"Mi svi znamo da smo pod nadzorom, nekad i fizičkim, nekad elektronskim, kamerama. Ako to znamo mi, onda možete zamisliti kako su za takve stvari pripremljeni Rusi i Amerikanci. I onda Rus dozvoli sebi da predaje kesu na parkingu u Zemunu, a naša Služba, kao, to nije mogla da dokumentuje", kaže za "Vreme" izvesni bivši vojni izaslanik Srbije
za uvećanu sliku desni klik pa »view image«
Bivši bezbednjak u pokušaju da objasni šta je famozna kontrapratnja o kojoj je pričao Aleksandar Vučić – tri mladića iz audija raspoređena na Zemunskom keju kod parkinga „Kapetanija“ – kaže da je ona uobičajena u određenim slučajevima, ali ne i pri sastanku zamenika vojnog atašea sa penzionisanim potpukovnikom Vojske Srbije:
„Kontrapratnja se radi kad su u pitanju osetljivi slučajevi i kad je umešano više osoba, ili kad štićeno lice treba da se susretne sa nekom važnom ličnosti.“
Ukazuje dalje i da je „kontrapratnja“ način zaštite određene ličnosti za koju se sumnja da je „predmet operativne obrade“ (POO) – bilo u zemlji ili inostranstvu – i da se ta aktivnost do detalja razrađuje. Zašto bi zamenik vojnog atašea koji se susreće sa davno penzionisanim potpukovnikom Vojske Srbije, uopšte tražio kontrapratnju?
Bivši pripadnik BIA navodi da su strane diplomate, posebno predstavnici vojske i službi bezbednosti, pod stalnom prismotrom. To se radi na više načina, pa na i onaj neposredni, „pešački“. I nikad ne ide automobil sa pratnjom prvo iza POO, nego je uglavnom treći – puste dva vozila između, da ne mogu da ih uoče.
„Da je BIA radila Klebana i Z.K., sigurno bi imala dokumentovano šta su pričali u kafani; sa današnjom tehnologijom to nije problem. Ali kad se pogledaju snimci, vidi se da je onaj koji ih je snimao sedeo sto do njih.“
Kada je u pitanju postavljanje kamere u automobil, izvor iz bezbednosnih službi kaže da to nije nimalo lak posao, jer su potrebni stručnost i dobro „pokrivanje“ POO:
„To znači da dobro proučiš gde ćeš tajno staviti kameru. Pa onda da se upoznaš sa tim tipom vozila i sa sklopovima gde može da se stavi. Kada to obaviš, nađeš i kupiš takav sklop – recimo, retrovizor ili neki deo iznad vozačeve glave – tvoji tehničari ugrade tu kameru, spoje je na izvor napajanja ako treba, a druga ekipa ugradi sklop umesto originalnog dela na način da vlasnik to ne primeti. Posao koji nije komplikovan, ali zahteva pripreme i dobru koordinaciju.“
Predsednik Srbije je posle sednice Saveta za bezbednost rekao da ne veruje da je Putin znao šta radi taj potpukovnik Kleban. Pa ni on sam ne zna imena svih vojnih atašea Srbije. Zaista, treba samo zamisliti kakav bi mozak i memoriju trebao imati ruski predsednik da zna šta mu radi zamenik nekog atašea u nekoj od stotinu zemalja gde imaju svoje vojne izaslanike.
Nekoliko bivših vojnih izaslanika Srbije, pozivajući se na svoje pripreme za tu funkciju, ukazuju da bi samo budala mogla tako da odnese novac u kesi i preda nekom, čak i da ima „kontrapratnju“:
„Mi svi znamo da smo pod nadzorom, nekad i fizičkim, nekad elektronskim kamerama. Ako to znamo mi, onda možete zamisliti kako su za takve stvari pripremljeni Rusi i Amerikanci. I onda Rus dozvoli sebi da predaje kesu na parkingu u Zemunu. A naša Služba, kao, to nije mogla da dokumentuje.“
Na pitanje zašto ta „kontrapratnja“ ruskog vojnog obaveštajca nije zaustavljena, legitimisana ili bar onemogućena, bivši vojni bezbednjak objašnjava da bi to bila glupost, jer bi tako akcija bila „provaljena“:
„Druga stvar je zašto ti ljudi nisu bili praćeni. Ili možda jesu, ali o tome Vučić nije pričao. Zna se kako se u tim slučajevima postupa. Ako je bilo ovako kako Vučić priča, onda je to čist amaterizam. Jer, zovu se kolege da priskoče u pomoć, da prate tu kontrapratnju, ili ‘bratske’ službe da se uključe. Nekad su tu u pitanju i privatna poznanstva i ‘vraćanje usluge’. Da kontrapratnja ode tek tako, nemoguće je u ozbiljnim službama, a naša je nekad bila takva.“
Vučić je, da bi ostavio jači utisak, prozvao i neke vojne atašee, konkretno Nemačke, Austrije i Bugarske, kako idu na Sandžak i tamo nešto „muljaju“ sa političkim snagama, čisto da se mediji uhvate za pelcer. Čak je najavio i njihovu „izolaciju“, kao, neće im biti dozvoljen pristup informacijama, a onda je obećao i da će narednih dana tužilaštvo da se pozabavi tim slučajevima i izađe u javnost. Do danas – ništa. Vučić je verovatno smetnuo s uma da je republički tužilac Zagorka Dolovac otprilike kao lik iz bajke – nepostojeći.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Otkako su počeli investicioni ciklusi javnost se navukla na trošenje miliona i milijardi evra kao na normalnu pojavu. Šta znači kad se milioni izliju u mozak? Da li je 12 miliona evra prevelika suma za obrenovačku pijacu, a 17 miliona evra za ulepšavanje Kalenića gumna? Lako je prevariti lakoverne. Bagatelizacija evra i dolara posledica je aljkavog i nipodaštavajućeg odnosa prema dinaru kao nacionalnoj valuti. Zlatno doba donosi i zlatne bonuse
Triler uživo. Slučaj “Jovanjica” postao je luđi od TV serije koja se emitovala u vreme Koluvijinog hapšenja. Sudski postupci “Jovanjica Jedan” i “Dva” postali su objedinjeni. To znači da će se od sada za proizvodnju droge – marihuane i skanka – zajedno suditi osamnaestorici optuženih. Šta će Srbija pre dočekati: presudu za Jovanjicu ili legalizaciju kanabisa? S tolikim brojem optuženih, suđenje može da traje “odavde do večnosti”
Šta ako je način na koji se jedno društvo odnosi prema ubijenoj bebi Danki Ilić, zapravo način na koji se odnosi prema sebi? To onda povlači pitanje – a prema kome imamo milosti i čije dostojanstvo čuvamo ako to ne možemo da pružimo ni ubijenom detetu
Kako je moguće da je sporazume teže sprovesti nego postići? Analitički se može samo reći da je to rezultat nedovoljnog pritiska Zapada, nepostojanja političke volje zvaničnog Beograda i zvanične Prištine, ali možda je i metodologija prevaziđena. Ovakva stagnacija ne daje rezultate, tako da i nema velikih očekivanja od dijaloga koji je i Beogradu i Prištini jedan od glavnih uslova za nastavak evropskih integracija
Šta posle posle junskih izbora? Na tu temu za “Vreme” govore opozicioni stranački akteri s obe strane “modre reke”. Dakle, lider stranke “Srce” Zdravko Ponoš, predsednik Pokreta slobodnih građana Pavle Grbović, potpredsednik Narodnog pokreta Srbije Borislav Novaković i politički analitičar Dejan Bursać. Inače, “Srce” je bojkotovalo beogradske izbore, ali ne i izbore u nekim drugim lokalnim sredinama, dok su PSG i NPS delovi takozvane borbene, odnosno opozicije koja je odlučila da izađe na junske izbore
Još prošle godine je bilo upozorenja o naprednjačkim planovima da polovinu, ako ne i veći deo Futoškog parka pretvore u turističko-poslovno-ugostiteljski centar. Da li će sve biti hotel i kancelarijski prostor, kako se navodi u novom planu, ili možda i tržni centar, videćemo. Poznavaoci prilika tipuju da će tu biti svakako i tržnog centra, pa će ljudi moći da šopinguju u parku posle ljuljanja dece, ako preostane još koja ljuljaška
Pristao je da bude režimska maskota, da svakom prilikom istakne doprinos predsednika države, da mu bude pri ruci za slikanje, da mu se nađe na spiskovima podrške... I sve je bio sličniji naprednjačkim funkcionerima, da bi se nakon slabih rezultata u Nemačkoj u potpunosti pretvorio u bahatog i samoljubivog naprednjaka, koji ne podnosi kritiku, niti pomišlja na samokritiku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!