Nove vlasti na sav glas kliču da će krivcima za propast države biti suđeno. Zar ne bi bilo logičnije da se prvo rehabilituju žrtve
POD OPTUŽBOM: Momčilo Veljković i Radojko Luković
Izgleda da se u Srbiji zemlji prevrnulo i da je „druga nastala sudija“ na svim nivoima vlasti, osim u pravosuđu, tačnije – u tužilaštvu. Dvojica požarevačkih otporaša Momčilo Veljković i Radojko Luković i jedan slučajni prolaznik Nebojša Sokolović, koje je družina Marka Miloševića još na proleće prošle godine krvnički isprebijala i koji su za kaznu što su dobili batine odležali dva meseca u zatvoru, još nisu punopravni članovi ovog društva. Nad glavom im je optužnica zbog učešća u tuči, a Veljkoviću još i za pokušaj ubistva. Pred sudom se nisu pojavili. Prvo je odložen pretres zakazan za 19. decembar, a pre petnaestak dana, sudija Okružnog suda u Požarevcu Dragan Vučićević uvažio je zahtev Okružnog javnog tužilaštva (OJT) da se pretres opet odloži jer su spisi prosleđeni Republičkom javnom tužilaštvu (RJT). (Usput, na bolovanje su naprasno otišli sudija, v.d. tužioca i njegov zamenik, a predsednik suda Slobodan Čogurić se izgubio.)
ČEKAJUĆI UPUTSTVA: Otkud spisi u tužilaštvu kada se zna da se posle podizanja optužnice upućuju sudu? Kako za „Vreme“ kaže zamenik vršioca dužnosti OJT u Požarevcu Dragan Petrović, od podizanja optužnice juna prošle godine do danas sud nije radio ništa, pa su spisi u sudu isti kao oni koje čuva požarevačko tužilaštvo. OJT je ono što ima desetak dana pre zakazanog pretresa prosledilo RJT-u zatraživši nova uputstva. „Sud je mogao naš zahtev za odlaganje pretresa da prihvati ili da odbaci“, veli Petrović koji potvrđuje da su v.d. OJT-a Dmitar Krstev i on svojevremeno tražili i napismeno dobili preporuku RJT-a kakvu optužnicu da pokrenu. Valjda da se osiguraju jer, kako Petrović otprilike reče, nisu delili mišljenje najviše instance. (Priča se da je argument jednog policijskog generala koji je na njih vršio pritiske glasio: „J…š dokaze, radi kako ti se kaže.“)
Pitanje je hoće li im ovo osiguranje biti dovoljno. Okružno tužilaštvo u svakom trenutku može da odustane od krivičnog gonjenja, ali bi se onda suočilo sa pitanjem zašto je uopšte dizalo optužnicu. Valjda zato pokušava da dobije na vremenu tražeći nova uputstva od republičkog javnog tužioca koji još nije izabran.
„Istina je da još nemamo republičkog javnog tužioca, ali je veći problem u mentalitetu – nadležnim tužiocima ne pada na pamet da rade svoj posao i čekaju da neko odluči umesto njih. A nevini ljudi su ugroženi, uskraćena su im građanska prava i naknada štete koju im država duguje“, kaže savetnik predsednika Koštunice za ljudska prava Gradimir Nalić, od početka upoznat sa ovim slučajem.
Kada bi tužioci, ipak, odustali od krivičnog gonjenja, o tome bi morali da obaveste optužene i sud. Ako se optuženi slože, proces se prekida, u suprotnom suđenje se nastavlja dok se optuženi ne proglase nevinim (u šta ne treba sumnjati, jer su sva trojica učestvovali u tuči tako što su bili tučeni, a to što je Veljković braneći se u jednom trenutku oteo pištolj od napadača kvalifkovano je kao „pokušaj ubistva“). E, onda bi oštećena strana mogla da traži debelo obeštećenje od države.
„Želimo potpunu rehabilitaciju, kažnjavanje pravih krivaca i adekvatno obeštećenje zbog psihičkog i fzičkog maltretiranja i neopravdanog dvomesečnog pritvora“, kategoričan je Momčilo Veljković. Mišljenje da treba ići do kraja deli i jedan od njegovih advokata Borivoje Borović: „Suđenje na kome će biti oslobođeni koči se ne samo zbog bruke koja će da pukne već i da bi se pravi krivci provukli.“
POSLEDICE: Momčilo Veljković ocenjuje da se odlaganjem suđenja optuženima i dalje krše ljudska prava: „Ne možemo da dobijemo pasoše, ne možemo da nađemo posao, na ivici smo egzistencije. Za naš položaj podjednako krivim i bivšu i aktuelnu vlast. Svi tadašnji opozicionari su nam obećavali i svi na nama dobijali političke poene. Demokratska stranka nam je obećala materijalnu pomoć. Od toga, ako se ne računa pomoć pojedinaca – ništa. Polovinom jula, svim liderima DOS-a podeljeno je naše otvoreno pismo s molbom za pomoć. Bez rezultata. Portparol DS-a Saša Vasić svojevremeno je pokrenuo krivičnu prijavu protiv SUP-a Požarevac i Ivana Markovića, a kad sam ga neki dan pitao šta bi od toga, odgovorio mi je da to više nije važno i da su to samo iskoristili u marketinške svrhe.“
Radojko Luković koji je lepo zarađivao preprodajom deviza veli da je, privučen obećanjima Velje Ilića, prešao u njegovu stranku. Trebalo je da bude na 100. mestu DOS-ove liste, prolaznom mestu, pa je zato batalio posao. Na kraju se našao na poslednjem, 250. mestu. Živi od majčine penzije i povremeno radi kao konobar. Zdravlje mu je narušeno, a i sestra mu se razbolela. Sokolović je u međuvremenu sahranio oca, koga je možda baš ta trauma dotukla. I u Veljkovićevoj porodici ima zdravstvenih problema neposredno izazvanih hapšenjem, premlaćivanjem, maltretiranjem…
Republički javni tužilac još nije izabran, a kad će – ne znamo. Ministar Batić veli za „Vreme“ da će se tokom marta i aprila srediti stanje u pravosuđu:
„Sporove sa političkim predznakom brzo ćemo rešiti, to mogu da obećam. Namera je da se rehabilituju žrtve političkih procesa od 1945. godine, a kamoli prošlogodišnje. Ne znam da li će trojica Požarevljana biti prioritet jer vlada ne može da utiče na pravosuđe koje bi trebalo da bude nezavisno.“
Momčilu Veljkoviću pre neki dan jedan poznanik reče: „Zaposlio bih te ja, brate, ali znaš kako je, šta ako mi dođu i vide…“ Zakon je zakon.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Odluka studenata da režimu upute zahtev za raspuštanje državnog parlamenta i raspisivanje vanrednih republičkih izbora nije pala s Marsa. O ovoj opciji se na plenumima već dugo žustro diskutovalo, a stvar je presečena onda kada je svima, ali baš svima, postalo jasno da vlast ne samo da ne želi da ispuni studentske zahteve nego na političku krizu odgovara sve jačom represijom i sve prljavijom propagandom. I kada više niko nije mogao da ospori činjenicu da je upravo režim generator svih društvenih i političkih anomalija, te da zahvaljujući njemu novosadska nadstrešnica svakom građaninu ove zemlje visi nad glavom
Kakvo je interesovanje među najvišim univerzitetskim radnicima za direktno učešće u politici, na “studentskoj listi”, ukoliko bi u Srbiji bili raspisani vanredni parlamentarni izbori
Poziv na raspisivanje izbora je poziv režimu, a trebalo bi da se vidi da li će postojati i studentski poziv svim ostalima na društveni dogovor o tome kako se suprotstaviti režimu na budućim izborima. Oni mogu biti raspisani neočekivano brzo, a možda ih i ne bude pre nekog “redovnog termina” ako ne bude izuzetno jakog pritiska na ulici
Možda je tačna verzija da je Aleksandru Vučiću pozlilo pa se zato vratio u zemlju. Ali i dalje cela stvar ostavlja mnogo otvorenih pitanja. Za početak, zašto je predsednik naše zemlje išao na donatorsko veče namenjeno unutarpolitičkim ciljevima druge zemlje? Zašto je išao na događaj na koji se ne može ući ako se ne donira novac? I ko ga je zvao? Ako se ova sapunska opera posmatra kao izolovan događaj, van domaćeg konteksta, zaista je reč o nečemu što izmiče zdravom razumu
Bez razumevanja zla koje je činjeno u našoj neposrednoj istoriji u poslednje tri, četiri decenije, to bi bilo parcijalno i licemerno. Zakasnilo se i za ono što se dogodilo pre šest meseci, sve sada je nadoknada. Ako ne dođemo do ozbiljnog suočavanja sa prošlošću, sa snažnim programom stvaranja nenasilnog društva, promene će imati kratak rok trajanja. A u toj promeni roditelji ubijene dece mogli bi da budu ambasadori procesa normalizacije ovog društva. Oni su spremni na tu ulogu i bilo bi dobro da ih i studenti uključe u svoje debate, da razumeju šta se dogodilo i koji su putevi suočavanja
Uprkos masovnim protestima ispred RTS-a, desetinama hiljada ljudi na ulicama i višenedeljnoj blokadi, dvojac sa vrha Javnog servisa i dalje ne vidi problem. Ili se barem trudi da ga ne vidi, dok javnost sve više gleda kroz prozor – i traži izlaz
Srpski studenti su sto puta ponovili da je ovo maraton. Slično kao Adam Mihnjik osamdesetih u Poljskoj, kada je govorio o „dugom maršu“. Vlast u Srbiji je na putu kraja – samo treba imati strpljenja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!