Iako je i na ponovljenom konkursu kragujevačka firma ispunila sve uslove za izradu policijskog opasača, MUP Srbije posao je dodelio privatnom preduzeću
Zastavina tapacirnica
Zastavina Tapacirnica ima vrlo dugu proizvodnu tradiciju jer je nastala još sredinom osamnaestog stoleća – gotovo istovremeno kad i preteča današnjeg velikog sistema Zastava – tada Topolivnica, a nešto kasnije Vojno-tehnički zavod. U prvo vreme izrađivala je sedla za konje, amove i sličnu kožnu opremu i radila kao radionica ovdašnjeg Remontnog zavoda, ali s razvojem fabrike širila je proizvodnu delatnost i menjala organizacioni oblik, da bi vremenom preko pogona, OUR-a i društva Grupe Zastava. „Tapacirnica“ ima relativno mali tehnološki višak –četrdeset šest od ukupno oko trista zaposlenih i očekivanje da će po obećanju republičke vlade doći do pokretanja proizvodnje. Zaposlenost kapaciteta gotovo je potpuna, ali zbog ostalih ograničavajućih činilaca i vrlo niskih cena proizvoda Tapacirnica nema znatniju akumulativnost. Pored ostalog, pritiskaju nas siva ekonomija i divlje firme koje bez ičega što treba da ima jedno preduzeće vrlo često isporučuju artikle sumnjivog kvaliteta, i to institucijama koje ne bi smele da dozvole da im te radionice isporučuju takvu robu, a to je slučaj i s policijom i s vojskom“, kaže Milija Sekulić, direktor Tapacirnice.
Sredinom prošle godine do poslovodstva firme stigla je nezvanična vest da će MUP Srbije raspisati veliki tender za izradu kompletne nove opreme policije, podrazumevajući i kožni opasač koji će zameniti dosadašnji sintetički. Istog trenutka je počela priprema za proizvodnju, s uverenjem da Tapacirnica ne bi smela da ostane bez tog posla, tim pre što je to unikatni artikal ovog preduzeća proizveden u više varijanti, s kojim su kragujevački tapetari izašli i na inostrano tržište i pobeđivali na konkursima poput nedavnog u Makedoniji, gde su pored zemlje domaćina učestvovale i Bugarska, Grčka i Turska, a posao je, prema rečima direktora Sekulića, dostizao 28.000 jedinica s rokom isporuke do 25. maja ove godine. Tapetari su odmah sakupili uzorke Bjančija, Safari Lenda i ostalih renomiranih svetskih proizvođača da bi što spremniji krenuli u posao koji je po njihovoj proceni vredeo 4,5 miliona maraka.
„Međutim, kad smo se prvi put pojavili u MUP-u kod načelnika Uprave za snabdevanje Gojka Todorovića, dočekani smo kao gubavci. On nam je, recimo, zamerio što smo došli s bivšim generalom policije Draganom Ilićem koji je sada savetnik u tom ministarstvu. Odgovorio sam mu da to nije moj nego njihov savetnik a slučajno moj poznanik koga smo, eto, iskoristili da dođemo do njega. Dakle, već na prvom koraku shvatili smo da smo nepoželjni, da će biti velikih otpora, pogotovo što smo i pre toga znali da je u MUP-u žario i palio Mile Dragić, vlasnik istoimene privatne firme iz Zrenjanina, kum pokojnog Badže, blizak saradnik pokojnog Vlajka Stojiljkovića, i da su ti koreni ostali i da se, osim dolaska ministra Mihajlovića, od vremena Slobodana Miloševića personalno gotovo ništa nije promenilo“, kaže Sekulić. „No, ubrzo, negde u oktobru, izašao je tender koji je dosta oskudno definisao kakav treba da bude taj opasač, ali je imao uzorak. Međutim, kad smo izašli da ga pogledamo, nisu nam dozvolili dok nismo platili kotizaciju u iznosu od 20.000 dinara, a to je neka izmišljena globa koju Tapacirnici niko dosad nije tražio. Na stolu je stajao opasač s logotipom „Mileta Dragića“ rečeno nam je da novi opasač mora biti isti takav. Mi smo dali ponudu, daleko povoljniju od Dragićeve – a onda počinju nezvanični razgovori gde nam se predočava da smo Dragiću oborili cenu itd., ali, do nas dolazi i nezvanična informacija da je opredeljenje MUP-a u tom prvom tenderu bilo da mi dobijemo jednu a Dragić dve trećine posla i da on siđe na našu cenu. Ta odluka je navodno prosleđena Vladi i ministru, gde tapka u mestu oko dva meseca da bi u februaru ove godine, kao grom iz vedra neba, u novinama izašao novi oglas – tender je poništen, raspisan je novi, bez ikakvog obrazloženja. Svesni da pored „Dragića“ neće proći, u tapacirnici donose odluku da sa glavnim konkurentom naprave ugovor o saradnji i tako dođu do bar dela posla.
MUP Srbije, međutim, sklapa ugovor sa firmom „Dragić“ koja – po rečima direktora Sekulovića – „otkačinje“ Kragujevčane.
Poslovodstvo Tapacirnice se posle toga obratilo ministru Dušanu Mihajloviću lično, ali on ih je usmerio na nadležnu administraciju.
„Tamo su nam, međutim, dali neka naivna, beznačajna i površna objašnjenja istakavši da njih ne interesuje politika rekli su da su ugovor sklopili s „Dragićem“, a ne s nama iako smo konzorcijum jer je to njihovo opredeljenje, priznaju da je prijava za tender zajednička, ali nisu hteli da nam daju fotokopiju zajedničke prijave za tender.
Prema rečima Dragoljuba Rejmana, direktora Sektora za prodaju i marketing Tapacirnice, u stručnoj službi MUP-a od predsednika komisije za raspisivanje tendera gospodina Filipovića i njegovog kolege Petra Andrijanića dobili su odgovor da kragujevačka fabrika nije ni učestvovala na konkursu, uprkos tome što je i u ugovoru i u ponudi evidentno da su Tapacirnica i Mile Dragić nastupili zajedno.
„Nakon toga smo insistirali da poseta gospodi Filipoviću i Tomi Belajcu, predstavniku stručne službe, bude samo priprema za zajednički sastanak s ministrom Mihajlovićem, ali ni do danas nismo dobili nikakav odgovor. U međuvremenu smo s Filipovićem, odnosno Andrijanićem imali nekoliko telefonskih kontakata u kojima nam je rečeno da su zapisnik i sugestije sa razgovora prosledili ministru Mihajloviću od koga se čeka odgovor. Još nikakvog odgovora nema“ kaže Lejman. Trenutni ishod tendera za policijske opasače je, prema tome, sledeći: Nejasno je
Inače topionica je od 1. septembra 2001. godine postala samostalno društveno preduzeće. Izdvajanje iz velike Zastavine porodice nije bila želja ni rukovodstva Zastave niti same Tapacirnice nego, jednostavno, direktiva Vlade Srbije u cilju sticanja povoljnijih uslova za svojinsko transformisanje, odnosno privatizaciju.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Smrt jedne devojke zahteva istinu i dostojanstvo, ali način na koji se o njoj govori i način na koji se koristi pokazuje da je pretvorena u sredstvo političkog obračuna. U tome leži najveći problem, jer kada smrt postane sredstvo za odmazdu vlasti nad univerzitetom, ostaje zastrašujuće pitanje – na šta su sve spremni
Evo izbornog komentara jedne “obične žene”: “ Bio je to trenutak u kojem su mnogi prvi put stali uspravno. Bez galame, bez velikih reči, ali sa nečim što se ne može fingirati – dostojanstvom. Rezultati su objavljeni kako su objavljeni. Papir trpi svašta, brojevi još više. Ali ono što ne trpi jeste osećaj u stomaku kad znaš da si uradio kako treba. I to vam, deco, niko ne može oduzeti”
U situaciji u kojoj Ministarstvo kulture ne haje za izdavaštvo svoje države, na strani izdavača su samo nematerijalni resursi: upornost, entuzijazam i višedecenijsko iskustvo s krizama
Predlog zakona o zabrani upotrebe mobilnih telefona u osnovnim i srednjim školama
Đacima će biti zabranjeno i da pozajmljuju telefone, a kazne će plaćati i roditelji i škole. Za one koji se direktno staraju o detetu predviđena je kazna od 100.000 dinara, dok će obrazovna ustanova plaćati i do milion dinara ukoliko prekrši zakon
Uticaj društvenih mreža na mentalni i kognitivni razvoj mladih
Lajkovi aktiviraju dopaminske udare zadovoljstva podstičući zavisničko ponašanje. Potreba da se stalno bude prisutan na mreži pojačava osećaj usamljenosti. Idealizovane slike tuđih života i tela povećavaju nezadovoljstvo i depresivne simptome. Širom sveta sve je više poziva na strožu regulaciju rada vlasnika društvenih mreža
Nije Vučić Putin, niti to može biti. Putina se ljudi plaše, a od Vučića im se samo ide u toalet. Da bi postao ozbiljan diktator, čovek mora za to da bude talentovan. I mora imati validniju diplomu od one dobijene od Vojislava Šešelja
Zašto SNS nakon lokalnih izbora liči na firmu koja pravi banket prikrivajući neizbežni bankrot, a Vučić na njenog vlasnika zaduženog do grla kako bi još malo izigravo velikog gazdu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!