Godišnjica smrti Teofila Pančića
Vojni odsek ili priča o dve tragične smrti i jednoj raskošnoj donaciji
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave
Foto: AP/Darko Vojinović
Psihijatar Vladimir Diligenski navodi da su svakodnevica i kolotečina koju nam svakodnevica pruža lek za bespomoćnost koju kolektivno osećamo
Kako dalje, da li deca treba da krenu u školu, kako se ponašati, kako postupati sa decom, pitanja su koja se postavljaju posle tragedija u školi „Vladislav Ribnikar“ i u selima u okolini Mladenovca.
Psihijatar Vladimir Diligenski mišljenja je da deca što pre treba da se vrate na nastavu, skrenu misli i koncentrišu se na nešto što nije u vezi s tragedijama.
„Usmeriti pažnju na učenje, rad, jer sam taj rad i usmerenje pažnje na nešto što je korisno i drugačije od ovoga momentalno nas vraća u neku kolotečinu. Sada elaborirati ovo što duže, nešto je što je beskorisno i nikako toj deci neće pomoći“, rekao je Diligenski za RTS.
On savetuje da su normalan životni kolosek, svakodnevica i kolotečina koju nam svakodnevica pruža lek za bespomoćnost koju kolektivno osećamo.
„Drugo, deca vole da se druže, njima je suštinska potreba da se druže i to im nikako ne sprečavati, jer na neki način oni tu elaboriraju to što imaju i nađu najbolje rešenje za svoje učenje i da se što pre vrate u svoj kolosek“, ističe Diligenski.
Govoreći o tome kako društvo i mediji treba da se odnose prema ovakvim događajima, Diligenski kaže da nema potrebe za tako velikom pompom i da ona može biti i opasna.
„Sve su naslovne strane pune, ne treba tolika pompa da se pravi, treba se vratiti u svoju kolotečinu i posao koji se radi. Postoje ti takozvani latentni koji bi isto to uradili, mi to zovemo indukcija koja je veoma česta. Mi kada imamo na odeljenju suicid, pa postoji indukcija suicida, mi se toliko plašimo da odmah sve pacijente, koji su potencijalni, sediramo da ne mogu da izvedu tako nešto i taj proces traje bar nekoliko nedelja“, objašnjava Diligenski.
Povratak u Ribnikar
Prema planu, đaci bi sutra trebalo da se vrate u u Osnovnoj školi „Vladislav Ribnikar“ ali, kako je najavljeno, bez nastave. Pojedini roditelji ne slažu sa tim da deca krenu u školu samo nedelju nakon ubistva osmoro đaka i čuvara škole.
Sporno je i to što se povratak najavljuje u sredu, na dan kada su se dogodila stravična ubistva.
Sa druge strane psihijatri, psiholozi, ali i prosvetne vlasti smatraju da treba krenuti dalje i da je za decu najbolje da budu zajedno.
Načelnik Školske uprave Beograd Dragan Filipović pojašnjava da je plan povratka dece u školu napravljen u saradnji sa predstavnicima Ministarstva zdravlja i stručnjacima koji imaju iskustva za delovanje u kriznim situacijama. Dogovor je, kako kaže, da se đaci što pre vrate svakodnevnim aktivnostima.
Psihijatar za decu i mlade i psihoanalitičar Sabina Jahović smatra da je preuranjeno da se deca vraćaju u školu nedelju dana nakon tragedije, zbog potencijalne retraumatizacije.
Za nju je „strašno“, što se deca vraćaju u školu u sredu, jer je na taj dan i izveden stravičan masakr.
„Meni je strašno što je to sreda, zašto sreda? Ponedeljak je nekakav normalni radni dan za početak. Sreda je strašna i dugo će biti strašna, jer je škola uzimana zdravo za gotovo da je to sigurno mesto, da su deca tamo bezbedna, a onda se desila zastrašujuća situacija“, rekla je Jahović u „Utisku nedelje“.
Takođe, od roditelja je stigao i zahtev da se škola rekonstruše, da se zidovi okreče u druge boje, kako decu ništa ne bi podsećalo na događaj od 3. maja i kako ne bi ponovo prolazili kroz traumu.
B.G./RTS/Euronews Srbija/Nova.rs
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Povodom godišnjice smrti Teofila Pančića objavljujemo njegov tekst iz 1999. godine iz rubrike Nuspojave

Ministar Nikola Selaković „bljuje otrov“ jer ide pred sud, predsednik Aleksandar Vučić ga vatreno brani. „Vreme“ u novom broju ispituje koji su dometi slučaja Generalštaba i obračuna sa Republičkim zavodom za zaštitu spomenika

Suđenje ministru kulture trebalo bi da započne 4. februra po optužbi za zloupotrebu službenog položaja u aferi Generalštab. “Najavom da će pomilovati optužene u ovom slučaju Vučić najavljuje ono što niko nikad nije uradio – sam će sebe osloboditi krivične odgovornosti”, smatra profesor Bojan Pajtić. “Sve to izgleda kao odbrana čoveka koji zna da je odgovoran za ono što mu se stavlja na teret, a što naravno treba dokazati tokom samog postupka”, ocenjuje Selakovićeve istupe advokat Jovan Rajić. “Postoje dokazi – a to se na kraju vidi i iz Vučićevih izjava – da je on ‘alfa i omega’ poslovnog poteza rušenja spomenika srpske kulture za račun podmićivanja američkog predsednika”, naglašava advokat Božo Prelević

“Ekspoze ministra Selakovića je nemušti pokušaj da skrene pažnju sa svoje krivične odgovornosti i zameni je nekom drugom aferom, naravno nepostojećom, kako smo već navikli od naših političara. Taj govor u Domu Narodne skupštine je zapravo bio generalna proba iznošenja odbrane pred tužilaštvom i diskreditacija stručnjaka Zavoda koji su, između ostalog, svedoci u slučaju “Generalštab”. Svaka izgovorena reč bilo je izvrtanje istine i spinovanje činjenica”

Protiv novosadskog policajca Željka Kolbasa pokrenut je disciplinski postupak zbog sumnje da je prošlog januara u policijskoj stanici Detelnara fotografisao četvoricu aktivista Srpske napredne stranke, uhapšenih pošto su pretukli više studenata a jednoj studentkinji polomili vilicu. Nekoliko meseci posle hapšenja suđenje nije valjano ni počelo, a optužene je pomilovao predsednik Srbije Aleksandar Vučić i tako zaustavio postupak i mogućnost da ikada budu osuđeni. Za to vreme policajcu Kolbasu preti se otkazom, a tuže ga i nekada optuženi za prebijanje studenata
Čudo neviđeno u Srbiji – suđenje ministru
Koga plaši slučaj građanina Selakovića Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve