

Novi broj „Vremena“
Kako pobediti SNS: Masom protiv sile
Krenulo je! Festival asfaltiranja, crni fondovi, podmićivanje, pretnje… a šta protiv toga mogu studenti, opozicija i građani? „Vreme“ u novom broju ide u susret lokalnim izborima krajem marta


"S obzirom na to da imamo ograničena sredstva, imamo pre svega društvenu i moralnu obavezu da kroz konkurenciju snižavamo cene kako bismo uspeli da isfinansiramo sve neophodne terapije", kaže direktorka Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje Svetlana Vukajlović
U danima kada se sa svih strana poziva na društvenu odgovornost, vest da je Republički zavod za zdravstveno osiguranje društvu uštedeo 8,5 milijardi dinara provukla se „onako uzgred“. Niko od političara nije našao za shodno da prokomentariše ovaj potez, a još manje da nama, građanima, objasni kakve koristi od toga imamo.
Pretprošle nedelje smo dobili detaljan izveštaj o tome kako i koliko trošimo lekove. Saznali smo da se svakog radnog dana u Srbiji napiše gotovo 230.000 recepata, podigne više od 350.000 kutija lekova i da to košta skoro 110.000.000 dinara. Saznali smo da je prošle godine više od 4,5 miliona ljudi podiglo lekove na recept jednom, više ili više desetina puta, da je svakom od njih, u proseku, propisano dvanaest recepata i da je svako podigao, u proseku, više od devetnaest kutija. Dobili smo i informaciju da je prosečna cena leka koštala nešto više od 300 dinara i da je svaki pacijent, u proseku, podizao lekove u vrednosti od oko 5700 dinara. Nabrojani troškovi isplaćeni su iz kase Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje.
Da se plaćalo po cenovniku lekova koji je odobrilo Ministarstvo trgovine, brojke bi bile mnogo veće (vidi tabelu!). „Da smo primenjivali maksimalne cene koje je svojom uredbom definisalo Ministarstvo trgovine, lekove bismo platili skoro 54 milijarde dinara“, objašnjava za „Vreme“ direktorka RZZO-a Svetlana Vukajlović. „Umesto toga, uspeli smo da konkurencijom, kroz kriterijume o stavljanju lekova na listu, oborimo cene i potrošimo 45 milijardi dinara.“


Kako saznajemo iz Zavoda, samo na tenderu za šesnaest citostatika za 2010. godinu RZZO je količinski povećao broj kupljenih citostatika, ali je uštedeo preko 600 miliona dinara u odnosu na cene lekova koje je odobrilo Ministarstvo trgovine, i pored toga što su to lekovi za koje postoji samo jedan proizvođač. Prošle godine ta ušteda je iznosila 400 miliona dinara. Osim toga, uprkos povećanju potrošnje lekova za lečenje bolesti digestivnog sistema (tzv. inhibitori protonske pumpe), kao i odobrenom povećanju cena tih lekova od strane Ministarstva trgovine, RZZO je kroz konkurenciju oborio cene i platio preko 200 miliona dinara manje u 2009. godini u odnosu na 2008. godinu. Uprkos porastu potrošnje statina, u 2009. u odnosu na 2008, kao i odobrenom povećanju cena lekova, RZZO je kroz konkurenciju oborio cene i 2009. platio 20 miliona dinara manje u odnosu na prethodnu godinu. Primera radi, više od 100 lekova ima upola nižu cenu od one koju je propisalo Ministarstvo trgovine.
Logično, postavlja se pitanje da li se Ministarstvo trgovine konsultuje sa RZZO-om kada formira cene lekova? „Ne, jer Ministarstvo takođe ima svoja pravila kada je u pitanju formiranje cena lekova i ono se ogleda pre svega u poređenju cena sa referentnim zemljama u okruženju“, odgovara direktorka RZZO-a. Ona objašnjava da Ministarstvo trgovine administrativno određuje maksimalne cene lekova u prometu, preko kojih Zavod, kao i svi ostali (apoteke, dobavljači…), ne sme da ide. „Mi, kao RZZO, nemamo obavezu da primenjujemo niže cene od onih koje je definisalo Ministarstvo trgovine, ali s obzirom na to da imamo ograničena sredstva, imamo pre svega društvenu i moralnu obavezu da kroz konkurenciju snižavamo cene kako bismo uspeli da isfinansiramo sve neophodne terapije“, kaže Svetlana Vukajlović.
Ona dalje objašnjava da RZZO i centralna stručna Komisija za lekove sami regulišu pravila za stavljanje lekova na listu bez takozvane pomoći države. „Predstavnici najvećeg Evropskog udruženja koje okuplja sve najbitnije donosioce odluka u zdravstvu iz svih evropskih država su, videvši koncept naše liste i njen sadržaj, koji je gotovo isti kao i u razvijenim evropskim zemljama, ostali zapanjeni kako sa 40 evra godišnje po pacijentu za lekove na recept RZZO uspeva da isfinansira ovakvu listu lekova.“ Za uspostavljanje takvog koncepta, za konkurentnost, kriterijume i transparentnost liste lekova Evropski zdravstveni forum je prošle godine Svetlani Vukajlović dodelio specijalnu plaketu.
Dakle, imamo situaciju da je jedno društveno preduzeće samoinicijativno demonstriralo društvenu odgovornost i da je taj potez pozdravio neko u Evropi, ali šta mi, građani Srbije, konkretno imamo od toga? Svetlana Vukajlović kaže – kvalitetnije lečenje: „Samim tim što ostvarite uštede, u mogućnosti ste da u uslovima smanjenih prihoda RZZO-a, odnosno povećanja cena lekova, što je bio slučaj pre dva meseca, nastavite da finansirate isti obim prava i istovetnu listu lekova, a dodatnim uštedama je moguće i finansirati nove savremene terapije.“


Krenulo je! Festival asfaltiranja, crni fondovi, podmićivanje, pretnje… a šta protiv toga mogu studenti, opozicija i građani? „Vreme“ u novom broju ide u susret lokalnim izborima krajem marta


SNS je kampanju za netom raspisane izbore počeo već pre nekoliko meseci. Za naprednjake ovi izbori imaju ogroman značaj, popularnost im se strovalila, valja to nadoknaditi, prikazati da ih “narod još hoće”. Nema sumnje da će vreće novca, megavati energije i najširi slojevi batinaštva biti angažovani u ovu svrhu. Verovatno će biti i žešće nego prošle godine u Kosjeriću. A sa čim će opozicija – kako ova stranačka, tako i studentski pokret – protiv SNS i kako? U jednoj ili više kolona? Kakva ih situacija čeka? Gde će biti najgora borba? I, nije li zanimljiv pokazatelj da se sva mesta u kojima će izbori biti održani suočavaju sa zastrašujućom depopulacijom, a sve po pravilu – što je SNS jači, to je stanovnika manje


O iskustvima izbornog procesa govore za “Vreme” Vukosava Crnjanski, direktorka CRTE, Slobodan Orlović, profesor ustavnog prava Pravnog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, i Zoran Gavrilović, izvršni direktor Biroa za društvena istraživanja (BIRODI)


Pravnik Milan Tasić je na skupu 11. februara tražio da se “najbliža familija ubice Rastka Jovića trajno iseli iz opštine Surdulica, jer sumnja da će posle teškog ubistva sa predumišljajem bilo koji sud moći da im ikada više omogući bezbednost”. Dakle, da se iseli albanska porodica koja nema nikave veze sa smrću u saobraćajnoj nesreći za koju je osumnjičen brat vlasnika pekare. Novi protest – verovatno sa istim zahtevom – najavljen je za 26. februar


Otkud ovaj i ovakav kod Vučića na Tiktoku? Izbor nije slučajan, ali jeste besmislen. Namera onog ko je to smislio bila je da pošalje poruku kako je vlast “bliska”, “normalna”... To je potez očajnika, jer mladi su na ulici, razbijaju im glave, vijaju ih po mraku, dok deca čak i u vrtićima govore: “Kad porastem, biću student”. Vučić je zauvek izgubio mladost ove zemlje
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve