“Odluka je nepravična bez obzira na to što je u slučaju troje aktivista rešenje o produženju pritvora preinačeno, a za ostale je vraćeno na ponovno odlučivanje. Nepravičnost se sastoji u tome što je Apelacioni sud morao da ukine pritvor bez zabrane napuštanja stana za sve pritvorenike. Osim toga, nije pravilno odredio postojanje osnova za meru zabrane kretanja i komunikacije”, kaže za “Vreme” Vladimir Horovic
U utorak po podne Apelacioni sud u Novom Sadu delimično je usvojio žalbe advokata zatočenih aktivista na prethodnu odluku Višeg suda da im se pritvor na Klisi produži za još 30 dana. Marija Vasić, Lado Jovović i Lazar Dinić idu kući, ali sa nanogicama. Neće smeti da napuštaju stan, zabranjeno im je korišćenje telefona i interneta, neće smeti niko ni da ih posećuje.
Mladen Cvijetić, Srđan Đurić i Davor Stefanović ostaju u pritvoru na Klisi, iako je u njihovom slučaju ukinuto rešenje o produženju pritvora i vraćeno Višem sudu na ponovno odlučivanje. Viši sud novu odluku mora doneti u roku od sedam dana, a advokati, ukoliko ona bude nepovoljna po branjenike, imaju pravo da se ponovo žale Apelacionom sudu. Inače, Apelacioni sud je ukinuo rešenje zbog toga što “nisu dati dovoljno jasni, konkretni i potpuni razlozi u pogledu postojanja uslova za eventualnu primenu blaže mere”.
Šta reći na ovo? Teško se oteti utisku da je odluka neka vrsta kompromisa, da se želelo udovoljiti i režimu ali i buntovnim studentima i građanima koji su danima blokirali pravosudnu zgradu u Novom Sadu i privremeno je “pustili u rad” kako bi Apelacija mogla da zaseda. Studenti i drugi građani zahtevali su da se aktivistima odmah ukine nezakoniti pritvor, a strasti su posebno bile izražene zbog loših vesti o zdravstvenom stanju Marije Vasić, koja se odlučila na štrajk glađu i žeđu i iz pritvorske jedinice je prebačena u bolnicu beogradskog Centralnog zatvora.
foto: marija janković…
U utorak smo od njenog advokata, Aleksandra Petrovića, saznali da je Marija smeštena na neuropsihijatrijsko odeljenje bolnice beogradskog CZ, da je malaksala, kreće se u invalidskim kolicima, te da je dobila zapaljenje vena zbog tromboze. Nije jasno zašto je strpana na ovo odeljenje, ali advokat kaže da je stekao utisak da je osoblje bolnice profesionalno i veoma brižno prema Mariji.
“Ono što s druge strane nije za pohvalu jeste tretman koji je imala na putu od Okružnog zatvora u Novom Sadu do Specijalne zatvorske bolnice, kada su se vozili u marici. Bila je potpuno onemoćala i oni su je faktički samo spustili na patos marice i onda su je stavili na stolicu. Ona nije mogla ni da ustane, ni da se pomeri, jer je bila potpuno kolabirala”, rekao je advokat Petrović.
Marija će, hvala bogu, posle odluke Apelacije, prekinuti štrajk. Time će spasiti život, koji je bio ozbiljno ugrožen, pre svega zbog neunošenja tečnosti. Tek ćemo videti da li će ova progon-epopeja ostaviti trajne posledice po njeno zdravlje.
foto: marija janković…
Naš sagovornik, advokat Vladimir Horovic, takođe smatra da je odluka Apelacionog suda kompromisna, polovična, ali i dalje nepravična. Smatra da je sud morao da ukine pritvor svim aktivistima i pusti ih na slobodu.
“Odluka je nepravična bez obzira na to što je u slučaju troje aktivista rešenje o produženju pritvora preinačeno, a za ostale je vraćeno na ponovno odlučivanje. Nepravičnost se sastoji u tome što je Apelacioni sud morao da ukine pritvor bez zabrane napuštanja stana za sve pritvorenike. Osim toga, nije pravilno odredio postojanje osnova za meru zabrane kretanja i komunikacije”, kaže Horovic.
Horovic smatra da je kompromisno rešenje doneto pod pritiskom, odnosno u sadejstvu građanskih i studentskih protesta, advokata i evropskih institucija, koje su poslednjih dana javno osudile kršenje ljudskih prava u ovom procesu.
“Za sada je ipak najvažnije da se njih troje vraćaju kući, a da će Viši sud uskoro odlučivati i o statusu Cvijetića, Đurića i Stefanovića”, kaže on.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Šta studenti u plenumu misle – koji je najveći problem Srbije, šta ih najviše motiviše da istraju u protestu, koji je njihov stav prema političkim strankama, da li su za ulazak u EU ili ne, koliko je snažan njihov osećaj nacionalnog identiteta, da li su više konzervativni ili liberalni, kako se informišu, šta sve to može da nam kaže o budućnosti ovog društva i države… Ovo su samo neka od pitanja na koja odgovara najnovije istraživanje profesora Fakulteta političkih nauka Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića
Šta su razlozi dugovečnosti protesta protiv Vučićevog režima? Na ovo pitanje odgovaraju sagovornici “Vremena” iz različlitih perspektiva, ali se jedan motiv provlači kod svih: uznapredovala nepravda i nepodnošljiva laž
Odbijanjem da raspiše prevremene izbore režim šalje implicitnu poruku svima koji su deo klijentističkog sistema: ako se izbori uporno izbegavaju, to je kao da su već raspisani – i izgubljeni. Što duže ta poruka ostaje neizrečena, ali prisutna, to će klijentistički sistem postajati sve slabiji
Egzit je počeo kao glas pobune, a izgleda da se njime i završava. Festival koji je rođen iz studentskih protesta 2000. godine, ove godine će simbolično zatvoriti svoje kapije zauvek – upravo zbog podrške studentima
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba
Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše. Ista je to politika, samo prilagođena vremenu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Optuženi aktivisti u Novom Sadu ucenjuju se i usmeravaju da priznaju nešto što nisu učinili, kako bi eventualno bili oslobođeni ili se nagodili sa tužilaštvom oko visine kazne. Pritvor, dakle, u ovom slučaju služi kao sredstvo uslovljavanja i ucene. Ako vam se nudi izlaz iz pritvora kroz priznanje — to nije slobodna volja. I to je pravno nedopustivo
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!