“Odluka je nepravična bez obzira na to što je u slučaju troje aktivista rešenje o produženju pritvora preinačeno, a za ostale je vraćeno na ponovno odlučivanje. Nepravičnost se sastoji u tome što je Apelacioni sud morao da ukine pritvor bez zabrane napuštanja stana za sve pritvorenike. Osim toga, nije pravilno odredio postojanje osnova za meru zabrane kretanja i komunikacije”, kaže za “Vreme” Vladimir Horovic
U utorak po podne Apelacioni sud u Novom Sadu delimično je usvojio žalbe advokata zatočenih aktivista na prethodnu odluku Višeg suda da im se pritvor na Klisi produži za još 30 dana. Marija Vasić, Lado Jovović i Lazar Dinić idu kući, ali sa nanogicama. Neće smeti da napuštaju stan, zabranjeno im je korišćenje telefona i interneta, neće smeti niko ni da ih posećuje.
Mladen Cvijetić, Srđan Đurić i Davor Stefanović ostaju u pritvoru na Klisi, iako je u njihovom slučaju ukinuto rešenje o produženju pritvora i vraćeno Višem sudu na ponovno odlučivanje. Viši sud novu odluku mora doneti u roku od sedam dana, a advokati, ukoliko ona bude nepovoljna po branjenike, imaju pravo da se ponovo žale Apelacionom sudu. Inače, Apelacioni sud je ukinuo rešenje zbog toga što “nisu dati dovoljno jasni, konkretni i potpuni razlozi u pogledu postojanja uslova za eventualnu primenu blaže mere”.
Šta reći na ovo? Teško se oteti utisku da je odluka neka vrsta kompromisa, da se želelo udovoljiti i režimu ali i buntovnim studentima i građanima koji su danima blokirali pravosudnu zgradu u Novom Sadu i privremeno je “pustili u rad” kako bi Apelacija mogla da zaseda. Studenti i drugi građani zahtevali su da se aktivistima odmah ukine nezakoniti pritvor, a strasti su posebno bile izražene zbog loših vesti o zdravstvenom stanju Marije Vasić, koja se odlučila na štrajk glađu i žeđu i iz pritvorske jedinice je prebačena u bolnicu beogradskog Centralnog zatvora.
foto: marija janković…
U utorak smo od njenog advokata, Aleksandra Petrovića, saznali da je Marija smeštena na neuropsihijatrijsko odeljenje bolnice beogradskog CZ, da je malaksala, kreće se u invalidskim kolicima, te da je dobila zapaljenje vena zbog tromboze. Nije jasno zašto je strpana na ovo odeljenje, ali advokat kaže da je stekao utisak da je osoblje bolnice profesionalno i veoma brižno prema Mariji.
“Ono što s druge strane nije za pohvalu jeste tretman koji je imala na putu od Okružnog zatvora u Novom Sadu do Specijalne zatvorske bolnice, kada su se vozili u marici. Bila je potpuno onemoćala i oni su je faktički samo spustili na patos marice i onda su je stavili na stolicu. Ona nije mogla ni da ustane, ni da se pomeri, jer je bila potpuno kolabirala”, rekao je advokat Petrović.
Marija će, hvala bogu, posle odluke Apelacije, prekinuti štrajk. Time će spasiti život, koji je bio ozbiljno ugrožen, pre svega zbog neunošenja tečnosti. Tek ćemo videti da li će ova progon-epopeja ostaviti trajne posledice po njeno zdravlje.
foto: marija janković…
Naš sagovornik, advokat Vladimir Horovic, takođe smatra da je odluka Apelacionog suda kompromisna, polovična, ali i dalje nepravična. Smatra da je sud morao da ukine pritvor svim aktivistima i pusti ih na slobodu.
“Odluka je nepravična bez obzira na to što je u slučaju troje aktivista rešenje o produženju pritvora preinačeno, a za ostale je vraćeno na ponovno odlučivanje. Nepravičnost se sastoji u tome što je Apelacioni sud morao da ukine pritvor bez zabrane napuštanja stana za sve pritvorenike. Osim toga, nije pravilno odredio postojanje osnova za meru zabrane kretanja i komunikacije”, kaže Horovic.
Horovic smatra da je kompromisno rešenje doneto pod pritiskom, odnosno u sadejstvu građanskih i studentskih protesta, advokata i evropskih institucija, koje su poslednjih dana javno osudile kršenje ljudskih prava u ovom procesu.
“Za sada je ipak najvažnije da se njih troje vraćaju kući, a da će Viši sud uskoro odlučivati i o statusu Cvijetića, Đurića i Stefanovića”, kaže on.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Režim ne zna kud udara. To se vidi po, čak i za njegove standarde učestalim, javnim obraćanjima nepomenika. Vidi se i po tome što je pogubljen i konfuzan, a često se građanima obraća i u vidno alkoholisanom stanju. Samokontrola nikada nije bila njegova jača strana, a sada je potpuno nestala. Slabost se ogleda i u metodi borbe protiv masovnog studentskog i građanskog pokreta. Metoda se zove – majmunsko oponašanje. Njihov položaj je sve gori kako vreme odmiče. Ne samo na političkom nego i na ekonomskom planu. Plate kasne, budžetska sredstva su sve tanja
Opozicija i njoj naklonjena javnost očekuje veći angažman Evropljana kada je u pitanju srpski politički prostor, vlast takve najave koristi da argumentuje tezu o obojenoj revoluciji, ali bi sa radošću ugostila bilo koga sa te strane, posebno ako daju neke pare. Čini se da i jedna i druga strana preteruju: niti će Evropa doći da nam organizuje izbore, niti će više stizati bilo kakva lova kojom će vlast da krpi budžetske rupe nastale vanrednim korupcionaškim troškovima
Vojska Srbije nema kapacitet da izvede paradu poput nekadašnje JNA, koja je 1985. godine imala više od 300.000 pripadnika, a na poslednju paradi 9. maja te godine direktno je izvela njih 6.690. Plus prateće službe, kojih je bilo više od 4.000. Na toj paradi bila su borbena sredstva koja će se pokazati i sad, 40 godina kasnije. Reč je o tenkovima M-84, helikopterima “gazela”, avionima “orao” i “super galeb G-4”, oklopnim transporterima i kamionima. Sada će svi oni biti predstavljeni kao “modernizovana čuda” iako su im odavno istekli resursi
Glas svakog fakulteta, ali i mogućnost stavljanja veta uz obavezan intervju i prihvatanje ideološkog minimuma, deo su procesa kroz koji svaki potencijalni kandidat za “studentsku listu” mora da prođe, saznaje “Vreme”. Iako Aleksandar Vučić žali što njegov protivnik još nema lik, studenti baš strateški ne žele da vlastima i tabloidima daju mogućnost za satanizaciju izabranih ljudi
Kao sa statistima na naprednjačkim okupljanjima, predsednik Srbije nema sreće ni sa siledžijama: em ih je malo, em su sitna boranija. Da nemaju policijski kordon iza leđa, davno bi ih narod razjurio. Ovako zavise od tetošenja onih koji bi ih – da je zakona i pravde u Srbiji – morali hapsiti. Prosto rečeno, jadni su i oni, a i ovi koji ih angažuju
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Optuženi aktivisti u Novom Sadu ucenjuju se i usmeravaju da priznaju nešto što nisu učinili, kako bi eventualno bili oslobođeni ili se nagodili sa tužilaštvom oko visine kazne. Pritvor, dakle, u ovom slučaju služi kao sredstvo uslovljavanja i ucene. Ako vam se nudi izlaz iz pritvora kroz priznanje — to nije slobodna volja. I to je pravno nedopustivo
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!