Da podsetimo: iz izveštaja Državne bezbednosti o praćenju Slavka Ćuruvije i Branke Prpe na dan 11. aprila 1999. jasno se vidi da su njih dvoje bili pod bliskim i foto i video dokumentovanim nadzorom do neposredno pred atentat; ima indicija da su radnici Državne bezbednosti videli trenutak izvršenja tog zločina. U svakom slučaju znali su i znaju šta se i kako desilo
KO SU NAREDBODAVCI A KO IZVRŠIOCI UBISTVA: Slavko Ćuruvija
U utorak su Specijalno tužilaštvo i Uprava za borbu protiv organizovanog kriminala slavodobitno saopštili da imaju svedoka koji je „precizno identifikovao“ ubice Slavka Ćuruvije, izdavača i urednika „Evropljanina“ i „Dnevnog telegrafa“. Slavko Ćuruvija ubijen je 11. aprila 1999. oko 12:30 u ulazu u zgradu u kojoj je stanovao, u ulici Ive Lole Ribara 35. Ubistvu je prisustvovala njegova žena Branka Prpa, koja je tom prilikom lakše povređena udarcem pištoljem u glavu. U saopštenju Specijalnog tužilaštva i UBPOK-a ne navode se identiteti svedoka i počinilaca.
U prvim reakcijama Rajko Danilović, advokat porodice Ćuruvija i Slavkov brat Jovo izneli su neke primedbe na ovo saopštenje. Rajko Danilović smatra da je to veliki, mada zakasneli, korak i pita se: da li je svedok prepoznao počinioce sa slika ili u suočenju? Jovo Ćuruvija nije optimistički nastrojen: njega brine to što se ovakva vest javlja baš usred predizborne kampanje iako je bilo načina da se do počinilaca dođe i ranije.
Da podsetimo: iz izveštaja Državne bezbednosti o praćenju Slavka Ćuruvije i Branke Prpe na dan 11. aprila 1999. jasno se vidi da su njih dvoje bili pod bliskim i foto i video dokumentovanim nadzorom do neposredno pred atentat; ima indicija da su radnici Državne bezbednosti videli trenutak izvršenja tog zločina. U svakom slučaju znali su i znaju šta se i kako desilo. Jovo Ćuruvija je u pravu kad kaže da se to moglo rasvetliti i ranije: trebalo je poći do dežurnog u centru veze Beogradskog centra RDB-a i pitati ga ko mu je rekao da prenese na teren naredbu o prekidu praćenja Slavka Ćuruvije; očigledno je da bi taj neko imao šta da kaže o razlozima za prekid nadzora. Nije poznato da li su ta pitanja ikad bila postavljena, iako se po elementarnoj logici, nameću sama po sebi, ali to nije usamljen slučaj… Sada ostaje da čekamo na dramski rasplet u odgovarajućem trenutku predizborne kampanje, pa da se vidi jesu li počinioci možda nedostupni vlastima, bilo da su mrtvi ili u bekstvu…
Nije to jedino moguće iznenađenje usred predizborne kampanje: već nedeljama se po beogradskim redakcijama povlači priča da su identifikovani naručilac i počinilac ubistva novinara „Večernjih novosti“ iz Jagodine Milana Pantića. Počinilac je, po toj priči, bio unajmljen da Milana Pantića prebije i „nauči pameti“, ali je preterao i naneo mu smrtonosne povrede; onda je pobegao u inostranstvo, gde je počinio krivično delo i bio uhapšen i osuđen na podugačku kaznu. Nekako je identifikovan (pominje se poternica Interpola), ali je dokazni postupak zapeo: treba ga nagovoriti da ispriča za zapisnik svoju verziju i sam sebe poveže sa navodnim naručiocem, koji je – kako se priča – važno lice u lokalnom političkom životu. Ta konstrukcija će se teško sagraditi.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uključio sam radio, neku hrvatsku stanicu – Franjo Tuđman je upravo slao poruku Srbima da ostanu u svojim kućama, jer je počela akcija “Oluja”. U tom trenutku, a bilo je 5:02, 4. avgusta, započela je kanonada i nestalo struje, tako da Tuđmanovu poruku nisam saslušao do kraja. Jaka eksplozija odjeknula je u blizini – ležeći na podu, video sam kroz prozor da je pogođena zgrada u komšiluku poznata kao S-13, najviša u Kninu. Nigde u blizini nije bilo ni jednog jedinog vojnog objekta
Moji roditelji nikada nisu dozvolili da odlazak u Knin i Hrvatsku preraste u nedostižnu nostalgiju – na čemu sam im ja izrazito zahvalan – već se zadržavao u granicama posjete onima koji su se vratili. O ratu nikada nisu i ne pričaju mnogo, već su se uvijek vodili sjećanjima na predratni period života. Samo na moje veliko insistiranje počeo sam da kroz godine dobijam svjedočenja iz ratnih godina
Osim što su zaduženi da usmeravaju i legitimišu Vučićevu samovolju, to su ljudi kojima građani dolaze pod prozore da im zvižde. Po zemlji u kojoj se ministri kreću u tajnosti, poput razbojnika, sastaju sa lokalnim jatacima, pa brzo beže natrag. U Knjaževcu ih je čuvala Žandarmerija kada su obeležavali sto dana rada. Zato – poslednja Vučićeva vlada. Teško da će naći još voljnih da ih on ponižava, a građani preziru
U Srbiji su legalizovani lažni izbori, ona po tome nije izuzetak, ali ako je ikada postojala živa volja u narodu za promenom, taj moment se upravo događa. Ljudi kao da osećaju da ako to ne bude sada, predaja je potpisana i ostatku Srbije sledi ono što se dogodilo Srbima na KiM: sporo ali sigurno odumiranje zajednice koja nema nikakvu budućnost
Tužilaštvo je konačno počelo da prati trag novca i korupcije koja je možda dovela do pada nadstrešnice. Režimlije viču da je na delu “tužilački državni udar”, pokušaće da uzvrate udarac i biće, što reče Dragan J. Vučićević, „ili mi, ili oni“
Zbog čega Aleksandar Vučić organizuje nasilje ćacija i kapuljaša? Između ostalog i da bi tvrdio kako su „blokaderi“ izazvali revolt „tihe većine“. To bi mu predstavljalo povod za odvrtanje represije na maksimum sve tvrdeći da uspostavlja red i mir
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!