“Fijasko, nezapamćen fijasko! Ne zna se šta je gore – da se kaže da je srpski obaveštajno-bezbednosni kompleks sprovodio takvu operaciju, ili da mu je tolika količina ljudi, oružja i opreme promakla, i to na Kosovu koje je već decenijama prioritet za sve naše službe, pa još u delu naseljenom Srbima. Ne zna se koja je gora perspektiva tog fijaska – spoljnopolitička, bezbednosna, operativna, taktička, medijska, ljudska…
Namerno kažem ‘kompleks’, a ne ‘sistem’, jer tu više sistema nema: političkousmeravajuća, izvršna i kontrolna komponenta, koje svaki sistem mora da ima, kod nas su pomešane u jednu sveznajuću i sveradeću tačku. Tako je političkom vrhu zemlje nemoguće da uverljivo poriče (tzv. plausible denial) znanje o bilo kojoj operaciji, pa i onoj koja ispadne naopaka i nedopustiva, jer najviši funkcioner(i) godinama pričaju kako o svemu, do najsitnijih detalja, sami neposredno odlučuju; čak i formalno sa mesta operativnog koordinatora službi na kom se smenjuju glavni političari vladajuće stranke. Dalje, izvršna komponenta nepostojećeg sistema je pokazala odsustvo ne stručnosti, jer toj reči nema ni izdaleka mesta, već najelementarnijeg znanja o izvođenju operacija. Kome bi moglo pasti na pamet da se u mestu veličine Banjske neće primetiti ne motorizovana jedinica sa celim arsenalom, već i jedan jedini novi čovek? Da ne pričamo da se čini da je Kosovska obaveštajna služba sve unapred znala, i samo nije računala da će naoružani ljudi biti toliki amateri da pucaju na policijsku patrolu! Na kraju, od kontrole i nezavisnog nadzora već odavno nema ni ‘k’, pa nema ni ko da valjano analizira ovu tragičnu sramotu, ili sramotnu tragediju, i izvuče neke pouke za budućnost.
Konačno, odgovornost za smrt ljudi je ogromna. Za šta pogiboše ti mladi ljudi, koji su, bez obzira na sve, sigurno bili uvereni da rade u nacionalnom interesu? Šta je dobro ispalo od svega toga, za šta su to potrošeni njihovi životi? Jedino bi možda neka trunka utehe za njihove porodice mogla da bude kada bi njihova smrt bila prelomni trenutak da srpski bezbednosni sektor krene da se diže iz ovog pepela i praha i krene sasvim drugim pravcem.”
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ćacilend nije samo bizarnost, kažu sagovornici „Vremena“, već ima razne funkcije. Držanje tog rugla u centru grada košta vlast, ali bi je još više koštalo da je sada ukloni i prizna svojevrsni poraz
Ruglo u centru Beograda klasičan je paramilitarni kamp koji “čuva” prostor za proteste protiv vlasti i koji je spreman za upotrebu sile nad kritičarima režima, kao što se i dešava. Dalje – to je i neka vrsta odbrambenog garnizona jer se režim zaista plaši demonstranta. Reč je i o mestu sa kog se građani kontinuirano provociraju. U svakom slučaju, u pitanju je zatvorena, organizovana i militarizovana struktura koja ima komandni štab, jasnu hijerarhiju, obezbeđenje, kontrolu prostora, ulaza i izlaza, uz prisustvo uniformisanih i poluuniformisanih ljudi pod zaštitom policije
“Ako kritikujete, optuže vas da rušite državu; ako se samožrtvujete – ćute. Štrajk glađu bi trebalo da ukaže društvu na to u kakvoj se poziciji čovek našao kada mu ništa drugo ne preostaje”, kaže za “Vreme” profesor Oliver Tošković. “Postupak Hrke i reakcija onih koji su je podržali pokazuju da postoji spremnost i istrajnost u borbi iako je ta borba dugotrajnija nego što bismo želeli”, zaključuje u našem nedeljniku profesorica Tamara Džamonja Ignjatović
“Kroz istraživanja koje pratimo ne vidimo da se dešava ništa što pokazuje da su građani razočarani i da apstinenti žele da se vrate u apstinenciju. Ljudi su i te kako rešeni da kada god dođu izbori, izađu i glasaju protiv SNS. A to vam pokazuju i trenuci velikih mobilizacija u društvu”
Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti
Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava
Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Da li je moguće da BIA, VOA, VBA, ali i MUP Srbije nisu imali nikakva saznanja o grupi iz Banjske? Još gore je ako u njima postoje divlje i interesne frakcije, koje iz svojih računica nastoje da podmeću jedna drugoj. A tek pogubno bi bilo da je u pitanju “državna operacija” čiji je tok krenuo naopako a sada se svi sklanjaju, beže i prave blesavi. Da li je naoružanoj grupi na severu Kosova bila obećana pomoć i od koga? I još nešto: mnogo toga deluje prema receptima sa početka ratova u bivšoj Jugoslaviji devedesetih godina prošlog veka. Sve službe u regionu su se time bavile, a Državna bezbednost MUP-a Srbije sa najvećim uspehom
Ova država je objavila Dan žalosti a da nije pomenula imena poginulih, niti objasnila okolnosti pod kojima su stradali. Poslednjih trideset godina smo mnogo puta gledali te medijske krokodilske suze, a prvo mi na pamet padaju nastradali mladići u kafiću Panda, koji su ubijeni pod nerazjašnjenim okolnostima. Za vlast je najvažnije bilo da se odloži fudbalski derbi u Beogradu, verovatno zbog pogrdnog skandiranja Vučiću. Neverovatno je da nekoliko dana u medijima vlada gromoglasna tišina
Međuvreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!