošlo glasanje je propalo (izgleda, Majino zvonce nije radilo toga dana), a nakon novog odlučivanja Državnog vijeća tužilaca Vladi su poslana tri kandidata. Jedan je odlukom Vlade otpao, pa su ostali Petrović i ambiciozna Snežana Stanojković. Petrović je dugogodišnji zamjenik tužioca Vukčevića, ali rođen 1953. godine, pa se i njemu ubrzo bliži penzija. Stanojkovićeva je pak mlađa, a i program joj je puno bliži radikalsko-naprednjačkom pogledu na svijet: ona bi preispitivala dosad uspostavljenu regionalnu suradnju i koncentrirala bi se na ratne zločine nad Srbima (kao da se to Tužilaštvo nije već okliznulo na nekim zvučnim predmetima iz drugih republika bivše SFRJ), ali ne samo to – ona bi sudila u odsutnosti, iako je takva hrvatska dugogodišnja praksa žestoko osuđena u EU, pa se čak i tamo s time prestalo.
No, poslanici su se bunili zato što nisu dobili detaljne profesionalne karijere svih u ovom ciklusu predloženih tužilaca i sudija. To vrijedi posebno za već izabranu Snežanu Stanojković, za koju je na jednom nedavnom okruglom stolu Vladimir Vukčević rekao: „Kandidatkinja Snežana Stanojković je sve vreme u izvršenju krivičnog dela lažno predstavljanje, ona uopšte nije zamenica tužioca. Ona je uzeta na ispomoć i to sam je ja lično izabrao. Sve vreme se govori o zamenici republičkog tužioca, a ona to nije. Ja sam joj kao starešina dao ocenu dobar tri i ona je na neki volšeban način od neke komisije dobila ocenu da se izuzetno ističe. U toj preinačenoj odluci navodi se da ja nisam bio dovoljno konkretan kada sam joj dao tu ocenu, što nije tačno, jer sam ja konkretno sve obrazložio, da nije sigurna u odlukama, da nema nijedan jedini predmet sem sporazuma o priznanju krivice vezano za jatake Ratka Mladića, i da nema ni jedan radni rezultat. Sve sam to prosledio premijeru Vučiću, ali nisam dobio odgovor.“
Vukčevićevu nedavnu tvrdnju potvrđuje i službena biografija Stanojkovićeve sa sajta Tužilaštva, koja tamo stoji i dan nakon njenog izbora u ponedjeljak: osim da je (rođena 1969) diplomirala na beogradskom Pravnom fakultetu 1997, te da joj se ukrštaju pomoćničke funkcije u osnovnom, gdje je na par dana bila zamjenica Prvog osnovnog tužioca u Beogradu, a potom – od 2010. – pomoćnica u Tužilaštvu za ratne zločine.
Tako izgledaju izbori pravosudnih poslenika u Skupštini Srbije: bahato, po želji izvršne vlasti, po mjeri poslušnih.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Ispada da opozicija nije pobedila ni u jednom od ova dva mesta. Ali, pre nego što upadnemo u bezdan defetizma, treba primetiti da je sve prošlo najbolje što može u ovom trenutku. I da od sad pa nadalje, može da bude samo bolje
Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam
Petorica režimskih batinaša pretukla su studenta Pravnog fakulteta u Beogradu Petra Živkovića. Dok od slučaja Miloša Pavlovića vlast pravi politički cirkus, policija je u noći između ponedeljka i utorka odbila da primi prijavu za premlaćivanje Živkovića
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
