

Novi broj „Vremena“
Kako je planiran kult jednog generala
Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Vozilima pod pratnjom, naročito kada se u njima nalazi predsednik države, po pravilu se obezbeđuje nesmetan prolazak zaustavljanjem saobraćaja na relaciji kojom se kreće. Međutim, saobraćaj se u tom slučaju zaustavlja nakratko, na svega nekoliko minuta i to u gradovima, da bi se izbeglo "zaglavljivanje" u gužvi što predstavlja bezbednosni rizik. Ali, obustavljanje saobraćaja na "otvorenom" putu, pa još međunarodnom, prosto ne dolazi u obzir
Kao što je najavio ministar za infrastrukturu Milutin Mrkonjić, na Dan pobede započela je izgradnja dve deonice autoputa od Novog Sada do Horgoša na severnom kraku Koridora 10. Radove su svečano otvorili predsednik Boris Tadić i premijer Mirko Cvetković u pratnji potpredsednika Vlade Ivice Dačića, Mlađana Dinkića i Jovana Krkobabića, ministra Mrkonjića, ministra prostornog planiranja Olivera Dulića, ministarke za NIP Verice Kalanović, ministra obrazovanja Žarka Obradovića, predsednika Izvršnog veća Vojvodine Bojana Pajtića, direktora Srbijagasa Dušana Bajatovića i mnogo, mnogo drugih, kao što je običaj u ovakvim prilikama, a kolona službenih limuzina i ostalih pratećih vozila u kojima se državni vrh prevozio uzrokovala je saobraćajnu gužvu na međunarodnom putu E75. U tri navrata, kada se kolona zaustavljala, obustavljan je i sav ostali saobraćaj.
PRVENSTVO POD PRATNJOM: Prema važećem Zakonu o bezbednosti saobraćaja, vozila pod pratnjom su ona vozila kojima je dodeljena pratnja pripadnika policije ili vojske sa posebnim motornim vozilima snabdevenim uređajima za posebne svetlosne i zvučne signale. Posebni svetlosni signali su, prema pravilniku, crveno i plavo svetlo na prvom i poslednjem vozilu u koloni koja se naizmenično pale i gase, a zvučni signal je identičan policijskoj sireni.


Vozila pod pratnjom imaju pravo prvenstva prolaza u odnosu na sva druga vozila osim u odnosu na vozila koja se kreću raskrsnicom na kojoj je saobraćaj regulisan svetlosnim saobraćajnim znakovima ili znacima ovlašćenog lica, i na njih se ne primenjuju odredbe o ograničenju, o zabrani preticanja i obilaženja kolone vozila i o zabrani presecanja kolone pešaka, pod uslovom da ne ugrožavaju bezbednost drugih učesnika u saobraćaju.
Vozač koji na putu susretne vozilo ili kolonu vozila pod pratnjom i vozač koga sustigne vozilo ili kolona vozila pod pratnjom dužni su da zaustave svoje vozilo, da noću umesto velikih svetala upotrebe oborena svetla za osvetljavanje puta, da se strogo pridržavaju naredaba koje im daju lica iz pratnje i da kretanje nastave tek pošto prođu sva vozila pod pratnjom. Takođe, da bi omogućili nesmetan prolaz vozilima pod pratnjom, i pešaci su dužni da se uklone sa kolovoza dok ta vozila prođu.
Na isti način regulisano je kretanje vozila pod pratnjom u svim evropskim zemljama, iritiralo to nekog ili ne. Štaviše, u zemljama gde se mnogo više vodi računa o osećanjima građana, vozilima pod pratnjom, naročito kada se u njima nalazi predsednik države, po pravilu se obezbeđuje nesmetan prolazak zaustavljanjem saobraćaja na relaciji kojom se kreće. Međutim, saobraćaj se u tom slučaju zaustavlja nakratko, na svega nekoliko minuta i to u gradovima, da bi se izbeglo „zaglavljivanje“ u gužvi što predstavlja bezbednosni rizik. Ali, obustavljanje saobraćaja na „otvorenom“ putu, pa još međunarodnom, prosto ne dolazi u obzir.
KRKLJUŠ: Prema Zakonu o javnim putevima, saobraćaj se može obustaviti ako je put u takvom stanju da se na njemu ne može odvijati saobraćaj ili se ne može odvijati saobraćaj određene vrste vozila, ako bi učešće određenih vrsta vozila u saobraćaju nanosilo štetu javnom putu, njegovom delu ili putnom objektu, ako to zahteva izvođenje radova na rekonstrukciji i održavanju javnog puta i ako to zahtevaju drugi razlozi zaštite javnog puta i bezbednosti saobraćaja na javnom putu.
Saobraćaj se može obustaviti i zbog održavanja sportske ili druge manifestacije, ali ne i na autoputu, i to samo pod uslovom da je moguće preusmeravanje saobraćaja na druge javne puteve. U oba slučaja mora se najaviti 24 časa pre početka obustave osim, naravno, u slučaju kad to nije moguće, u slučaju elementarne nepogode ili neke druge vanredne situacije. U suprotnom, zaprećeno je novčanom kaznom od 200.000 do 1.000.000 dinara za pravno lice i dvostruko manjom novčanom ili kaznom zatvora do 30 dana za preduzetnika.
Neće, naravno, niko platiti kaznu zbog ovoga, niti će iko fasovati zatvor: policija ima ovlašćenja da privremeno zaustavi saobraćaj ako proceni da situacija takav potez nalaže, a u Zakonu ne piše koliko traje to „privremeno“.
Kako god, pravi „krkljuš“ je nastao kad se kolona zaustavila na mostu kod Beške, dok su na sredini mosta Tadić i ostali razgovarali sa graditeljima. Istina, situacija jeste nalagala da se saobraćaj privremeno zaustavi: na mostu nema zaustavne trake, od najbližeg parkinga do sredine mosta ima podosta da se hoda, a i neprijatno je da se predsednik države, i svi ostali takođe, tiskaju na pešačkoj stazi dok oko njih tutnji saobraćaj. Pitanje je samo da li je, pored otvaranja radova na dve lokacije, bilo neophodno da se i na mostu zaustave. Moglo je to, naime, i nekog drugog puta da bude: most se gradi već godinu dana, gradiće se još toliko, tako da termina za slikanje ima na pretek.
„Žao mi je što je zaustavljen saobraćaj na mostu Beška i što ima previše automobila“, izjavio je tim povodom predsednik Tadić i obećao da će sledećeg puta biti angažovani autobusi, odnosno, i ako bude automobila, neće ih biti koliko i zvaničnika. „Neće se svako voziti u po jednom crnom automobilu“, zaključio je, jer „treba da pokrenemo Srbiju, a ne da je zaustavljamo, ni privremeno“.


Ratko Mladić nije rođen kao nacionalni mit već su njegov oreol planski zidali politički centri, televizije i novine. I to od početka ratova pa do danas, piše „Vreme“ u novom broju


Kako je individualna krivica Ratka Mladića pretvorena u navodnu odbranu čitavog naroda i zašto Srbija još ne želi da se oslobodi tog tereta. Upravo je individualizacija krivice Srbiji nudila izlaz. Presuda nije Mladićeve zločine pripisala Srbima. Imenovala je čoveka, njegovu komandnu odgovornost i dela za koja je osuđen. Političke i medijske elite izabrale su suprotno: da se sakriju iza naroda i presudu jednom generalu predstave kao presudu svima. Jer ako Mladić ostane sam, mora se otvoriti pitanje ideologije, propagande, ratnih profitera i sistema koji ga je proizveo i štitio


Zarad mentalne i moralne higijene nacije, neophodno je suočavanje sa tamnim stranama prošlosti. Ima mnogo ljudi u Srbiji, ali i u Republici Srpskoj, koji se godinama otvoreno suprotstavljaju nacionalizmu, priznaju činjenice o ratovima i zbog toga često plaćaju. Ratko Mladić je dovoljno delio region i Srbe za života. Vreme je da i te podele dočekaju pokop koji bi, za razliku od njegovog, zasluživao sve državne počasti


Pojedine političke partije i državne kompanije preuzele su nadležnosti i poslove diplomatskih i konzularnih predstavništava. To potvrđuju primjeri iz Banjaluke koji kazuju da je krenula mobilizacija građana sa dvojnim državljanstvom da se pridobiju za glasanje na izborima u Srbiji koji još uvijek nisu raspisani


Studenti su praćeni, prisluškivani, snimani, radilo se ne tome da “budu izbušeni” – primenjivana je policijsko-vojna taktika za obračun sa “nevidljivim protivnikom”. Režim je primenio taktiku uhođenja, praćenja, zastrašivanja i javnog blaćenja u želji da od Srbije, u političkom smislu, napravi sprženu zemlju. Ono što sada Vučić radi ne ostavlja mogućnost da poverujemo da bi, ako se desi promena, on i njegovi lojalisti mogli sutra da se uključe u politički život Srbije
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve