Prema rečima branilaca, poslednji put kada je Simić bio kod Ristovića ovaj mu je rekao da uzme novac sa stola i otišao da natoči piće kako bi kamera Simića snimila kako novac uzima. Kako stvari trenutno stoje, čini se da će jedina olakšavajuća okolnost za Simića biti to što nije osuđivan
KAMERA – IDE: Željko Simić u „akciji“
Suočen sa video-snimkom načinjenim skrivenom kamerom u kući svog vrlog prijatelja Viktora Ristovića, poznatijeg kao Miša Grof, Željko Simić, doktor pravnih nauka i visoko kotirani intelektualac bivšeg režima, priznao je pred istražnim sudijom beogradskog Okružnog suda da je uzeo devize i dragocenosti u trenutku kad ga je domaćin ostavio samog u kući. Još kad je policija u Simićevom stanu otkrila ukradene stvari, istražni sudija nije imao kud do da okrivljenom odredi pritvor koji, po svemu sudeći, neće dugo trajati budući da krađa, bar zasad, nije sporna te se očekuje da će ubrzo uslediti optužnica.
Policija je, naravno, odmah sazvala konferenciju za štampu budući da je reč o bivšem savetniku Slobodana Miloševića, potpredsedniku savezne vlade, ministru kulture, direktoru Narodnog pozorišta u Beogradu i visokom funkcioneru SPS-a… Novinarima je prikazan snimak načinjen skrivenom kamerom za nadzor na kome se vidi kako Simić sa stola uzima, kao da je reč o kikirikiju, novac (ukupno 500 DEM) iz koverte. Nekoliko puta je ustao iz fotelje i kupio stvari (na snimku se ne vidi koje), i trpao ih u džepove koristeći trenutno odsustvo domaćina.
NAPAD: Neoprezni bivši ministar upao je tako u pripremljenu stupicu. Ko ju je pripremio nije baš jasno. Prema nekim izvorima policija u saradnji sa Ristovićem. Inspektori SUP-a Beograd otkrili su u Simićevom stanu pokradene stvari: zlatan sat Rolex, dva para zlatnih naočara, dva korišćena parfema i načetu kutiju vitamina strane proizvodnje. Kao čovek od ukusa prethodno je pomirisao parfem.
„Oštećeni (policija je izbegla da kaže ime, odnosno da je reč o antikvaru Viktoru Ristoviću) prijavio je da nedostaje i kutija za duvan kao i srebrni svećnjak, predmeti od navodno izuzetne vrednosti iz XIX veka, što optužbi daje karakter teške krađe, a ukupna vrednost ukradenih stvari procenjena je na 2.100.000 dinara“, saopštila je policija. Krivični zakon Srbije inače za ovako kvalifikovano delo preti kaznom do 15 godina zatvora.
Krađe su, kako kaže major policije Ljubiša Mavrić, počinjene od 25. avgusta do 7. septembra. Simić je dolazio u stan oštećenog, i koristeći njegove izlaske iz prostorije uzimao skupocene predmete. Takođe je rečeno da je oštećeni antikvar i kolekcionar pre nekoliko meseci prijavio policiji da mu iz kuće nestaju stvari, skupoceni predmeti. Malo je čudno da skupoceni predmeti leže svuda po kući od tri sprata i da ih nije mogao skloniti već posle prve krađe. „Uz pomoć policije načinio je spisak prijatelja i poznanika koji mu dolaze u kuću i za koje je sumnjao da bi mogli da budu kradljivci“, objavljeno je u novinama. Biće da je već tada Miša Grof bacio udicu ne bi li uhvatio kapitalca – bivšeg ministra, i tako doprineo raskrinkavanju vrhuške bivšeg režima, a policija zabeležila veliki uspeh. Jer, da je bilo ko drugi podlegao iskušenju i pokrao prebogatog kolekcionara starina i dragocenih predmeta, izvesno je da policija ne bi to udarala na sva zvona. Ne daj bože da zbilja otkriju otmičare Miroslava Miškovića od hvale se ne bi moglo živeti. Doduše, ministar srpske policije, kako reče, već mesecima sa ekspertize u Austriji čeka dlaku, vlas kose, jednog od osumnjičenih otmičara, te je sve moguće. Obećanje da će dati ostavku ukoliko ne otkrije otmičare do 15. proteklog maja pučanstvo zapravo nije razumelo. Policija zna ko su otmičari, ona ih je otkrila, ministar zna i imena, ali, eto, nikako da pribave jedan dokaz koji bi upućivao na „osnovanu sumnju, neophodnu da bi sud započeo istragu“.
ODBRANA: Željko Simić tokom saslušanja kaže da je uzeo pomenute devize i stvari bez znanja vlasnika. Veliko je pitanje hoće li se pred sudom uopšte braniti i kakva će mu biti teza odbrane. Kleptoman? „Stvar je stručnjaka da na sudu procene o čemu je reč i advokata okrivljenog da li će se pozvati na kleptomaniju. Za nas je on klasičan lopov i ne isključujemo mogućnost da je počinio više krađa. On je čak jednu ukradenu stvar poklonio svom komšiji“, objašnjava major policije Ljubiša Marić. Simićev advokat Branimir Gugl posetio je svog branjenika u zatvoru i saopštio novinarima: „Željko Simić ima akutno oboljenje bubrega, neophodni su mu lekovi, sudija mu je obezbedio lekarski pregled, i njemu će u zatvoru biti pružena odgovarajuća nega. Rekao mi je da on nema šta da poriče jer smatra da je uhapšen bez razloga i da nije u pitanju nikakva krađa. Kaže da je na saslušanju rekao da je stvari uzeo od prijatelja i da bi ih posle vratio na isto mesto gde su bile.“ Simić očigledno u očaju nije uspeo da smisli ništa pametnije. Zanimljivo je, ako ostane pri pomenutoj odbrani, kako će objasniti uzimanje iz koverta dve novčanice od 200 i jednu od 100 maraka. Advokat Gugl je, uvek spreman na vispren odgovor, na pitanje novinara da li je tačno da postoji kaseta na kojoj je snimljeno kako Simić krade izveo završni udarac: „Ma kakva kaseta, ona ne postoji.“ Odmah potom usledila je reakcija: Željko Simić je Guglu otkazao punomoćje i angažovao nove branioce – Borivoja Pajovića, Dragomira Nastića i Zoricu Aleksendrić, koji su posle razgovora sa Simićem izneli prihvatljiviju tezu odbrane. Naš branjenik je znao, objasnio je Pajović, da su u Ristovićevom stanu i na ulaznim vratima bile postavljene kamere koje sve snimaju. Simić je inače bio prijatelj sa Ristovićem i nesporno je da je on uzeo 500 maraka i stvari navedene u krivičnoj prijavi, koje mu je zapravo vlasnik ponudio kao protivuslugu za sve što je on za njega učinio. Te stvari Ristović je davao Simiću tokom proteklih pet meseci, a ne kako je policija saopštila od 25. avgusta do 7. septembra. „Simić je predmete dobijao uvek kada je bio sam sa Ristovićem, te je van pameti pomisao da vlasnik ne bi odmah primetio da mu nedostaju dragocenosti“, tvrdi Pajević. Prema rečima branilaca, poslednji put kada je Simić bio kod Ristovića ovaj mu je rekao da uzme novac sa stola i otišao da natoči piće kako bi kamera Simića snimila kako novac uzima. Taj novac je javnosti prikazan na neprihvatljiv način s namerom da se Simić pre sudskog postupka, bez mogućnosti odbrane, prikaže kao lopov“, zaključuje advokat Pajević. Inače, postoji uobičajena praksa da naša policija i političari dozvoljavaju sebi da javno optužuju i presuđuju pre nego što sudovi daju konačnu reč, što se inače u iole pristojnim zemljama sa trunkom vladavine prava smatra nezamislivim i tretira kao krivično delo.
Kako stvari trenutno stoje, čini se da će jedina olakšavajuća okolnost za Simića biti to što nije osuđivan. Ipak, rano je govoriti jer ko zna šta sve još može isplivati. Pogotovo kada je reč o Miši Grofu, odnosno Viktoru Ristoviću. U prošlom režimu bio je prijatelj mnogih ljudi na vlasti poput Željka Simića. Posebno se nije razdvajao od bivšeg ministra policije Radmila Bogdanovića. Jedan od načelnika MUP-a mu je kum, a njegovo veliko bogatstvo stečeno kupovinom i preprodajom starina, počev od nameštaja do basnoslovno skupocenih antikviteta, metalnih novčića i ukrasa od plemenitih metala iz prastarih vremena. Bio je, na primer, pominjan u višegodišnjem sudskom procesu u Sremskoj Mitrovici u čijoj okolini je iskopan takozvani Avarski pojas neprocenjive vrednosti koji se sad nalazi u Sremskomitrovačkom muzeju. Bio je, kažu upućeni, za otkup tog pojasa, ali je imao konkurenta, te je došlo do sukoba u kome su obojica ostali kratkih rukava. Tako se dogodilo, navodi se, da je Avarski pojas zahvaljujući naporu i sad aktivnog policajca kapetana Dragana Karleuše napokon dospeo gde mu je mesto, u Narodni muzej u Beogradu.
Sećanje na "Sevso"
Zanimljivo je da su Viktor Ristović i njegov kum Anton Tkalec Toni u proleće 1990. godine bili uhapšeni u Beogradu pod sumnjom da su umešani u ilegalno iznošenje iz zemlje čuvene srebrne kolekcije posuđa „Sevso“. Posle nekoliko časova provedenih u policiji bili su pušteni, s tim što je Ristović teretio Tkaleca. Tkalec je otputovao u Cirih, gde i danas živi. U Jugoslaviju se nikada nije vraćao. Prijateljima je tvrdio da ga je Ristović „namestio“ policiji i da je cela ujdurma bila fingirana budući da on nikakve veze nije imao sa kolekcijom „Sevso“, ali da se uplašio da će nevin robijati te je dao 200.000 maraka da bi ga pustili na slobodu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Više nema neumerenog optimizma iz prošle godine da vlast „samo što nije pala“, ali je za razočaranja prerano. Kako se studenti snalaze između opozicije i režimskih batinaša? To je tema novog broja „Vremena“
Ne sme da nas iznenadi ako se ispostavi da je i studentski pokret i cela 2025. samo jedna faza u rušenju autokratskog režima. Mesecima se mnogo govori o bezuslovnoj podršci studentima, da li su dovoljno artikulisani, dovoljno politički zreli, dovoljno “ovakvi” ili “onakvi”... Ali nije to ključ uspeha ovog procesa. Ključ uspeha je bezuslovno otkazivanje podrške Aleksandru Vučiću
Kada će poljoprivrednici dočekati da ne moraju da traže pravdu na ulici i prosipaju mleko? Zbog čega se vlast ne bavi domaćom proizvodnjom od koje živi čak milion stanovnika Srbije? I zbog čega režim tvrdi da ne može ništa da uradi – što nije ni blizu istini – dok se gazdinstva po Srbiji gase
“Bez povratka kredibiliteta i poverenja građana, nijedna stranka nema šansu na izborima”, kaže za “Vreme” istoričar Dragan Popović. Po ekonomisti Savi Tatiću, “treba staviti sve na jedinog konja koji je sposoban da pobedi u trci. A taj konj je, jasno, studentski”
Skoro da je opšte mesto da su totalitarni vladari, koji se propagandno predstavljaju kao veliki junaci, zapravo prilično strašljive individue. Zauzvrat, stalno govore o svojoj snazi, odlučnosti i hrabrosti i ličnom heroizmu, istovremeno se okružujući desetinama slojeva superlojalista
Nasilje se vratilo na ulice na velika noćna vrata. Dobar stari tandem, policija i batinaši, opet operiše u omiljenom mraku. I to ne slučajno - pripremaju se za krvavo leto, koje može da obeleži ostatke naših života
Zašto je trbušni ples specijalaca na revijalnom takmičenju u Dubaiju toliko važan sa Srbiju i slične autoritarne države? Biće da to i te kako ima veze sa medijskim i drugim slobodama
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!