Već je neregularno

Nekoliko dana prije no što birači izađu na birališta 24. aprila, sasvim je jasno da mnoge stvari koje su se u predizbornom procesu događale nisu na strani zakona, niti fer izborne utakmice.

Na stranu to što premijer Aleksandar Vučić, njegova stranka i poneki članovi Vlade koriste javne resurse u predizbornoj kampanji, siju svuda uokolo kamene temeljce, što je više od 50 posto vremena u elektronskim medijima s nacionalnom frekvencijom „pojeo“ Vučić i naprednjaci, što su ovo prvi izbori u kojima nema ama baš nikakve javne polemike i sučeljavanja stavova između izbornih takmaca… O tome će se, sasvim sigurno, razgovarati i nakon izbora bez obzira na rezultate, ali je činjenica da po dobrim demokratskim običajima ta stvar već sada nije regularna. Ali tko je kriv opoziciji i biračima što su na to pristali. A jesu.

RIK: Ono tijelo koje bi trebalo biti garant zakonitosti izbornog procesa, Republička (i Pokrajinska) izborna komisija, upitne je legalnosti. Njen predsjednik Dejan Đurđević podnio je ostavku u avgustu 2014. godine zbog zabrane vršenja više javnih funkcija istovremeno. Tu ostavku, međutim, parlament nije prihvatio, odnosno nije ga razriješio. Tako je on ostao predsjednik RIK-a u ostavci, a usput i profesor na Pravnom fakultetu, kao i direktor Republičkog sekretarijata za zakonodavstvo, o čemu je opširno pisala na sajtu Peščanika Vesna Rakić Vodinelić. Ona navodi i Đurđevićevu izjavu „Politici“ da je on, pošto ga skupština nije razriješila, i dalje predsjednik RIK-a. Pa kaže on: „Ja sam predsednik RIK-a dok me Skupština ne razreši. I de fakto rukovodim radom Republičke izborne komisije poslednjih šest meseci“, kaže Đurđević.

Kad je Vučić već najavio da će on odlučiti hoće li biti izbora ili ne, Skupština Srbije je 3. marta ove godine donijela odluku da razrješava dotadašnje članove RIK-a, pa odmah potom – u istoj odluci – imenuje sve iste razriješene (samo su dva zamjenika novi) za članove tog tijela.

Svemu je prethodila skupštinska rasprava, od koje je dovoljno citirati sljedeće.

Maja Gojković, predsjednica parlamenta, 16. novembra 2015. kaže poslaniku Marku Đuriću: „To je pravo jedne političke partije koja je parlamentarna da menja svoje članove te i te sa drugima, što je ona i pravno politički učinila, a vi stalno spominjete nekog čoveka koji nije na dnevnom redu. Biće možda, ali to je stvar predlagača. To je na nivou kao kada bi mi ostali pitali – zašto neko ne zameni Borka Stefanovića? Ne mogu to da dozvolim. Zašto je on član nekog odbora kada svi očekuju da ne bude član tog odbora? Ipak smo mi različite partije. Svako radi ono što smatra za shodno da je dobro i oportono politički za svoju stranku, a vi se sada mešate u rad jedne političke partije i političke grupe ovde, poslaničke grupe.“

Zoran Babić: „To što kolega Đurišić ne razume političke odluke, a na kraju krajeva i moralne odluke koju je doneo SNS o nepostojanju duplih funkcija, to više ide njemu na dušu. Ponosan sam što sam član SNS-a.“

Pa onda opet Maja Gojković: „Znači, ne možemo da predlažemo jedni drugima ni koga bismo mi voleli da vidimo u nekom odboru ili komisiji. Kada budete imali poslaničku grupu, niko se ni vama neće mešati u to, a sada je nemate. Nemojte javnost da obmanjujete da je ovde sve podređeno partijskim interesima. Pa, normalno, ovde su partije u parlamentu. Čemu da budu podređeni interesi predlaganja, nego interesima političkih stranaka, za koje su građani glasali i omogućili im da u parlamentu određeni broj ljudi predstavljaju, zavisno procentualno od toga koliko su osvojili na izborima?“

Babić se još zauzeo za stav da o sukobu interesa odlučuje nadležna Agencija za borbu protiv korupcije. Točno, ali odluke te Agencije su i dalje prešućene: ne samo Đurđević, ima tu i drugih, poput ministra pravde Nikole Selakovića i još ponekog. Toliko o pravnoj državi.

NADZOR: Profesorica Rakić Vodinelić upozorava i na činjenicu da, usprkos slovu zakona, nije osnovan nadzorni odbor koji bi imao zadatak da prati postupanje političkih stranaka u predizbornoj kampanji, kao i način na koji je mediji prate i koji bi „imao na raspolaganju neka pravna i medijska sredstva – na primer da predlaže mere za poštovanje ravnopravnosti kandidata u izlaganju njihovih programa; da se obraća javnosti radi zaštite moralnog integriteta ličnosti kandidata; da upozorava na postupke političkih stranaka, organa uprave, kandidata i sredstava javnog obaveštavanja kojima se ometa izborna kampanja i ugrožava jednakost prava svih kandidata; da ako bilo koji učesnik u izbornoj kampanji svojim ponašanjem poziva na nasilje, širi nacionalnu, versku ili rasnu mržnju ili podstiče na neravnopravnost polova, daje inicijativu za pokretanje postupka pred nadležnim državnim organima.“

Ništa od toga, iako bi bilo po zakonu.

Već ta dva aspekta, apsolutno u neskladu sa zakonima, govore o sumnjivom izbornom procesu, bar na formalnom nivou. Na onom praktičnom, još je gore. Činjenica, naime, da RIK otvoreno govori o falsificiranim potpisima na izbornim listama, kao i o nepostojećim pečatima nadležnih sudova kojima su ti potpisi ovjereni (u što se, bar po deklarativnim izjavama, uključilo i tužila-

štvo), a da su te izborne liste ipak prihvaćene i da se nalaze u 20 proglašenih za izbore, ne samo da je kriminalna, već je to i ruganje biračima. Te „egzotične liste“, jedna, na primjer, koju vodi „kontroverzni biznismen“, nekoliko njih (četiri, točnije) koje tvrde da zastupaju 2199 stanovnika ruske nacionalnosti (Popis iz 2011) ili 0,03 odsto od ukupnog stanovništva Srbije, nakon što smo se svi čudili na prošlim izborima 2014. godine slovačkim manjinskim strankama na kojima Slovaka nije bilo. Jasno, riječ je o zloupotrebi tzv. manjinskih stranaka: kako drugačije tumačiti čak četiri ruske, na kojima se ni mikroskopom ne mogu naći ruska imena? (Autorku ovog teksta, deklariranu Ruskinju, Tatjanu Borisovnu, nikad nitko nije kontaktirao.)

Tu je i dalje neriješeno pitanje veličine biračkog tijela: i dalje su tu oni koji odavno žive u inozemstvu i koji u velikom broju više nemaju srpske dokumente; pitanje glasanja regularne dijaspore, jer nešto više od 4000 srpskih državljana koji bi to htjeli ne mogu da glasaju u diplomatskim predstavništvima po Evropi i u svijetu; pitanje glasanja na Kosovu. Rečeno je da će izborne materijale odbori preuzimati u Vranju, zatim ih nositi u kosovska mjesta u kojima će izbori biti provedeni, potom se s kutijama vraćati u Vranje i tamo prebrajati glasove. Koliko li je tu mogućnosti za muljanje…

KO ŠTA ŠTAMPA: Glasački listići se, inače, štampaju u Službenom glasniku. Tu nije ništa sporno, oduvijek je tako bilo – ali je RIK (tako stoji u vijesti Tanjuga od 12. aprila, pravno nepostojeće agencije) odobrio zahtjev da se izvrši sječenje 14 rolni izbornog papira u odgovarajući format izvan prostorija štamparije, uz prisustvo predstavnika RIK-a i uz obezbeđenje MUP-a. Obrazloženje je da se to, navodno, ne može učiniti u Službenom glasniku iz tehničkih razloga, pa će biti u prostorijama poduzeća Beodragos u Borči.

Opravdanje je u broju biračkih lista, što republičkih, što pokrajinskih i lokalnih višejezičnih, ali valjalo bi pogledati broj lista na ranijim izborima, bilo ih je i duplo više, pa se nije izlazilo iz kruga Službenog glasnika, a svejedno je bilo nebrojeno prevara i krađa.

Kad se svemu dodaju i tvrdnje s društvenih mreža – koje su jedan od rijetkih ventila za ušutkanu javnost (i medijsku, uglavnom) – da su već počeli stizati čudnovati i lažirani pozivi za glasanje nepostojećim ljudima na tim adresama ili mrtvima – opet smo kod nesređenog biračkog spiska, kojega niti jedna vlast nije željela srediti – dobijamo nove sumnje u regularnost izbora.

Vlast obećava da će biti regularni, taman nas policija nadzirala (još ne znamo kako, valjda će Nebojša dr Stefanović to pobliže objasniti do izborne šutnje) i taman kršili izborne propise na svim stranama i taman glasali i za falsificirane liste; tužilaštvo će tu navodno postupati, ali i te liste će biti pred građanima-biračima.

Uostalom, još je u maju 2012. godine Upravni sud Srbije donio odluku da to što zapisnik na biračkom mjestu nisu potpisali svi članovi izbornog odbora ne utječe na regularnost izbora i ne proizvodi nikakve pravne posljedice.

Bit će zanimljivi ovi izbori, praznik demokracije…