Posle niza propusta policije i tužilaštva u istrazi, pravda je za fudbalskog menadžera Uroša Jankovića – žrtvu braće Terzić – ostala spora i nedostižna, a za nasilnike slepa... Tek ih je napipala. Tako su Kostadin i Nikša Terzić, sinovi generalnog direktora FK Crvena zvezda Zvezdana, kao i Luka Kurtović, vlasnik kluba “Nana”, sklopili sa Drugim osnovnim javnim tužilaštvom u Beogradu sporazume o priznanju krivice. Za niz krivičnih dela osuđeni su na uslovne i novčane kazne. Umesto da sakupljaju dokaze, “Vreme” otkriva kako su policajci i tužilaštvo ređali propuste: nikada nisu saslušali glavnog svedoka, snimak prebijanja sa nadzornih kamera ne postoji, a u napadu je učestvovalo više osoba, dok su tek tri procesuirane... U vreme napada i mesecima posle, Nikša Terzić ostao je da radi u BIA
Dok su u noći 17. oktobra 2023. godine besomučno udarali fudbalskog menadžera Uroša Jankovića, sinovi generalnog direktora FK Crvena zvezda Zvezdana Terzića, Kostadin i Nikša, sa značkom Bezbednosno-informativne agencije (BIA) i sa sve pištoljima, predvodili su grupu nasilnika. Posle repetiranja oružja na svedoke i potere za žrtvom oko Autokomande, batinaši su, nasred ulice i naočigled svih građana koji su se tu zatekli, Jankovića udarali čak i dok je ležao na asfaltu, tako da su mu kosti pucale a krv liptala na sve strane. Završio je u nesvesti, polomljene su mu noga i jagodična kost, a telo mu je bilo prekriveno modricama i podlivima. Operisan je i mesece oporavka proveo je u gipsu i zavojima.
Tužiteljka Drugog osnovnog tužilaštva Nataša Pejčić napravila je sa nasilnicima sporazum koji je potvrdila sutkinja Drugog suda Mirjana Drljačić Sudarević.
foto: goran srdanov / nova.rsUSLOVNE KAZNE I NIKOM NIŠTA: Kostadin i Nikša Terzić
Nikša Terzić je oglašen krivim za krivična dela nasilničko ponašanje, nanošenje teških telesnih povreda i nošenje oružja. Njemu je sud izrekao uslovnu kaznu u trajanju od jedne godine i tri meseca, a ona se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u periodu od 3 i po godine od pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo. Istom presudom okrivljeni Nikša Terzić osuđen je na novčanu kaznu u iznosu od 200000 dinara, naveo je sud.
“Okrivljenom Terzić Nikši je izrečena mera bezbednosti zabrana približavanja i komuniciranja sa oštećenim Urošem Jankovićem, na razdaljini od 50 metara, zabrana pristupa u prostor oko mesta stanovanja i mesta rada oštećenog, kao i dalje uznemiravanje i komunikacija sa oštećenim u trajanju od tri godine od dana pravnosnažnosti presude, kao i mera bezbednosti oduzimanja predmeta i to jednog revolvera, kao predmeta izvršenja krivičnog dela”, saopštio je sud.
U slučaju Kostadina Terzića sud je, nakon priznanja krivice, izrekao uslovnu kaznu od 10 meseci, a ona se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u periodu od tri godine od pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo. I njemu je izrečena mera zabrane približavanja i komuniciranja sa oštećenim Jankovićem na razdaljini od 50 metara, zabrane pristupa u prostor oko mesta stanovanja i mesta rada oštećenog, kao i dalje uznemiravanje i komunikacija sa oštećenim u trajanju od tri godine od dana pravosnažnosti presude.
Sem Terzića osuđen je i Luka Kurtović, vlasnik “Nane”, i to uslovno na 10 meseci zatvora, sa rokom provere od tri godine, a takođe mu je određena i mera zabrane prilaska oštećenom Jankoviću.
Do zaključenja ovog broja “Vreme” nije uspelo da stupi u kontakt sa Jankovićem kako bismo dobili njegov komentar na ovakav sudski ishod.
MEDIJI SPREČILI ZATAŠKAVANJE
Javnost je za sve saznala dva dana posle napada. Žrtva je progovorila, a Terzići su negirali napad. Ipak, uhapšeni su i na mesec dana poslati u pritvor.
Fudbalski menadžer Uroš Janković rekao je “Vijestima” da ga je “grupa naoružanih zlikovaca” napala nedugo nakon fudbalske utakmice između Srbije i Crne Gore, dok je izlazio iz restorana sa crnogorskim reprezentativcem Adamom Marušićem i njegovom porodicom.
“Nakon što su džipom, dolazeći iz suprotnog smjera, udarili u automobil u kom je bio moj vozač, napali su mene, Marušića, njegovu suprugu i majku. Mene su udarili pištoljem u sljepoočnicu, a sinovi Zvezdana Terzića i vlasnik ‘Nane’ uz pomoć više napadača su me besomučno udarali pištoljima po glavi i vitalnim delovima tela. Polomljena mi je jagodična kost i leva noga. Prebačen sam u Klinički centar, gde sam i operisan” rekao je Janković.
Te noći na Autokomandi, u širem centru Beograda, odvijale su se scene poput onih iz akcionih filmova.
“Opkoljeni smo sa više automobila. Moj vozač je pokušao da napusti mesto, tada ga je iz suprotnog smera udario automobil. Nisam uspeo ni da uđem u vozilo, napadnut sam sa leđa. U jednom trenutku sam izgubio svest, a oni su nastavili da me udaraju…”
Okršaj se dogodio nakon proslave rođendana crnogorskog fudbalskog reprezentativca Adama Marušića, a motiv je dugogodišnji sukob Jankovića sa Zvezdanom Terzićem.
“Janković je čuo da se po Beogradu priča da Zvezdanu Terziću duguje novac, a kada su se početkom 2020. godine slučajno našli u jednom ugostiteljskom objektu, Janković je prišao Terziću i pitao ga šta mu duguje. Terzić ga je pozvao ispred lokala, nakon čega je došlo do tuče između njih, u kojoj je Zvezdan Terzić dobio šamar ispred brojnih ljudi i završio na podu, a Janković je otišao”, navodi izvor portala Nova i dodaje da Terzić nije mogao da pređe preko bruke koju je doživeo.
I BAŠ SNIMKA PREBIJANJA NEMA
Prema rečima očevidaca, napad na Jankovića počeo je oko dva sata ujutru, kod kafane “Sport”, a potera desetorice sa pištoljima za Urošem Jankovićem trajala je, preko Autokomande, do lokala brze hrane “Stepin Vajat”, koji se nalazi nekoliko desetina metara dalje. I taj snimak postoji, doduše ispao je mutan, pa tužiteljka možda nije videla više muškaraca sa pištoljima. Da je videla, sigurno bi odmah pozvala Više javno tužilaštvo, da oni preuzmu taj slučaj, pošto je nošenje oružja bez dozvole, a ako je još i nelegalno, teža kvalifikacija. A s težom kvalifikacijom idu i teže kazne… Ali avaj.
Ključni snimak prebijanja ostao je u “mrtvom uglu”. Prema rečima istražitelja za “Vreme”, “vidi se nešto iz nekog nesretnog ugla, tek neka gomila uzbuđenih muškaraca, njihove telesine koje se drmusaju”. E sad da li su se okupili da rastrgnu čoveka ili pljeskavice iz obližnjeg lokala, ostalo je misterija.
GLAVNI SVEDOK NIJE SASLUŠAN, A PRIČA O NELEGALNOM ORUŽJU “IZGUBLJENA” JE U SPISIMA
Na snimcima se jasno razaznaju tek njih trojica – braća Terzić i Kurtović. Za skoro 10 meseci tužilaštvo i policija nisu uspeli da utvrde identitet ostalih napadača.
Janković je za podgoričke “Vijesti” posle napada rekao: “Jasno se vidi da me (Nikša) Terzić i on (Kurtović) udaraju pištoljima. Mučki, sleđa. Vidi se i da Kostadin Terzić repetira pištolj i poteže u pravcu glave i grudi Marušića, kako bi ga sprečio da mi pomogne dok su me brutalno tukli. Njegovu majku, ženu od šezdesetak godina, gurnuli su i povređena je,” rekao je Janković.
Ostaje nejasno kako te pištolje nije videla i tužiteljka, a ako jeste, zašto slučaj nije prosleđen višoj instanci?
I da li je to razlog zbog kog ključni svedok, fudbaler Adam Marušić, nikada nije pozvan u tužilaštvo? Da li bi onda moralo da se ispituje i odakle Kostadinu Terziću pištolj – on ne radi u BIA?
Prema nepotvrđenim podacima iz istrage, tokom uviđaja posle napada pronađeno je više pištolja sa izbrušenim brojevima, značke bezbednosnog sektora, fantomke i palice “šargarepe” za zaustavljanje vozila iz automobila… Međutim, trag o tom oružju, prema rečima sagovornika “Vremena”, nestao je iz dokaznog materijala – negde između policije i tužilaštva.
OTKAZ TERZIĆEVOG SINA U BIA VEŠT MANEVAR?
Nikša Terzić je u vreme napada oko tri godine radio kao operativac BIA. Prema rečima svedoka koji su želeli da ostanu anonimni, dok su braća Terzić krvnički udarala Jankovića i to pištoljima (najmanje 20 udaraca po glavi), s njima su bila bar još trojica sa značkama BIA koja nikome nisu dozvolila da priđe i pomogne žrtvi. Nikša Terzić je posle napada ostao da radi u Bezbednosno-informativnoj agenciji, a prema saznanjima “Vremena”, dva ili tri meseca pre potpisivanja sporazuma o priznavanju krivice sa tužilaštvom, potpisao je sporazumni otkaz u BIA. Sagovornik “Vremena” iz bezbednosnih struktura kaže da nije reč o otkazu zbog osećaja srama, već o manevru.
“Da mu sud ne bi u momentu izricanja presude mogao izreći meru zabrane obavljanja delatnosti u BIA ili policiji, Terzić je dao otkaz pre priznanja krivice i sada nema nikakvu zabranu da se zaposli opet kada mu istekne kazna”, kaže sagovornik za “Vreme”.
Na konstataciju novinara da će Terziću u dosijeu ostati da je osuđivan i da je za posao u BIA neophodno proći neke bezbednosne provere – sagovornik naglašava da, što se tiče provera, “može ih proći i drugi put kao i prvi”. Naime, Nikša se zaposlio u BIA dok se njegovom ocu, nekadašnjem beguncu s Interpolove poternice, sudilo za malverzacije oko prodaje fudbalera. Inače, Zvezdan Terzić je ovog maja pravosnažno oslobođen optužbi da je nezakonito prisvajao novac od prodaje fudbalera OFK Beograda, pošto je Apelacioni sud u Beogradu potvrdio oslobađajuću presudu iz jula prošle godine. Suđenje Zvezdanu Terziću trajalo je 12 godina i u tom periodu zastarele su dve od tri tačke optužnice.
Terzići – od fudbala, preko BIA, do građevine
Dok je Nikša Terzić radio u BIA, njegov brat Kostadin postao je suvlasnik firme koja je učestvovala u gradnji “Beograda na vodi”, ali i gasovoda Aleksandrovac–Tutin, otkrio je KRIK. Te poslove mlađem Terziću omogućila je kompanija “Milenijum tim”, povezana sa visokim državnim funkcionerima SNS. Kroz svoje firme, Kostadin Terzić se udružio sa nizom ličnosti, uključujući i ljude bliske agresivnoj huliganskoj grupi “Ultra boys”, ali i “Alkatrazu”, pokazuje istraživanje koje je sproveo KRIK. Kostadin je krenuo i očevim stopama – dve godine je radio u Fudbalskom savezu Srbije, potom kratko u “Crvenoj zvezdi”, a krajem 2022. godine zauzeo je važnu poziciju u fudbalskom klubu “OFK Beograd”. Istovremeno je ušao u unosne građevinske poslove – postao je suvlasnik u firmi “Goter Construction”.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika
Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević
“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”
Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Ćacilend više nije ograđeni obor, već je svuda, ušljiskao nas je i zamazao mimo naše volje. I nisu tamo samo ubice, probisveti i silovatelji. Ima i jurodivih, ekscentričnih, oriđinala, zovite ih kako hoćete. Među njima je i Dejan Stanović Kralj, jedan od šestoro čija prijava “ispunjava uslove” za kandidaturu za direktora RTS-a
Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara
Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Postavka o Jasenovcu u holu Narodne skupštine kao dobrodošlica evroposlaniku Toninu Piculi i ostalim evroposlanicima je na nivou Vučićevog videa na mreži X u kome elaborira kvalitet svog smeštaja u Davosu. Tamo mu je bio kratak krevet, ovde mu je kratka pamet
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!