Sva tri MiG-a 29 Vojske Srbije, koja dugo nisu letela zbog kvarova, poletela su 20. oktobra iznad Batajnice. Kako? Tako što su motori iz "doniranih" MiG-ova 29 prebačeni u njih, a njihovi odvezeni u Rusiju na remont
Formulisana kao „Prikaz dela operativnih sposobnosti Vojske Srbije povodom 73. godišnjice oslobođenja Beograda u Drugom svetskom ratu“, pompezno je najavljena i ispraćena vežba na aerodromu Batajnica. Njen cilj je bio da se pokažu avioni MiG-29 donirani iz Rusije, a usput i prikaže model opremanja vojske po tipu „1500 vojnika“, sa novim naoružanjem, sredstvima i opremom.
UNIFORMA NA REVERS I TRANSPARENTNI OKVIRI: Sve bi to bilo dobro da ne postoji ono „ali“. A to je pitanje šta je novo prikazano pošto prosek starosti aviona, vozila i oklopnjaka (sa sve par komada „Miloša“ i „Lazara“ koje prikazuju po vežbama kao Romi mečku po vašarima) iznosi 29 i 30 godina. Vojska jeste bila u novim uniformama i čizmama, oni u prvim redovima držali su heklere i sve je to bilo primamljivo za kamere i fotoaparate, no kada se zagrebe ispod površine, vidi se da ništa nije bajkovito kao što se prikazuje.
Prvo, kako sakupiti jedinicu od 1.500 dobro opremljenih i obučenih ljudi na jednom mestu, u realnoj situaciji, „spremnih da prime prvi udar“ kako to reče predsednik Srbije Aleksandar Vučić, kad se zna da jedna brigada (pa i Specijalna) nema toliko ljudi, uključujući kuvare? I kako ih zaista opremiti kad se zna da vojska kuburi sa finansijama? Izvesna je jedna stvar: učesnici „Slobode 2017“ dovedeni su iz raznih garnizona širom Srbije, a nakon vežbe morali su razdužiti uniforme, čizme i naoružanje. Novinari koji su se duže zadržali na Batajnici u to su se mogli uveriti gledajući, nekoliko sati posle vežbe, autobuse sa natpisima raznih gradova i u njima vojnike koji nisu bili u onim „ganc novim“ uniformama.
Drugo, oružje je posebna priča. Puškama hekler mogu da se pohvale samo neki manji delovi Specijalne brigade. Trebalo je, naime, da se tokom ove godine dobiju izvesne količine belgijskih pušaka FN hrestal („najbolje u svetu u svojoj kategoriji“), ali iz nepoznatih razloga nisu stigle, što je priznao i sam Vučić najavljujući da će doći u martu. Niko iz vojske nije se potrudio da objasni zašto kasne. Zapravo, možda su i hteli, ali postoji striktna zabrana ministra Aleksandra Vulina, koja uključuje i zaposlene u Upravi za odnose sa javnošću, da novinarima kažu bilo šta bez odobrenja njegovog kabineta. Prema onom što se zna, te puške herstal su namenjene Specijalnoj brigadi, tako da nije poznato da li su naručene veće količine i da li će doći do preraspodele po ostalim brigadama.
Vučić nije propustio da u govoru pohvali automatsku pušku sa izmenjivim cevima prema kojoj su vojnici s pravom skeptični, inače novi proizvod „iz kuhinje“ Jugoimporta SDPR. Istakao je da je njom oduševljen i ruski ministar Sergej Šojgu, ali da je počasni gost na „prikazu“ imao i zamerku zašto okvir puške nije napravljen od providnog materijala, „da bi vojnik znao koliko mu je metaka ostalo“. Znajući servilnost vodstva SDPR prema Vučiću, nema sumnje da će im sad glavni projekat biti izrada okvira od providnog materijala.
foto: AP…A. Vulin u kokpitu MIG-a
VELIKI PRETOVAR: Kada je reč o glavnoj atrakciji, zbog koje je „prikaz“ i organizovan, na pisti je stvarno bilo šest aviona MiG29 koji su stigli iz Rusije, a tri od ranije u Vojsci Srbije poleteli su posle dužeg vremena. Pošto su novinari saznali da je jedan od „doniranih“ MiG-ova iz administrativnih razloga odmah ubačen u transportni avion koji ih je dovezao, vojska i Ministarstvo odbrane su ipak pronašli rešenje da pokažu šest tipova ovog aviona na pisti i javnost „uvere u snagu naše avijacije“. Naime, taj šesti avion – da bi se izbeglo plaćanje poreza – trebalo je, prema ruskim zakonima, da samo dotakne tlo neke države da bi zvanično bio izvezen i morao je odmah da se vrati. A umesto njega, na pistu je dovezen i postavljen očerupani MiG29, evidencione oznake 18101, koji nije poleteo od 2010. jer je otada „čerupan“ – delove su stavljali na ostale pošto nije bilo novca za nabavku novih. I tako je „vuk bio sit, a koze na broju“ – ako smo od Rusa dobili šest, ima da ih na pisti bude šest.
Tri aviona Vojske Srbije dugo nisu leteli – bili su pokvareni – u petak su ipak poleteli. Kako? Tako što su motori iz „doniranih“ MiG29 prebačeni u njih, a njihovi su, sa sve onim iz „očerupanog“ odvezeni u Rusiju na remont. Nema tu ništa sporno: to je zapravo za pohvalu jer je nađeno dobro rešenje da Srbija opet ima adekvatnu zaštitu svog neba po međunarodnim propisima („Air policing“), pošto su svi MiG21 prizemljeni zbog isteka resursa. Sporno je, međutim, zašto to nije saopšteno. Razlog može biti samo jedan – politički marketing, da se stvori uvid u „jaku avijaciju“.
Na Batajnici je posle dužeg vremena nebom „špartalo“ i pet zastarelih lovaca-bombardera „orao“, uključujući i onaj ofarban u crno-bele boje, kojim je na aeromitinzima nekad bravure izvodio major Miodrag Ristić, a koji pet godina nije poleteo. Svi su, dakle, nekako popravljeni.
Najveća i bez premca najuzbudljivija tačka bio je vrhunski nastup ruske akro-grupe „Striži“, dok su piloti Vojske Srbije u svojim letovima na više vrsta aviona prikazali ono što je rutinski deo svake letačke obuke i time upotpunili tu „lakirovku“ od vežbe.
Inače, cenu održavanja „Slobode 2017“ Ministarstvo odbrane, po običaju, nije saopštilo, a nije poznato ni da li je njeno održavanje bilo u godišnjem planu.
DUG PUT DO BATAJNICE: Prema podacima Ministarstva odbrane, za praćenje vežbe bilo je akreditovano 86 redakcija i gotovo 300 novinara. Oni su, posle kontradiverzionih provera u zgradi SIV na Novom Beogradu, u tri prepuna autobusa nešto posle 9 časova krenuli prema Batajnici i to čudnom rutom, tako da je putovanje trajalo duže od sat: autobusom 706 sa Novog Beograda stigli bi do Batajnice i vratili se nazad u istom vremenskom periodu.
Kada su novinari konačno stigli na aerodrom, bili su potpuno izolovani od ostalih gostiju i vojnog vrha, tako da nije moglo biti uobičajenog ćaskanja. Neko je očigledno procenio da na taj način mogu da procure informacije… Inače, među onima sa karticama PRESS oko vrata bilo je dosta ljudi koji se nikako ne bi mogli svrstati u novinare i koje niko od kolega nije poznavao – uključujući nekolicinu penzionisanih oficira.
Posle ceremonije primopredaje aviona, Vučić je došao da odgovara na novinarska pitanja. Za neka se „iz aviona“ moglo videti da su naručena. Najbolje od svih svakako je ono koje uz udvorništvo najbolje ilustruje i potpuno neznanje o sistemu odbrane. Pitanje je glasilo – „a zašto se ovakve vežbe ne organizuju češće“.
Kad brojke variraju
Vučić je u svom govoru pomenuo da je na aerodrom došlo da posmatra vežbu 11.500 građana, jer ih je toliko prošlo kroz kontradiverziona vrata. Predstavnici Ministarstva odbrane su, pozivajući se na podatke policije, rekli novinarima da je tu 20.000 građana. Ako i oni i Vučić govore istinu, onda ima razloga za zabrinutost – kako je 8.500 građana ušlo na aerodrom bez pretresa?
I jedan i drugi podatak su, međutim, preterani. Sa prostorom za binu sa zvaničnicima, onim za novinare, sa zaštitnom zonom, na Batajnicu nikako nije moglo stati 11.500 ljudi, a pogotovo ne 20.000.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ljudi se osvešćuju, ohrabruju i udružuju. Tako ujedinjeni možemo sve. Ceo ovaj proces je značajno lekovit za celo društvo, sada svi učimo šta možemo zajedno kada su nam iste bazične vrednosti. Mislim da su i studenti mnogo toga naučili, dosta su iskustveno osetili i na svojoj koži, a, iskreno, i mi “stariji” učimo od njih. Za razliku od mnogih, mislim da je dobro što sve ovo duže traje, jer bi nagle, brže promene verovatno bile i kratkotrajne
Vladajuća partija je kampanju u Zaječaru i Kosjeriću vodila kao u centru Beograda – pravila je mala naselja od šatora, pekla prasiće i jariće, mesila hlebove, točila rakiju i sokove i delila dnevnice. Vučić je kampanju pretvorio u proizvodnu delatnost gde postoji tačna računica koliko “košta” glas, a kako je u mogućnosti da sam određuje način na koji će se trošiti javni novac, bukvalno mu ništa nije skupo. Protiv ovoga stoje građani koji su odlučili da se ne boje, da prihvate socijalni rizik, neki i po cenu da izgube posao. Da li na ova dva mala ogledna polja može da se vidi promena o kojoj se govori i u koju se veruje
Studenti su, kada su izašli sa objedinjujućim, za neke dugo očekivanim zahtevom za vanrednim parlamentarnim izborima – pogodili u metu. Ovaj zahtev je očigledno za naprednjake preveliki izazov, oni i njihovi partneri ne znaju šta bi sa tim, što se najviše vidi po njihovim konfuznim izjavama – tipa: može da bude, ali ne mora da znači, samo da tetki odnesem lek pa ću razmisliti. Pogodili su studenti Vučića i tamo gde ga najviše boli, i to dvared uzastopno: prvo tvrdnjom da je “nenadležna institucija”, a sada i da je postao “kukavica”. Ne sme da raspiše izbore, kojima svako malo preti već 13 godina i koje raspisuje kad mu se ćefne, uvek siguran u pobedu
Presek nedelje je sledeći: imamo nadvlačenje dveju suprotstavljenih struja. Jedna želi da se oslobodi talačke krize u kojoj je drži druga. Prva strana želi izbore. Druga nikome ne ostavlja izbor. Suština je u razlici: vladajuća klika želi da sve ostane isto, a građani – da sve bude drugačije. U tom smislu, studenti i građani su na neki način već pobedili: više ništa nije isto i nikada neće biti isto
Izbor članova Saveta Regulatornog tela za elektronske medije
Dok se čuo huk pobunjenih ljudi sa ulice, nestali su bahatost i bezobrazluk naprednjačkih zastupnika, a kad je buka prošla – nastavili su po starom. Naše pretnje da ćemo izaći iz procesa, a i ni naše žalbe domaćoj javnosti i međunarodnim posmatračima, ne utiču mnogo na naprednjačku mašineriju da posustane u lažima i prevarama, i zato se rešenje za vraćanje ponovljenog procesa u zakonske okvire samo nameće: da se studenti i pobunjeni građani ponovo vrate tamo gde će ih čuti i vlast i Evropa
Zakleo se Vučić u vlast i u med da će u Kosjeriću da zavede red, mogla bi da glasi pesmica o apsurdno brutalnoj funkcionerskoj kampanji koja se vodi u ovoj malenoj opštini
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!