

Iz novog broja „Vremena“
Darko Tomović: Štrajkovaćemo i na sceni Narodnog pozorišta
Glumac i sindikalac Darko Tomović za „Vreme“ priča o štrajku upozorenja, zahtevima za ostavkama i pretnjama vodećih ljudi Narodnog pozorišta


Ko je bio, za šta je osuđen, a za šta osumnjičen Dušan Vučković Repić, koji je nedavno preminuo u zatvoru


Na jutarnju prozivku 12 pritvorenika u grupnoj sobi beogradskog Centralnog zatvora nije se u prošlu nedelju oglasio Dušan Vučković (42) zvani Repić. Ostao je u krevetu hladan i ukočen, te nije bilo teško ustanoviti da je mrtav. Uzrok smrti, prema nalogu dežurnog istražnog sudije, ustanoviće se obdukcijom u Institutu za sudsku medicinu.
Ime Dušana Vučkovića i njegovog brata Vojina zvanog Žuća, inače komandanta zloglasne „patriotske“ bande nazvane „Žute ose“, kojoj je pripadao i Repić, pojavilo se u maju 1994. godine kada su obojica bili izvedeni pred sud u Šapcu. Dušan zbog ubistva 16 Muslimana (priznao sedam), ranjavanja 20 zatočenih ljudi u čelopečkom Domu kulture i silovanja jedne Muslimanke kojoj je uzgred oteo hiljadu maraka, a Vojin zbog posedovanja veće količine oružja.


Proces je u startu bio obogaljen činjenicom da niko nije hteo da svedoči protiv braće Vučković. Što iz straha, što iz solidarnosti. Prvog dana suđenja sudnica je bila prepuna TV kamera kao i novinara domaćih i stranih, ali ubrzo je bilo svima jasno da je reč o loše režiranom pokušaju obmane, odnosno stvaranju utiska da se u Srbiji sudi domaćim ratnim zločincima. Obavljeno je to krajnje nevešto, pogotovo što su, na primer, Vojin i predsednik sudskog veća u bliskom kontaktu šaputali jedan drugom, tako da ni ostali članovi veća nisu mogli da čuju njihovo domunđavanje. Naravno, drugog dana suđenja nijednog izveštača nije bilo u sudnici. Niko nije naseo na jeftin trik tobožnjeg nezavisnog i pravednog suđenja. Repić je bio osuđen na sedam godina zatvora, a Vojin uslovno, ali je Vrhovni sud Srbije Repiću povećao kaznu na deset godina, koje je on odležao i bio potom pušten na slobodu. Ali ne zadugo, budući da je sud u Hagu vodio opsežnu istragu povodom počinjenih zločina u Zvorniku i čelopečkom Domu kulture i saslušao sijaset svedoka, očevidaca zverstva nad nedužnim civilima – Muslimanima i prvi put domaćem tužilaštvu za ratne zločine prosledio obimnu dokumentaciju iz koje je bilo vidljivo da je Repić u Šapcu bio suđen za samo delić nedela koje je počinio. Uhapšen je 17. marta ove godine i nakon istrage našao se u optužnici Tužilaštva za ratne zločine u Beogradu zajedno sa još šestoricom optuženih za najmonstruoznija zverstva počinjena u Zvorniku i okolini nad nedužnim civilima od početka maja do polovine jula 1992. godine.
Još na suđenju Dušanu Vučkoviću u Šapcu sud je konstatovao da je on bio pri smanjenoj uračunljivosti kad je ubijao i sakatio civile muslimanske vere zatvorene u Domu kulture u Čelopeku. Biće, ipak, da je Dušan bio ozbiljan psihopata jer kako inače objasniti njegova zverstva kao i grupe zločinaca koje je prema optužnici Tužilaštva za ratne zločine, najčešće on predvodio. „On je u više navrata i danju i noću ili svi zajedno ili u manjim grupama ili pak pojedinačno, od zatočenih lica oduzimao novac i zlatne predmete i nad njima vršio fizička mučenja, telesna povređivanja, sakaćenja i ubistva sa nanošenjem velikih patnji“, piše u optužnici. Tužilaštvo takođe navodi da je Vučković naređivao, odnosno prisiljavao očeve i sinove zatvorenih civila kao i lica koja nisu u srodstvu da međusobno vrše protivprirodni blud. „Neutvrđenog dana okrivljeni Vučković je naredio da očevi i sinovi izađu na binu u Domu kulture, da se potom skinu goli i vrše oralni seks među sobom, ustima i u anus, sa promenama uloga što su ovi morali i činiti…“ Tužilaštvo u optužnici navodi imena očeva i sinova. „Ostalim oštećenim licima Vučković je naredio da to moraju posmatrati, zatim okrivljeni Vučković stavlja cev malokalibarske puške u usta Damiru Bikiću, i podizanjem usta cevi puške prinuđava Damira da se propne na prste, pa kad je od njegovog oca dobio izgovor da mu je to jedini sin, odgovorio da ga više nema i pucnjem u usta Damira lišio života, a potom iz iste puške lišio života i Saliha Hadžiavdića, Hasana Halilovića, Fikreta Jahijagića, Himze Kuršumovića i Alije Atlića a ranjenog Šabana Bikića ubodom noža lišio života, a za koje vreme je okrivljeni Korać Ivan sa ‘Puftom’ tukao druga lica metalnom i drvenom palicom…“ U mnogim počinjenim zverstvima učestvovao je i čovek po nadimku Pufta, kojeg inače Tužilaštvo za ratne zločine nije uspelo da identifikuje i nađe. Optužnica inače tereti pomenutog Puftu da je 13. 6. 1992. nožem odrezao penise dvojici Muslimana (Tužilaštvo navodi imena) a da je potom Dušan Vučković odsekao uho Enesu Čikariću i naredio da svoje odrezane organe moraju pojesti za koje vreme je okrivljeni Korać Ivan ispred Doma kulture pucanjem iz automatske puške ubio Nuriju Hadžiabdića i još jedno N.N. lice…“
Osim Dušana Vučkovića Tužilaštvo za ratne zločine podiglo je optužnicu protiv Grujić Branka (61), Popović Branka (56), Slavković Dragana (43), Korać Ivana (33), Filipović Siniše (31) i Dragićević Dragutina (37).
Grujić Branko i Popović Branko optuženi su zbog počinjenih zločina u Domu kulture, s tim što se Grujić i Popović terete i za prisilno preseljenje civilnog stanovništva iz sela Kozluk i Skočić.


Glumac i sindikalac Darko Tomović za „Vreme“ priča o štrajku upozorenja, zahtevima za ostavkama i pretnjama vodećih ljudi Narodnog pozorišta


U normalnim vremenima, izbori u deset malih sredina imali bi tek lokalni značaj. Ali, ovo nisu normalna vremena. Svaka pobeda antirežimskih snaga bila bi bolan poraz za Aleksandra Vučića


Antirežimski blok veoma dobro stoji u Sevojnu, Boru, Kuli, Bajinoj Bašti i Aranđelovcu. Nešto je slabiji u Smederevskoj Palanci, Kladovu, Majdanpeku, Knjaževcu i Lučanima. Manje zbog toga što se nije baš najbolje organizovao, više usled visoke startne pozicije režima u pojedinim delovima zemlje – analitičari kažu da je SNS najmanje oslabio na jugu i istoku Srbije


Kada vlast ignoriše posledice svojih odluka, ne samo da zanemaruje sadašnje žrtve, nego i stvara kulturu u kojoj svaka buduća katastrofa postaje legitimna


Slučaj u kome se patrijarh Porfirije (na slici) suočava sa mogućnošću da protiv njega bude pokrenut postupak zbog mobinga – koji je u krajnjoj suprotnosti sa hrišćanskim vrednostima – ostavio je gorak utisak u delu javnosti u Srbiji, najpre među onima koji, ruku na srce, naivno veruju da se takve stvari u Crkvi ne događaju. Međutim, poznavaoci crkvenih prilika odavno znaju da su slučajevi mobinga nad sveštenicima koji izađu u javnost nažalost samo vrh ogromnog ledenog brega o kojem se malo govori
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve