

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Skandiranje, vatromet, porodice i na kraju – “Rio Tinto, marš iz Srbije”
Slika sa balkona Skupštine grada Beograda, ne samo košarkaša već svih sportista, bila je u duhu čuvene rečenice košarkaškog selektora Svetislava Pešića “Svi za jednog, jedan za svi!”, čime je i kapiten Bogdan Bogdanović, uz svoje saigrače, završio govor i pozdravio publiku. Da zlatna medalja pripada svima i da su osetili podršku publike iz Srbije čak u Parizu, poručili su Damir Mikec i Zorana Arunović, osvajači zlatne medalje u streljaštvu na Olimpijadi. Aleksandra Perišić, zlatna devojka srebrnog sjaja, kako su je prozvali, izašla je sa suzama u očima i pozdravila publiku koja ju je dočekala ovacijama i poručila da nije izneverila njihova očekivanja. Uz pesmu “Povratak otpisanih” izašli su na balkon i “otpisani” delfini, koji su pokazali kako se osvaja zlato i veruje u uspeh kada svi sumnjaju. Za sam kraj, uz ogroman aplauz i usklike izašao je i Đoković, koji je poručio publici, koja ga uvek iznenadi, da je “…ovo nešto najlepše što sportista može da doživi”. Miris vatrometa i baklji, izvedba pesme “Veseli se srpski rode” Danice Crnogorčević uz pratnju olimpijaca na balkonu i oduševljene publike, nagoveštavli su završetak dočeka. Međutim, za sam kraj publika je izrazila protivljenje rudarenju litijuma u Jadru i dolaska kompanije Rio Tinto – “srpski rod” je uzvikivao “Rio Tinto marš iz Srbije”.
Prelomni momenti, preispitivanja i slavlje nakon pobede su oni suveniri koje će naši olimpijci pamtiti. Najvažnije je zlato, kaže za “Vreme” kapiten vaterpolo reprezentacije Nikola Jakšić. “To je bilo ubedljivo najbitnije. Takođe momenat kada smo pobedili Grke, mislim da je to prelomilo. Posle tog trenutka niko nije sumnjao u to da li ćemo osvojiti zlato ili ne.”
Reči koje je Đoković uputio našim reprezentativcima u vaterpolu ostaće tajna, ali kako Jakšić kaže prilično su im pomogle u pohodu na zlato: “Definitivno nas je dodatno motivisala i utakmica naših košarkaša kada su igrali protiv Amerikanaca, što se takođe videlo u tome da smo ih pobedili sa četiri razlike. Na kraju je bitno to kako smo se vratili, a ne kako smo krenuli.”
Na putu do zlata pred sobom su imali reprezentacije Grčke i Amerike. Deluje da su tempirali formu za nokaut fazu, kako objašnjava, što nije bila namera, ali svakako najvažnije jesu dobijene utakmice. Da su čuvali snagu pokazuju partije i četvrto mesto u grupi za prolazak u nokaut fazu.
“Možemo na kraju i reći kao da smo tempirali tu grupu, samo da prođemo i da pobedimo najbitnije tri utakmice kasnije”, zaključuje Jakšić.
O atmosferi sa tribina na Olimpijskim igrama za “Vreme” govori Luka Jovanović, koji je imao priliku da isprati košarkaške utakmice i ključan meč Novaka Đokovića.
“Biti u publici na Olimpijskim igrama neverovatno je iskustvo. Veliki grad, vrhunska organizacija i masa ljudi. Atmosfera na našim utakmicama bila je bolja nego na ostalim koje sam gledao uživo, jer se navijalo veći deo vremena, iako smo po protokolu morali da sedimo”, kaže Luka Jovanović za “Vreme” i dodaje da je publika bila većinom kulturna, i iako se tenzija osećala na terenima, nije bilo incidenata.
Tokom meča Đokovića i Alkaraza bilo je par dobacivanja koje je sudija utišao. Svi posetioci Olimpijskih igara jesu poštovaoci i uživaoci sporta, te su pokazali kako se ponaša i bodri svoja zemlja za vreme utakmica. “Najjači utisak mi je ostavio meč Novaka Đokovića kada je osvojio zlato koje mu je jedino preostalo da osvoji u karijeri”, zaključuje Jovanović.
Osim ovacija reprezentativcima, na kraju se čulo i skandiranje protiv Rio Tinta. Usledilo je privođenje trojice aktivista Kreni-Promeni koji su držali transparent “Nećeš kopati”. Pušteni su nekoliko sati kasnije, uz objašnjenje da transparent nije u skladu sa događajem. Nakon skandiranja, novinari su bili uskraćeni za izjave, zbog čega – ostaće nedorečeno. Na ulicama ispred Starog dvora ostalo je plastičnih flašica, pobacanih transparenata i po koja zastava koja se vijorila ponosno na dočeku, ali i na protestima protiv Rio Tinta koji su obeležili prošlu nedelju.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve