Ko je bio, za šta je osuđen, a za šta osumnjičen Dušan Vučković Repić, koji je nedavno preminuo u zatvoru
ZVORNIK 1992. I ŠABAC 1994: Dušan Vučković-Repić okrenut leđima…
Na jutarnju prozivku 12 pritvorenika u grupnoj sobi beogradskog Centralnog zatvora nije se u prošlu nedelju oglasio Dušan Vučković (42) zvani Repić. Ostao je u krevetu hladan i ukočen, te nije bilo teško ustanoviti da je mrtav. Uzrok smrti, prema nalogu dežurnog istražnog sudije, ustanoviće se obdukcijom u Institutu za sudsku medicinu.
Ime Dušana Vučkovića i njegovog brata Vojina zvanog Žuća, inače komandanta zloglasne „patriotske“ bande nazvane „Žute ose“, kojoj je pripadao i Repić, pojavilo se u maju 1994. godine kada su obojica bili izvedeni pred sud u Šapcu. Dušan zbog ubistva 16 Muslimana (priznao sedam), ranjavanja 20 zatočenih ljudi u čelopečkom Domu kulture i silovanja jedne Muslimanke kojoj je uzgred oteo hiljadu maraka, a Vojin zbog posedovanja veće količine oružja.
…i u sudnici
Proces je u startu bio obogaljen činjenicom da niko nije hteo da svedoči protiv braće Vučković. Što iz straha, što iz solidarnosti. Prvog dana suđenja sudnica je bila prepuna TV kamera kao i novinara domaćih i stranih, ali ubrzo je bilo svima jasno da je reč o loše režiranom pokušaju obmane, odnosno stvaranju utiska da se u Srbiji sudi domaćim ratnim zločincima. Obavljeno je to krajnje nevešto, pogotovo što su, na primer, Vojin i predsednik sudskog veća u bliskom kontaktu šaputali jedan drugom, tako da ni ostali članovi veća nisu mogli da čuju njihovo domunđavanje. Naravno, drugog dana suđenja nijednog izveštača nije bilo u sudnici. Niko nije naseo na jeftin trik tobožnjeg nezavisnog i pravednog suđenja. Repić je bio osuđen na sedam godina zatvora, a Vojin uslovno, ali je Vrhovni sud Srbije Repiću povećao kaznu na deset godina, koje je on odležao i bio potom pušten na slobodu. Ali ne zadugo, budući da je sud u Hagu vodio opsežnu istragu povodom počinjenih zločina u Zvorniku i čelopečkom Domu kulture i saslušao sijaset svedoka, očevidaca zverstva nad nedužnim civilima – Muslimanima i prvi put domaćem tužilaštvu za ratne zločine prosledio obimnu dokumentaciju iz koje je bilo vidljivo da je Repić u Šapcu bio suđen za samo delić nedela koje je počinio. Uhapšen je 17. marta ove godine i nakon istrage našao se u optužnici Tužilaštva za ratne zločine u Beogradu zajedno sa još šestoricom optuženih za najmonstruoznija zverstva počinjena u Zvorniku i okolini nad nedužnim civilima od početka maja do polovine jula 1992. godine.
Još na suđenju Dušanu Vučkoviću u Šapcu sud je konstatovao da je on bio pri smanjenoj uračunljivosti kad je ubijao i sakatio civile muslimanske vere zatvorene u Domu kulture u Čelopeku. Biće, ipak, da je Dušan bio ozbiljan psihopata jer kako inače objasniti njegova zverstva kao i grupe zločinaca koje je prema optužnici Tužilaštva za ratne zločine, najčešće on predvodio. „On je u više navrata i danju i noću ili svi zajedno ili u manjim grupama ili pak pojedinačno, od zatočenih lica oduzimao novac i zlatne predmete i nad njima vršio fizička mučenja, telesna povređivanja, sakaćenja i ubistva sa nanošenjem velikih patnji“, piše u optužnici. Tužilaštvo takođe navodi da je Vučković naređivao, odnosno prisiljavao očeve i sinove zatvorenih civila kao i lica koja nisu u srodstvu da međusobno vrše protivprirodni blud. „Neutvrđenog dana okrivljeni Vučković je naredio da očevi i sinovi izađu na binu u Domu kulture, da se potom skinu goli i vrše oralni seks među sobom, ustima i u anus, sa promenama uloga što su ovi morali i činiti…“ Tužilaštvo u optužnici navodi imena očeva i sinova. „Ostalim oštećenim licima Vučković je naredio da to moraju posmatrati, zatim okrivljeni Vučković stavlja cev malokalibarske puške u usta Damiru Bikiću, i podizanjem usta cevi puške prinuđava Damira da se propne na prste, pa kad je od njegovog oca dobio izgovor da mu je to jedini sin, odgovorio da ga više nema i pucnjem u usta Damira lišio života, a potom iz iste puške lišio života i Saliha Hadžiavdića, Hasana Halilovića, Fikreta Jahijagića, Himze Kuršumovića i Alije Atlića a ranjenog Šabana Bikića ubodom noža lišio života, a za koje vreme je okrivljeni Korać Ivan sa ‘Puftom’ tukao druga lica metalnom i drvenom palicom…“ U mnogim počinjenim zverstvima učestvovao je i čovek po nadimku Pufta, kojeg inače Tužilaštvo za ratne zločine nije uspelo da identifikuje i nađe. Optužnica inače tereti pomenutog Puftu da je 13. 6. 1992. nožem odrezao penise dvojici Muslimana (Tužilaštvo navodi imena) a da je potom Dušan Vučković odsekao uho Enesu Čikariću i naredio da svoje odrezane organe moraju pojesti za koje vreme je okrivljeni Korać Ivan ispred Doma kulture pucanjem iz automatske puške ubio Nuriju Hadžiabdića i još jedno N.N. lice…“
Osim Dušana Vučkovića Tužilaštvo za ratne zločine podiglo je optužnicu protiv Grujić Branka (61), Popović Branka (56), Slavković Dragana (43), Korać Ivana (33), Filipović Siniše (31) i Dragićević Dragutina (37).
Grujić Branko i Popović Branko optuženi su zbog počinjenih zločina u Domu kulture, s tim što se Grujić i Popović terete i za prisilno preseljenje civilnog stanovništva iz sela Kozluk i Skočić.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Odluka studenata da režimu upute zahtev za raspuštanje državnog parlamenta i raspisivanje vanrednih republičkih izbora nije pala s Marsa. O ovoj opciji se na plenumima već dugo žustro diskutovalo, a stvar je presečena onda kada je svima, ali baš svima, postalo jasno da vlast ne samo da ne želi da ispuni studentske zahteve nego na političku krizu odgovara sve jačom represijom i sve prljavijom propagandom. I kada više niko nije mogao da ospori činjenicu da je upravo režim generator svih društvenih i političkih anomalija, te da zahvaljujući njemu novosadska nadstrešnica svakom građaninu ove zemlje visi nad glavom
Kakvo je interesovanje među najvišim univerzitetskim radnicima za direktno učešće u politici, na “studentskoj listi”, ukoliko bi u Srbiji bili raspisani vanredni parlamentarni izbori
Poziv na raspisivanje izbora je poziv režimu, a trebalo bi da se vidi da li će postojati i studentski poziv svim ostalima na društveni dogovor o tome kako se suprotstaviti režimu na budućim izborima. Oni mogu biti raspisani neočekivano brzo, a možda ih i ne bude pre nekog “redovnog termina” ako ne bude izuzetno jakog pritiska na ulici
Možda je tačna verzija da je Aleksandru Vučiću pozlilo pa se zato vratio u zemlju. Ali i dalje cela stvar ostavlja mnogo otvorenih pitanja. Za početak, zašto je predsednik naše zemlje išao na donatorsko veče namenjeno unutarpolitičkim ciljevima druge zemlje? Zašto je išao na događaj na koji se ne može ući ako se ne donira novac? I ko ga je zvao? Ako se ova sapunska opera posmatra kao izolovan događaj, van domaćeg konteksta, zaista je reč o nečemu što izmiče zdravom razumu
Bez razumevanja zla koje je činjeno u našoj neposrednoj istoriji u poslednje tri, četiri decenije, to bi bilo parcijalno i licemerno. Zakasnilo se i za ono što se dogodilo pre šest meseci, sve sada je nadoknada. Ako ne dođemo do ozbiljnog suočavanja sa prošlošću, sa snažnim programom stvaranja nenasilnog društva, promene će imati kratak rok trajanja. A u toj promeni roditelji ubijene dece mogli bi da budu ambasadori procesa normalizacije ovog društva. Oni su spremni na tu ulogu i bilo bi dobro da ih i studenti uključe u svoje debate, da razumeju šta se dogodilo i koji su putevi suočavanja
Klecavo vrhovno biće uzda se u lokalne izbore u Kosjeriću i Zaječaru. Ne sme se zaboraviti da on 13 godina teškim otrovima zasipa naročito u provinciji, te da je detoksikacija dug i mučan proces
Ukoliko različiti oponenti Vučićevog režima nisu u stanju pomoći studentskoj omladini, mogli bi makar da ne odmažu. Suviše dugo su radili na isti način i sa istim poraznim rezultatima da bi mogli očekivati da ih itko išta pita
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!