
Novi broj „Vremena“
Pouke Đinđićevog mandata: Ne cmizdrite nego delajte
Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“
Žare je bio čovek od principa. U vremenu kada su mnogi davali laka obećanja, širili zavodljive zablude, skretali na političke i ekonomske stranputice, Žare (i sa njim "Vreme") išao je težim putem. Svojim putem
Trideset godina traje moje prijateljstvo sa Žaretom. Toliko traje i veliko razumevanje među nama.
Razmišljao sam kako je nastalo takvo razumevanje i mislim da ono ima veze sa činjenicom da su naše kompanije nastale u isto doba, „Vreme“ 1990, a Delta 1991. Gradeći kompaniju, odnosno redakciju u istom periodu, mi smo se borili sa istim problemima, a za istu viziju. Svaki sa svoje strane i na svoj način.
I mi u Delti i Žare sa kolegama u „Vremenu“ borili smo se sa naopakim socijalističkim načinom razmišljanja, sa retorikom koja je pomagala rat, a nije razumela biznis, sa većinom koja nam je često bila nenaklonjena.
U toj borbi, u Žaretu sam našao istomišljenika. Iako sa različitih pozicija, borili smo se uvek za iste vrednosti. Za evropsku Srbiju, evropsku po svojoj suštini, a ne po birokratskim procedurama. Za profesionalizam, u novinarstvu i u biznisu. Za slobodno tržište.
Žare se nije plašio da ide sam. Održavao je „Vreme“ daleko od vladajućeg mišljenja, kad je to mišljenje bilo pogrešno, daleko od populizma svake vrste. Mogao si da se ne slažeš s „Vremenom“, ali nisi mogao da ne poštuješ njegov stav. Uveren sam da je to velika Žaretova zasluga.
Naše prijateljstvo je, ne znam zašto, bilo trn u oku političarima. Želeli su da nas povežu na nekorektan i netačan način. Čaršija, motivisana od političara, našu saradnju pretvorila je u trač da je Mišković vlasnik „Vremena“. Istina je da nikada nismo bili vlasnici ovog lista, niti u njegovoj vlasničkoj strukturi. Nikada nismo uticali na uređivanje novina, a ako ćemo realno, Žare to ne bi ni dozvolio. Ni meni, niti bilo kome drugom.
Zahvaljujući politici doživeo sam najteže trenutke u životu. Mnogi ljudi koji su me redovno zivkali, pitajući ili tražeći sve i svašta, neki samo tražeći moje društvo – od decembra 2012. prestali su da se javljaju. Žare ne. Među prvima je pozvao moju porodicu i moju kompaniju i ponudio pomoć. Dok sam bio u pritvoru, bio je među retkima koji su glasno govorili ono što danas svi znaju: da sa optužnicom protiv mene nešto nije u redu i da je proces očigledno montiran. Od tada se naše prijateljstvo još više učvrstilo, a ja sam dobio dodatnu potvrdu da sam, birajući ga za prijatelja, dobro uvideo o kako se velikom čoveku radi.
Neću da govorim o Žaretu kao novinaru, za to ima mnogo stručnijih od mene. Mogu da govorim samo o tekstovima u kojima je pisao o biznisu. Malo ljudi u Srbiji razume preduzetništvo, posebno u novinarstvu, a još manji broj ga podržava. Žare je bio izuzetak u tome i njegove kolumne o privrednim temama i mestu domaćeg biznisa u našoj ekonomiji čitao sam sa zadovoljstvom i često o njima razgovarao sa kolegama privrednicima. Nadam se da će Žaretove kolege iz „Vremena“ naći dobar način da se sve ove kolumne sačuvaju i ponude na čitanje generacijama koje dolaze.
Ako neću da govorim o novinarskom talentu, želim da govorim o Žaretu kao čoveku. Žare je bio čovek od principa. U vremenu kada su mnogi davali laka obećanja, širili zavodljive zablude, skretali na političke i ekonomske stranputice, Žare (i sa njim „Vreme“) išao je težim putem. Svojim putem. Ja to cenim i zato se sada opraštam ne samo od glavnog urednika „Vremena“, već i od prijatelja i dugogodišnjeg sagovornika.

Pre četvrt veka je Zoran Đinđić postao premijer. Kakvu je Srbiju dočekao, a kakvu ostavio i šta se može iz toga naučiti danas? To je naslovna tema novog „Vremena“

Stiže delegacija Evropskog parlamenta ili, što bi vlast rekla, „piculići i ustaše“. Čemu njihov izlet služi ako se o stanju u Srbiji sve zna?

Kakva su bila očekivanja građana 2001. i kakva mogu biti 2026? Šta spaja ondašnju političku realnost sa današnjom? Zbog čega su organizovani kriminal i sistemska korupcija i dalje među najvećim problemima Srbije? Šta je najvažnija politička zaostavština prvog demokratski izabranog premijera? Koliko na njegovom primeru može naučiti vlada koja dolazi posle naprednjaka

Nije Đinđić sam mogao da transformiše Srbiju. Rečenica koja kaže “s njim bi bilo drugačije, a sada je sve gotovo” jednostavno je defetistička. Ako toliko poštujete Zoranovo delo, uradite ono što bi on uradio – borite se sada, verujte u sebe i nemojte da posrnete i odustanete

Prošle godine je delovalo da bi neki delovi tužilaštva i pravosuđa mogli da se probude baš kao što su studenti tražili na početku svoje pobune. Režim nije sedeo skrštenih ruku i sada želi da ih sve koji su “digli glavu” eliminiše na “zakonit način”, ali i da spreči da se naprednjački velikaši pojave pred sudom
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve