

Novi broj „Vremena“
Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?
Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati




Na ulazu u jagodinski Zoološki muzej dvoumimo se da li da uđemo – mučno je gledati zatvorene životinje. Radoznalost pobeđuje i dočekuje nas oštar miris lavljeg urina praćen zavijanjem vukova. Putokaz nas vodi do čuvene žirafe Jovanče: ima koliko-toliko pristojan prostor za život, mada ne liči na Jovanču sa suvenira koji se prodaju oko vrta. Zavijanje vukova čuje se skoro svakih pet minuta. Horu se pridružuju lavovi i ostale velike mačke. Kako se približavamo njihovoj leji, taj zvuk postaje sve strašniji, miris sve jači. Kavezi su komotni za kanarince, ali za ove životinje sigurno nisu. Pitamo se koliko često se peru ti kavezi jer smrad je nepodnošljiv. Ptičice nas ostavljaju ravnodušnima za razliku od kaveza sa majmunima: jedan veći i nekoliko manjih bište se preko mrežaste ograde. Veći uživa dok mu manji vadi insekte i čupa dlake usled čega je ovaj veći proćelav. U sledećem kavezu je još jedan. Iako je poznato da majmuni imaju crvenu zadnjicu, ovo ipak deluje kao ozbiljan tumor. On liže vodu iz pukotina na betonu svog kaveza i ta scena je već previše, pa odlučujemo da iz ovog vrta pobegnemo trčeći, zgađeni i tužni.


Vlasti Aleksandra Vučića pojačavaju represiju i huškaju svoje protivnike jedne na druge. Ideja je prosta – pokazati da se pobuna tobože ne isplati i da je „pametnije“ odustati


Može se reći da su izbori koji se održavaju u deset lokalnih samouprava – najskuplji lokalni izbori u istoriji svetskog višestranačja. Upregli su naprednjaci sve svoje resurse da bi pobedili na tim izborima, ne bi li održali utisak nepobedivosti. Represija koju svakodnevno sprovode ima pre svega za cilj da stvori percepciju režimske moći i odlučnosti. Bitka se, kako stvari stoje, vodi pre svega na psihološkom planu. Ključno je pitanje da li će utiske koje produkuju naprednjaci uspeti da nametnu većini građana i da im oduzmu svaku nadu da su političke promene moguće


Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića


Status Kosova ostaje centralno pitanje za Srbiju. U takvom kontekstu, dinamika evropskih integracija susednih država dobija poseban značaj. Brza integracija Crne Gore značila bi dodatno razdvajanje političkih tokova u regionu i smanjenje manevarskog prostora Beograda u odnosima sa Evropskom unijom


Naša prva adresa je zgrada iz pedesetih godina – verovatno neokrečena od tada. Gospođa u penziji: “Mi smo aktivisti za studentsku listu. – Izvinite, ja vas ne podržavam.” Entuzijazam blago opada. Ulazimo u sledeću zgradu. Građena je kasnih sedamdesetih, fasada je od betona i crvene cigle, osam spratova, bez lifta. “Oooo, pa gde ste vi meni, znam sve, vidimo se na glasanju”
Propagandne strategije režima
Ima li pobunjeno društvo razlog za defetizam Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve