
Jezik
„Neopoziva ostavka“ – vrag u rečima
Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“
Otvaranje radova na autoputu, zatvaranje saobraćaja
Vozilima pod pratnjom, naročito kada se u njima nalazi predsednik države, po pravilu se obezbeđuje nesmetan prolazak zaustavljanjem saobraćaja na relaciji kojom se kreće. Međutim, saobraćaj se u tom slučaju zaustavlja nakratko, na svega nekoliko minuta i to u gradovima, da bi se izbeglo "zaglavljivanje" u gužvi što predstavlja bezbednosni rizik. Ali, obustavljanje saobraćaja na "otvorenom" putu, pa još međunarodnom, prosto ne dolazi u obzir
Kao što je najavio ministar za infrastrukturu Milutin Mrkonjić, na Dan pobede započela je izgradnja dve deonice autoputa od Novog Sada do Horgoša na severnom kraku Koridora 10. Radove su svečano otvorili predsednik Boris Tadić i premijer Mirko Cvetković u pratnji potpredsednika Vlade Ivice Dačića, Mlađana Dinkića i Jovana Krkobabića, ministra Mrkonjića, ministra prostornog planiranja Olivera Dulića, ministarke za NIP Verice Kalanović, ministra obrazovanja Žarka Obradovića, predsednika Izvršnog veća Vojvodine Bojana Pajtića, direktora Srbijagasa Dušana Bajatovića i mnogo, mnogo drugih, kao što je običaj u ovakvim prilikama, a kolona službenih limuzina i ostalih pratećih vozila u kojima se državni vrh prevozio uzrokovala je saobraćajnu gužvu na međunarodnom putu E75. U tri navrata, kada se kolona zaustavljala, obustavljan je i sav ostali saobraćaj.
PRVENSTVO POD PRATNJOM: Prema važećem Zakonu o bezbednosti saobraćaja, vozila pod pratnjom su ona vozila kojima je dodeljena pratnja pripadnika policije ili vojske sa posebnim motornim vozilima snabdevenim uređajima za posebne svetlosne i zvučne signale. Posebni svetlosni signali su, prema pravilniku, crveno i plavo svetlo na prvom i poslednjem vozilu u koloni koja se naizmenično pale i gase, a zvučni signal je identičan policijskoj sireni.

Vozila pod pratnjom imaju pravo prvenstva prolaza u odnosu na sva druga vozila osim u odnosu na vozila koja se kreću raskrsnicom na kojoj je saobraćaj regulisan svetlosnim saobraćajnim znakovima ili znacima ovlašćenog lica, i na njih se ne primenjuju odredbe o ograničenju, o zabrani preticanja i obilaženja kolone vozila i o zabrani presecanja kolone pešaka, pod uslovom da ne ugrožavaju bezbednost drugih učesnika u saobraćaju.
Vozač koji na putu susretne vozilo ili kolonu vozila pod pratnjom i vozač koga sustigne vozilo ili kolona vozila pod pratnjom dužni su da zaustave svoje vozilo, da noću umesto velikih svetala upotrebe oborena svetla za osvetljavanje puta, da se strogo pridržavaju naredaba koje im daju lica iz pratnje i da kretanje nastave tek pošto prođu sva vozila pod pratnjom. Takođe, da bi omogućili nesmetan prolaz vozilima pod pratnjom, i pešaci su dužni da se uklone sa kolovoza dok ta vozila prođu.
Na isti način regulisano je kretanje vozila pod pratnjom u svim evropskim zemljama, iritiralo to nekog ili ne. Štaviše, u zemljama gde se mnogo više vodi računa o osećanjima građana, vozilima pod pratnjom, naročito kada se u njima nalazi predsednik države, po pravilu se obezbeđuje nesmetan prolazak zaustavljanjem saobraćaja na relaciji kojom se kreće. Međutim, saobraćaj se u tom slučaju zaustavlja nakratko, na svega nekoliko minuta i to u gradovima, da bi se izbeglo „zaglavljivanje“ u gužvi što predstavlja bezbednosni rizik. Ali, obustavljanje saobraćaja na „otvorenom“ putu, pa još međunarodnom, prosto ne dolazi u obzir.
KRKLJUŠ: Prema Zakonu o javnim putevima, saobraćaj se može obustaviti ako je put u takvom stanju da se na njemu ne može odvijati saobraćaj ili se ne može odvijati saobraćaj određene vrste vozila, ako bi učešće određenih vrsta vozila u saobraćaju nanosilo štetu javnom putu, njegovom delu ili putnom objektu, ako to zahteva izvođenje radova na rekonstrukciji i održavanju javnog puta i ako to zahtevaju drugi razlozi zaštite javnog puta i bezbednosti saobraćaja na javnom putu.
Saobraćaj se može obustaviti i zbog održavanja sportske ili druge manifestacije, ali ne i na autoputu, i to samo pod uslovom da je moguće preusmeravanje saobraćaja na druge javne puteve. U oba slučaja mora se najaviti 24 časa pre početka obustave osim, naravno, u slučaju kad to nije moguće, u slučaju elementarne nepogode ili neke druge vanredne situacije. U suprotnom, zaprećeno je novčanom kaznom od 200.000 do 1.000.000 dinara za pravno lice i dvostruko manjom novčanom ili kaznom zatvora do 30 dana za preduzetnika.
Neće, naravno, niko platiti kaznu zbog ovoga, niti će iko fasovati zatvor: policija ima ovlašćenja da privremeno zaustavi saobraćaj ako proceni da situacija takav potez nalaže, a u Zakonu ne piše koliko traje to „privremeno“.
Kako god, pravi „krkljuš“ je nastao kad se kolona zaustavila na mostu kod Beške, dok su na sredini mosta Tadić i ostali razgovarali sa graditeljima. Istina, situacija jeste nalagala da se saobraćaj privremeno zaustavi: na mostu nema zaustavne trake, od najbližeg parkinga do sredine mosta ima podosta da se hoda, a i neprijatno je da se predsednik države, i svi ostali takođe, tiskaju na pešačkoj stazi dok oko njih tutnji saobraćaj. Pitanje je samo da li je, pored otvaranja radova na dve lokacije, bilo neophodno da se i na mostu zaustave. Moglo je to, naime, i nekog drugog puta da bude: most se gradi već godinu dana, gradiće se još toliko, tako da termina za slikanje ima na pretek.
„Žao mi je što je zaustavljen saobraćaj na mostu Beška i što ima previše automobila“, izjavio je tim povodom predsednik Tadić i obećao da će sledećeg puta biti angažovani autobusi, odnosno, i ako bude automobila, neće ih biti koliko i zvaničnika. „Neće se svako voziti u po jednom crnom automobilu“, zaključio je, jer „treba da pokrenemo Srbiju, a ne da je zaustavljamo, ni privremeno“.

Lepo je kad se narod bavi i jezikom. Recimo, povodom toga šta u slučaju Željka Obradovića znači „ostavka“ i koliko je bitno da li jeste ili nije „neopoziva“

Mnogo koji navijač je oglasio „kraj Partizana“. Ili jer je u odlasku Željka Obradovića video rušenje po notama režima ili jer klub koji napusti njegova najveća legenda gubi moralno pravo da postoji. To je naslovna tema novog „Vremena“

Željko Obradović više nije trener “Partizana”. Otišao je jer nije mogao više, i uz reči koje predsedniku kluba Ostoji Mijailoviću ne ostavljaju prostor ni za šta osim da podnese ostavku. Navijači nisu dočekali da dosanjaju “jedan davni san”. Kako je jedan čovek postao više od košarke i kako je došlo do neslavnog kraja

Šta se desi kad brane oko Pionirskog parka puknu i horde ćacija se izliju na gradove u Srbiji u kojima se održavaju lokalni izbori? To smo proteklog vikenda gledali u Mionici, Negotinu i Sečnju. Nije ovo tekst o lokalnim izborima, ni o rezultatima, jer izbora tog dana u suštini nije ni bilo. Sve što smo videli bilo je bezvlašće, teror, suspenzija zakona i države, te opšta vladavina nasilnika i batinaša sa crnim kačketima. Takođe i nova fazu represije koja je još jača i iracionalnija

Srpska napredna stranka ne sme i neće raspisati parlamentarne izbore u skorije vreme. Razlog je jednostavan – ako je ovako prošla u Mionici, Sečnju, Kosjeriću i Zaječaru, u malim sredinama gde tradicionalno ima najtvrđu infrastrukturu i najlojalnije biračko telo, onda je stanje u Beogradu, Novom Sadu, Valjevu, čak i na nivou republike nesagledivo lošije. Zato su izbori sada po prvi put za SNS prestali da budu demonstracija sile i postali nepoznanica. A nepoznanica je opasna: nosi mogućnost da se izbori izgube
Odlazak najboljeg evropskog trenera
Ništa nije crno-belo osim “Partizana” i Željka Obradovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve