Srpska zajednica obeležila je još jedan Vidovdan na Gazimestanu. Šta se događalo tokom proslave? Koje su razlike u odnosu na prošlo obeležavanje? Koliko ljudi je privedeno na razgovor u stanicu kosovske policije? I, konačno, šta ova proslava govori o položaju Srba
Za “Vreme” sa Gazimestana
Na stubove u Ulici Cara Lazara u Gračanici radnici Odeljenja javnih službi postavili su nove zastave Republike Srbije. Opština Gračanica naznačila je da je to učinjeno u čast praznika Vidovdana. Ovo je vest od pre godinu dana. Tada je na proslavi Vidovdana kosovska policija privela jednu osobu na razgovor.
Danas je drugačija predstava bila na repertoaru. Zabranjene su bile zastave Srbije, tokom proslave primenjene su oštre mere “bezbednosti”, a bilo je i 17 hašenja.
Prošle godine je Samoopredeljenje na čelu sa Aljbinom Kurtijem bilo na vlasti. Ove godine, tokom proslave, njihov mandat je tehnički. A, generalno, tokom trajanja tehničkog mandata, prema srpskoj zajednici na Kosovu sprovedene su različite represivne mere: deportovani su policajci koji rade u MUP Srbije a žive na Kosovu; pojavilo se više slučajeva seksualnog uznemiravanja žena na severu bez adekvatne reakcije na prijave; kosovski policajac uhvatio je maturanta za vrat istovremeno ne sankcionišući provokacije sa albanske strane; zatvorene su gotovo sve srpske institucije, zbog čega je još 2023. godine Evropska unija uvela kaznene mere Kosovu… Moglo bi da se nabroji još mnogo toga.
U ZNAKU KOSOVSKE POLICIJE
Nešto više od petnaest dana pred obeležavanje Vidovdana na Gazimestanu, Osnovni sud u Prištini doneo je presudu kojom se poništava odluka Opštine Gračanica o dozvoli isticanja srpske zastave povodom proslave Vidovdana.
“Ovo je naročito značajno u kontekstu etničke i političke osetljivosti na Kosovu. Svako takvo dopuštanje bez zakonske osnove može stvoriti opasan presedan za podrivanje pravnog poretka i državnog jedinstva”, naveli su iz Suda i ocenili da odluka Opštine Gračanica ozbiljno ugrožava javni red i međuetnički suživot.
Istog dana, kroz opštinu Gračanica prošao je automobil sa albanskom zastavom. Kosovska policija to nije sankcionisala. Reklo bi se da su na delu dvostruki aršini, ponovo.
Kolona vozila blizu Gazimestana bila je duga nekoliko kilometara. Na automobilima tablice iz Srbije i sa Kosova, a policija ih usmerava ka parkingu. Nekoliko grupa je stiglo autobusima. Između ostalih, tu su bili predsednik Novog DSS Miloš Jovanović, Nemanja Šarović, studenti iz Kosovske Mitrovice koji već mesecima unazad organizuju 16 minuta tišine u severnom delu tog grada… Što se tiče novinara, čini se da nas je bilo koliko i policije. I albanskih i srpskih.
Prisutni su bili Policijski inspektorat Kosova i specijalne jedinice poređane duž staze koja vodi ka kapiji. Stajali su mirno sa pancirima i pištoljem o pojasu. Dron je sve vreme nadletao spomenik i ne tako veliku masu ljudi. Čini se par stotina njih.
Građane je na ulazu policija detaljno pretresla. Podizali su im majice, gledali u džepove i torbe da se ne bi pojavilo nešto što bi “izazvalo tenzije”. Međutim, iz mase mi je prišao student, povukao rukav majice i pohvalio se: “Nisu primetili da sam nacrtao zastavu na ramenu”. Ostali su u rukama nosili sveće, a na majicama isheklan crveni božur.
Srpskih zastava gotovo da nije ni bilo. Jedna omanja državna zastava zavijorila se ispred spomenika. Drugu, veću zastavu raširili su članovi Srpske demokratije. To je bila narodna zastava bez grba. Članovi Srpske demokratije nosili su majice sa odšampanim članom 59 Ustava Kosova, članom koji garantuje da zajednice i njihovi pripadnici mogu da “koriste i ističu simbole zajednice, u skladu sa zakonom i međunarodnim standardima”. Policajci “nemadoše kud”, te su nesmetano prošli.
A kada se dođe do kapije – opet policajci. Oni su delili odšampana pravila ponašanja. U tom pravilniku, na papiru formata A4, između ostalog piše: “Molimo Vas obratite pažnju na ono što piše na ovo obaveštenje” ili “Policija se nada da će događaji ‘VIDOVDAN-a’ koji će se održati danas da će biti mirni .”
Ukoliko vam se učinilo da nešto nije u redu sa ovim rečenicama, u pitanju je loš prevod. Na to su ukazivale srpske nevladine organizacije sa severa Kosova još mesecima unazad. A Zakon o upotrebi jezika već svojim prvim članom garantuje “ravnopravan status albanskog i srpskog jezika kao službenih jezika Kosova, jednaka prava za njihovu upotrebu u svim institucijama Kosova”.
Praksa je ipak drugačija, a nekada prevoda čak i nema.
ŠTA NAM SVE OVO GOVORI?
“Na ovaj praznik gledam kao na verski, ali i kao na deo kulturnog nasleđa koje je na neki način ugroženo i koje mora da se zaštiti. Zato ja svojim dolaskom ovde želim tome da doprinesem”, kaže za “Vreme” politikolog Ognjen Gogić na Gazimestanu.
Dodao je i da je ove godine obeležavanje Vidovdana posebno važno jer je utisak da iz Prištine postoje veliki pritisci na srpsku zajednicu, kao i da im mnoge stvari smetaju.: “Čak i ispoljavanje sloboda i identiteta postalo je problematično. Na neki način se suzbija i onda je tim pre važno doći i pokazati da ima ljudi koji žele to da očuvaju.”
Ipak, objašnjava da je vest o tome da je zabranjena zastava malo izvučena iz konteksta. “Sud je zabranio da Opština Gračanica službeno koristi zastavu Srbije, ali nije bilo zabranjeno građanima da ističu zastavu. Na pretresu su puštene neke zastave, odnosno zastave bez grba. Prave razliku između narodne i državne zastave.”
Gogić ipak upozorava da prištinske vlasti u poslednje vreme poprilično arbitrarno koriste pojam izazivanja nacionalne mržnje. “Oni svašta protumače i podvedu pod to, onda ste vi prosto u strahu. Evo, na primer, kada sam dolazio ovamo, gledao sam šta sam obukao, proveravao šta imam u torbi, da ne bih nehotično uneo nešto za šta bi oni rekli da time izazivam netrpeljivost.”
Dalje kaže da je atmosfera takva da oni mogu bilo šta što im se ne dopadne da protumače kao izazivanje nacionalne mržnje.
“To je zaista veliki pritisak i ja ga lično osećam. Postavlja se pitanje koga vi ugrožavate time. Šta da je neko uneo zastavu sa grbom? Kako bi to ugrozilo bilo kog Albanca, na primer? Uopšte nije jasno zašto postoji ta potreba da se na taj način kontroliše ponašanje ljudi”, naglašava Gogić.
Na konstataciju da su ispred različitih kosovskih institucija pored kosovske istaknute i albanske zastave, Gogić odgovara: “Ni tu oni ne prave razliku između državne i narodne zastave. Čak i službene institucije koriste zastavu Albanije kao državnu zastavu i to do sada niko nije sankcionisao na Kosovu niti će.”
“KURTILEND”
Pesme sa zvučnika ispred spomenika nisu se orile. Bile su utišane. U jednom trenutku, grupa ljudi ispred spomenika otpevala je sijaset patriotskih pesama: “Oj junaštva svijetla zoro”, “Veseli se srpski rode” i druge. Masa je uzvikivala i: “Kosovo je srce Srbije”.
Nakon toga skup je završen. Okupljeni su krenuli kućama, a hapšenja su započela. Kosovska policija kasnije je saopštila da je 17 osoba privedeno na razgovor u policijsku stanicu zbog “provociranja u masi”, “podsticanja mržnje” i “nošenja provokativne i huškačke garderobe”.
Jedan od privedenih građana nosio je crnogorsku narodnu nošnju. A Crna Gora je inače priznala nezavisnost Kosova još 2008. godine.
Ujutru tog dana prvi je bio uhapšen i Stefan Veljković iz Srpske demokratije. On je, nakon što su ga pustili, tvrdio da je policija odbila da napiše kaznu na srpskom pa je on tu kaznu demonstrativno pocepao na Gazimestanu. Kaže da pretpostavlja da je napisana zbog kršenja javnog reda i mira.
“Pošto su mi pisali kaznu za remećenje javnog reda i mira, ali samo na albanskom, odbili su da je napišu na srpskom, ja sam odbio to da potpišem, a sad hoću da pokažem šta mislim o njihovoj vladavini prava, u kojoj se prava Srba sistematski ugrožavaju”, rekao je Veljković i onda pocepao kaznu.
“Ovo nije kosovska država, ovo je Kurtilend”, dodao je on.
Nekoliko članova Srpske demokratije, uključujući i Veljkovića, privedeno je u Vučitrnu po polasku sa Gazimestana ka Mitrovici. Prema njihovim tvrdnjama, porodice više sati nisu znale gde su. Kasnije su ih pustili.
Vrhunac bahatosti kosovske policije na ovom događaju bilo je privođenje, odnosno, izdvajanje maloletne devojčice sa strane. Međutim, ubrzo su je pustili i vratili porodici. Njeni roditelji su tada tvrdili da su je priveli zato što je rekla: “Kosovo je Srbija”. Mediji pišu da to dete ima 12 godina.
Novinari koji su pokušavali da snime privođenja konstantno su ometani u tome. Postojala je neka “crvena linija” na koju smo konstantno vraćani i upozoravani da je ne prelazimo. Mada su novinari dobijali upozorenja od policajaca da se sklone, sve je ipak zabeleženo.
Jer, kako je na uputstvu pisalo: “Policija će i vas da zaštiti ukoliko kao učesnika ovog dogadjaja bude potrebno”.
Ognjen Gogić zaključuje da je srpska zajednica na Kosovu pod velikim pritiskom: “Uvek je bilo problema, ali zaista se u poslednjih godinu-dve dana oseća posebno pojačana kontrola, taj neki stisak je jači nego što je bio ranije. Sada se problematizuju neke bezazlene stvari, kao što je zastava. Pritisak je pojačan do te mere da morate da budete jako oprezni.”
Obeležavanje Vidovdana samo je još jedan dan na Kosovu, ali i slika i prilika odnosa kosovskih vlasti prema srpskoj zajednici. Ona uprkos svemu istrajava. O njoj ne brinu ni Beograd ni Priština, a međunarodna zajednica najčešće ostaje nema na njihove probleme.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Šta studenti u plenumu misle – koji je najveći problem Srbije, šta ih najviše motiviše da istraju u protestu, koji je njihov stav prema političkim strankama, da li su za ulazak u EU ili ne, koliko je snažan njihov osećaj nacionalnog identiteta, da li su više konzervativni ili liberalni, kako se informišu, šta sve to može da nam kaže o budućnosti ovog društva i države… Ovo su samo neka od pitanja na koja odgovara najnovije istraživanje profesora Fakulteta političkih nauka Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića
Šta su razlozi dugovečnosti protesta protiv Vučićevog režima? Na ovo pitanje odgovaraju sagovornici “Vremena” iz različlitih perspektiva, ali se jedan motiv provlači kod svih: uznapredovala nepravda i nepodnošljiva laž
Odbijanjem da raspiše prevremene izbore režim šalje implicitnu poruku svima koji su deo klijentističkog sistema: ako se izbori uporno izbegavaju, to je kao da su već raspisani – i izgubljeni. Što duže ta poruka ostaje neizrečena, ali prisutna, to će klijentistički sistem postajati sve slabiji
Intervju: Dušan Vučićević, vanredni profesor FPN-a
"Broj birača koji tvrde da su nekada verovali Aleksandru Vučiću, a da su sada prestali – sve je veći. Od nekih sedam odsto na ukupnom uzorku u februaru on takođe ima trend povećanja u prethodnim mesecima i sada iznosi već dvanaest odsto"
Egzit je počeo kao glas pobune, a izgleda da se njime i završava. Festival koji je rođen iz studentskih protesta 2000. godine, ove godine će simbolično zatvoriti svoje kapije zauvek – upravo zbog podrške studentima
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba
Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše. Ista je to politika, samo prilagođena vremenu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!