“Fijasko, nezapamćen fijasko! Ne zna se šta je gore – da se kaže da je srpski obaveštajno-bezbednosni kompleks sprovodio takvu operaciju, ili da mu je tolika količina ljudi, oružja i opreme promakla, i to na Kosovu koje je već decenijama prioritet za sve naše službe, pa još u delu naseljenom Srbima. Ne zna se koja je gora perspektiva tog fijaska – spoljnopolitička, bezbednosna, operativna, taktička, medijska, ljudska…
Namerno kažem ‘kompleks’, a ne ‘sistem’, jer tu više sistema nema: političkousmeravajuća, izvršna i kontrolna komponenta, koje svaki sistem mora da ima, kod nas su pomešane u jednu sveznajuću i sveradeću tačku. Tako je političkom vrhu zemlje nemoguće da uverljivo poriče (tzv. plausible denial) znanje o bilo kojoj operaciji, pa i onoj koja ispadne naopaka i nedopustiva, jer najviši funkcioner(i) godinama pričaju kako o svemu, do najsitnijih detalja, sami neposredno odlučuju; čak i formalno sa mesta operativnog koordinatora službi na kom se smenjuju glavni političari vladajuće stranke. Dalje, izvršna komponenta nepostojećeg sistema je pokazala odsustvo ne stručnosti, jer toj reči nema ni izdaleka mesta, već najelementarnijeg znanja o izvođenju operacija. Kome bi moglo pasti na pamet da se u mestu veličine Banjske neće primetiti ne motorizovana jedinica sa celim arsenalom, već i jedan jedini novi čovek? Da ne pričamo da se čini da je Kosovska obaveštajna služba sve unapred znala, i samo nije računala da će naoružani ljudi biti toliki amateri da pucaju na policijsku patrolu! Na kraju, od kontrole i nezavisnog nadzora već odavno nema ni ‘k’, pa nema ni ko da valjano analizira ovu tragičnu sramotu, ili sramotnu tragediju, i izvuče neke pouke za budućnost.
Konačno, odgovornost za smrt ljudi je ogromna. Za šta pogiboše ti mladi ljudi, koji su, bez obzira na sve, sigurno bili uvereni da rade u nacionalnom interesu? Šta je dobro ispalo od svega toga, za šta su to potrošeni njihovi životi? Jedino bi možda neka trunka utehe za njihove porodice mogla da bude kada bi njihova smrt bila prelomni trenutak da srpski bezbednosni sektor krene da se diže iz ovog pepela i praha i krene sasvim drugim pravcem.”
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Na dan istorijskog protesta 15. marta, tačno u 19:11, nešto je nagnalo ljude u beg u Ulici kralja Milana. Od tada se nižu teorije, a konačnog dokaza nema. “Vreme” je utvrdilo brojne detalje o jezovitom zvuku koji je u sekundi razdvojio građane u prepunoj ulici, kao i onome što se dešavalo pre i posle
Ne može medijska blokada baš sve da blokira. Gnev je rastao, stvar je pukla, a studenti su hrabrošću probudili hrabrost i kod drugih. Naprednjacima se sveti i činjenica da su ukinuli politiku i javnu debatu, ubili opoziciju i vodili isključivo monolog, samopouzdani verovali da će njihova do zore goreti. A pretis-lonac se sve više zagrevao
“Predsednik Republike je govorio da ima mnogo milionera u njegovoj stranci. Onda ne znam šta bi značilo da je ovo pobuna bogatih. Ne mogu studente da tretiram kao tajkune i bogataše, to bi bilo smešno”, kaže Ružić za “Vreme”. “Samosvesni ljudi osećaju šta u društvu nije dobro. A sada situacija stvarno nije fenomenalna ili možda ja samo nemam ružičaste naočare”
Sporadične akcije opozicije sve manje interesuju javnost. Narod kreće u samoorganizovanje u nedostatku vere da sadašnje političke stranke mogu bilo šta suštinski da promene. S druge strane, režim je uzdrman, ali dok tužilac i policija ne krenu da hapse sami zbog korupcije, a ne po nalogu, mora se tražiti političko rešenje za ono što se dešava u Srbiji
Na mestu susreta privida i stvarnosti nalazi se nož u rukama građanke koja je skoknula do prodavnice po konzervu graška, pa onda tu konzervu, onako u mimohodu, hitnula na omraženi lik
Psihički labilna žena u Nišu nije napala slučajnog prolaznika, nego je napala ciljano. A ko je to mesecima crtao metu na čelu Natalije Jovanović i mnogih drugih?
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Da li je moguće da BIA, VOA, VBA, ali i MUP Srbije nisu imali nikakva saznanja o grupi iz Banjske? Još gore je ako u njima postoje divlje i interesne frakcije, koje iz svojih računica nastoje da podmeću jedna drugoj. A tek pogubno bi bilo da je u pitanju “državna operacija” čiji je tok krenuo naopako a sada se svi sklanjaju, beže i prave blesavi. Da li je naoružanoj grupi na severu Kosova bila obećana pomoć i od koga? I još nešto: mnogo toga deluje prema receptima sa početka ratova u bivšoj Jugoslaviji devedesetih godina prošlog veka. Sve službe u regionu su se time bavile, a Državna bezbednost MUP-a Srbije sa najvećim uspehom
Ova država je objavila Dan žalosti a da nije pomenula imena poginulih, niti objasnila okolnosti pod kojima su stradali. Poslednjih trideset godina smo mnogo puta gledali te medijske krokodilske suze, a prvo mi na pamet padaju nastradali mladići u kafiću Panda, koji su ubijeni pod nerazjašnjenim okolnostima. Za vlast je najvažnije bilo da se odloži fudbalski derbi u Beogradu, verovatno zbog pogrdnog skandiranja Vučiću. Neverovatno je da nekoliko dana u medijima vlada gromoglasna tišina
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!