
Novi broj „Vremena“
Šapićev Beograd: Pare za nepostojeću naplatu gradskog prevoza
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
"S obzirom na to da imamo ograničena sredstva, imamo pre svega društvenu i moralnu obavezu da kroz konkurenciju snižavamo cene kako bismo uspeli da isfinansiramo sve neophodne terapije", kaže direktorka Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje Svetlana Vukajlović
U danima kada se sa svih strana poziva na društvenu odgovornost, vest da je Republički zavod za zdravstveno osiguranje društvu uštedeo 8,5 milijardi dinara provukla se „onako uzgred“. Niko od političara nije našao za shodno da prokomentariše ovaj potez, a još manje da nama, građanima, objasni kakve koristi od toga imamo.
Pretprošle nedelje smo dobili detaljan izveštaj o tome kako i koliko trošimo lekove. Saznali smo da se svakog radnog dana u Srbiji napiše gotovo 230.000 recepata, podigne više od 350.000 kutija lekova i da to košta skoro 110.000.000 dinara. Saznali smo da je prošle godine više od 4,5 miliona ljudi podiglo lekove na recept jednom, više ili više desetina puta, da je svakom od njih, u proseku, propisano dvanaest recepata i da je svako podigao, u proseku, više od devetnaest kutija. Dobili smo i informaciju da je prosečna cena leka koštala nešto više od 300 dinara i da je svaki pacijent, u proseku, podizao lekove u vrednosti od oko 5700 dinara. Nabrojani troškovi isplaćeni su iz kase Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje.
Da se plaćalo po cenovniku lekova koji je odobrilo Ministarstvo trgovine, brojke bi bile mnogo veće (vidi tabelu!). „Da smo primenjivali maksimalne cene koje je svojom uredbom definisalo Ministarstvo trgovine, lekove bismo platili skoro 54 milijarde dinara“, objašnjava za „Vreme“ direktorka RZZO-a Svetlana Vukajlović. „Umesto toga, uspeli smo da konkurencijom, kroz kriterijume o stavljanju lekova na listu, oborimo cene i potrošimo 45 milijardi dinara.“
Kako saznajemo iz Zavoda, samo na tenderu za šesnaest citostatika za 2010. godinu RZZO je količinski povećao broj kupljenih citostatika, ali je uštedeo preko 600 miliona dinara u odnosu na cene lekova koje je odobrilo Ministarstvo trgovine, i pored toga što su to lekovi za koje postoji samo jedan proizvođač. Prošle godine ta ušteda je iznosila 400 miliona dinara. Osim toga, uprkos povećanju potrošnje lekova za lečenje bolesti digestivnog sistema (tzv. inhibitori protonske pumpe), kao i odobrenom povećanju cena tih lekova od strane Ministarstva trgovine, RZZO je kroz konkurenciju oborio cene i platio preko 200 miliona dinara manje u 2009. godini u odnosu na 2008. godinu. Uprkos porastu potrošnje statina, u 2009. u odnosu na 2008, kao i odobrenom povećanju cena lekova, RZZO je kroz konkurenciju oborio cene i 2009. platio 20 miliona dinara manje u odnosu na prethodnu godinu. Primera radi, više od 100 lekova ima upola nižu cenu od one koju je propisalo Ministarstvo trgovine.
Logično, postavlja se pitanje da li se Ministarstvo trgovine konsultuje sa RZZO-om kada formira cene lekova? „Ne, jer Ministarstvo takođe ima svoja pravila kada je u pitanju formiranje cena lekova i ono se ogleda pre svega u poređenju cena sa referentnim zemljama u okruženju“, odgovara direktorka RZZO-a. Ona objašnjava da Ministarstvo trgovine administrativno određuje maksimalne cene lekova u prometu, preko kojih Zavod, kao i svi ostali (apoteke, dobavljači…), ne sme da ide. „Mi, kao RZZO, nemamo obavezu da primenjujemo niže cene od onih koje je definisalo Ministarstvo trgovine, ali s obzirom na to da imamo ograničena sredstva, imamo pre svega društvenu i moralnu obavezu da kroz konkurenciju snižavamo cene kako bismo uspeli da isfinansiramo sve neophodne terapije“, kaže Svetlana Vukajlović.
Ona dalje objašnjava da RZZO i centralna stručna Komisija za lekove sami regulišu pravila za stavljanje lekova na listu bez takozvane pomoći države. „Predstavnici najvećeg Evropskog udruženja koje okuplja sve najbitnije donosioce odluka u zdravstvu iz svih evropskih država su, videvši koncept naše liste i njen sadržaj, koji je gotovo isti kao i u razvijenim evropskim zemljama, ostali zapanjeni kako sa 40 evra godišnje po pacijentu za lekove na recept RZZO uspeva da isfinansira ovakvu listu lekova.“ Za uspostavljanje takvog koncepta, za konkurentnost, kriterijume i transparentnost liste lekova Evropski zdravstveni forum je prošle godine Svetlani Vukajlović dodelio specijalnu plaketu.
Dakle, imamo situaciju da je jedno društveno preduzeće samoinicijativno demonstriralo društvenu odgovornost i da je taj potez pozdravio neko u Evropi, ali šta mi, građani Srbije, konkretno imamo od toga? Svetlana Vukajlović kaže – kvalitetnije lečenje: „Samim tim što ostvarite uštede, u mogućnosti ste da u uslovima smanjenih prihoda RZZO-a, odnosno povećanja cena lekova, što je bio slučaj pre dva meseca, nastavite da finansirate isti obim prava i istovetnu listu lekova, a dodatnim uštedama je moguće i finansirati nove savremene terapije.“
Šta u Beogradu radi fantomsko preduzeće za naplatu gradskog prevoza kad se prevoz ne naplaćuje? I na šta još grad baca pare? O tome piše „Vreme“ u novom broju
Setite se – kada ste poslednji put videli da u obližnjem parku beogradsko JKP “Zelenilo” zaliva zelene površine kako bi, je l’, ostale zelene? Kada je poslednji put kompletno renovirana ulica kojom stalno prolazite, a koja je prepuna rupčaga, takvih da morate da vozite 20 na sat? Koliko nelegalnih zgrada je izgrađeno u vašem komšiluku, a koliko ih se nakačilo baš vama na struju, vodu i kanalizaciju? Koliko stabala je imala vaša ulica pre 15 godina, a koliko ih ima danas? Gde nalazite mesto za parkiranje? Možete li biciklom po gradu? A za to vreme, gradonačelnik Šapić se pojavi u javnosti jednom mesečno ili u nekoliko meseci – da se pohvali rezultatima, da najavi nove “projekte” koji su, deluje, smišljeni prethodne večeri, pa da se verbalno obračuna i uvredi novinare koji mu nisu po volji
Neuplaćivanje lokalnoj samoupravi dela poreza na zarade od 102 miliona dinara i nenamenskih transfernih sredstava od 46,5 miliona dinara došlo je nakon izjave Aleksandra Vučića da za ovaj grad “nema više para”. A da je režim pustio ovaj grad “niz vodu” jasno je i zbog sve češćeg targetiranja ovdašnjih političara u tabloidima
Da mi je neko pre samo mesec dana rekao da će policija danima sedeti u mojoj kući, na Filozofskom fakultetu, pomislila bih da je to nemoguće. Ali do sada smo naučili da je ovde sve moguće. Znamo da Vučić mnoge stvari kopira od Viktora Orbana. Zašto ne bi počeo da kopira i jednog drugog autoritarnog lidera, Redžepa Erdogana, i počeo da gasi društvene mreže
Ekonomskim merama i organizovanim spontanim okupljanjima Aleksandar Vučić pokušava da konsoliduje svoje biračko telo, dok istovremeno podmeće nogu studentima i opoziciji i obračunava se sa nezavisnim medijima. Između naprednjačke inscenirane idile i društvenog bunta, sve jače se oseća nagoveštaj izbora. Kampanja pre kampanje je uveliko počela. Kada bi i pod kojim uslovima građani ponovo mogli na birališta
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve